Kompletan sunčan i nadasve lijep dan proveli smo
šetajući se šumskim putevima , znanim i neznanim.




Što dublje u šumu zalazimo komarci sve jače grizu,
psuje svatko za sebe u tišini.-)



Istražuje se oprezno i polako svaki kutak.







Gljiva ko u priči,



na svakom koraku, doslovno.









Gogoo, dali su jestive,ili nisu?
Govori brate mili, ili dolazi ovamo pa da te povedemo
u branje i kasnije i degustiranje istih, jer znaš li ti što je banana?
Voljeti gljive spremati i jesti na milijon načina, a ne znati sada da li su ove
jestive ,ili nisu?Stoga , odgovaraj brate, punu vreću smo danas mogli nabrati da
smo znali kao što nismo.



U lutanju doslovnom, naletjeli na vidilicu.



Naravno da znatiželja pobjeđuje uvijek pa tako i ovaj put.



Unutra sjedalica i sjesti na nju i gledati i nije neka fora.
Slab je pogled, stvarno.






Odozdo "grmljavina" nestrpljivih.



A baš je lijepo promatrati odozgora, biti ptica na vrhu drveta



pa šarati pogledom, malo lijevo , malo desno, malo pravo, malo krivo,malo gore, malo dolje;









I dosta, nestrpljivci ne daju u miru "letjeti", valja se spustiti




pa trkom prema izlazu sa čistine



prije mraka



visoki bor šalje Nebu oblak svoj



dok ono polako polazi u svoj noćni spokoj.