Priča mi danas Nebeski svod

27.09.2019.



cijelo je ljeto u štrajku bila,
a sad jeseni se prigrlila



naša dunja, znate, umal izginula,
ipak, evo sada , tri nam ploda podarila,
nije puno, a i ne treba nam više,




nek je samo jedna
na ormaru da miriše



kod AneBoni jednom na kratko
vidjesmo kamen-kupača,
onako po sjećanju napravismo svoga,
pomoći mu ne možemo što je
daleko od mora



ovih dana s cementom se igramo,
žardinjere , ruke, listove našeg suncokreta Golijata
samo par ovjekovječiti ćemo

i pokloniti jednog,ili dva nekome na dar
kao tacnu za pistače, il orahe zrele,za što god



i police SOS napravismo
po sistemu ; A je to !-





Dok Nebo nas budno prati



i u san bi da mi svrati.



Dođi Dušo duše moje,
putevi ti osvijetljeni,
vjerujem Ti kad mi šapneš vjetrom lakim
kada k Tebi krenem
da ćeš i Ti puta svoga svojom lampom osvijetliti,,
poljupcem me dočekati blagim,
pogledom nagim
i rukama snažno obgrliti dragim.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.