U kukuruzištu

05.09.2019.



-Bok, LOla, ideš sa nama do kukuruza?-



-Idem, mojih nema doma.-




-I ja bih sa vama, a vidite li meee,goreeee, treći kaaaaat,haloooo!-





-I ja bih rado,



ali upravo moji stižu.-




-Ja dadilja braćo!-





I stigosmo konačno, a kad ono, vauuuu, izgaženo





prolazimo drito kroz i viruckamo




dok se netko, zna se , skriva




visoko gore nikog



ponijeli smo klipa dva




nisu nešto , ali znamo kome ćemo dati,kad rekoše nam, srne poharale polje




fazanima mladim što napustiše gnijezdo svoje
i krenuše u svoj prvi let

Neka im je sretno, lijep je Njihov svijet.





A što u ovoj torbi skrivamo,
pokažemo vam drugi put, sada gibamo.







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.