bližimo se kraju...konačno...uh




tko zna čitati godove?








ovaj nas gleda ljudi,





a potom poslije okrepe malko u šetnju; sklad koji je
nemoguće dostići,
odoše u visine čvrsto isprepleteni,



a za što se ova j "pamučni grozd" drži, jedva vidljiva nit?




ovuda ne smijemo, jasno nam.-(





ovuda ne možemo, pogibeljno




izašli na čistinu nekako ,a kad ono skulpture na otvorenom,vau kako su velike









što simboliziraju ova vrata? nemamo pojma




Azra ne zna, ljuti se jako što tuda prolazimo




Agi onako...ispraća pogledom





Dea u svom svijetu, pored nje bi i medvjed mogao proći,




mica-macama nije svejedno, ljuti se mama




a i stariji brat pa još crni




-Hej , si umoran?




-NIsam, što si stao? Dođi.-



-Jesi siguran da mogu s tobom?-




-Dođi, idemo doma.-





već je padao mrak,nosimo iz šetnje dva "suvenira" djela prirode i zbrinjavamo jednog
lutalicu,




jednog muža puža i




gusjenicu Cicu





a doma nas dočekuje, sada znamo tko, zahvaljujući gogoo-u; Japanski sviloprelac mladi, puno
mlađi ,puno mlađi od onog nedavno što nam je lupao na prozor ko manijak





na Nebu danas ništa nova





pa "prizemljena" posve, nasta slika ova

prvi zadatak danas krpanje ograde, dosadno, ali da ne bude
pravili leptire kao zakrpe,nisu baš neki,al
poslužiti će svrsi.-))




ovog jadnika pokušavamo spasiti nekako, suši se,
drmnulo ga sunce pošteno






ovo je, recimo, all right:-)





mjesečarka.moja miljenica, a i još nečija, definitvino,





ma, ljubim te ti veličanstvena





hajd dobro, niste niti vi loše






a tebi ljepoto, pusa
u oko,




a sad ono najbitnije što i jest tema ovog posta,
dakle, šetamo mi ,kad ono napuštena kućica, vrata nema, prozora nema,
zavirimo unutar nje i evo ,pogledajte i sami


























objašnjavati sve ovo , predugo , a i, iskreno ,tako smo umorni danas, neopisivo,





ipak , nismo zaboravili ,evo što ispade od onog debla ,ovo ;

ma Car i gotovo, sad je odlučio na svakom spojištu listova podariti cvijet,
pa zaista NJegov je ovo svijet






a u tihom dogovoru s njim i ona , naša premila







uokolo nje maleni proučava tlo,




a princ nikako da shvati da ljetu je kraj,
njegov bazen-voda ; baj, baj





kako je prvi naš macmalić dobio kapu, red je bio da i Paskal dobije svoju





-Jesam li Vam zgodan , ha?





kako je danas dan odmora , dan posvećen isključivo relaksaciji,a to znači slikarstvu i igri,
vidjet ćete što će ovdje osvanuti,samo stpljenja malo,dan-dva, najviše tri,da.





Ne znate što bi sa onim silnim malim posudicama ostalim poslije
presađivanja malenih sadnica u njihovu Majčicu zemlju, evo vam ideja:-))



za danas od nas toliko.







-E baš je neka....

Jutros i na nebu neki "fajt",

čudan naslov posta, mislite?.-))



-Oce da me kupa pa goltovo, kako da se blanim?




Zapravo sve je već i bilo gotovo , nije niti znao mališa što mu se
dogodilo.:-)




-je.je.jeeee sad vidlim na samo eno oko




-vidlim, vidlim, beeeljjj!-



malo šetnje i igre "skrivača" po našim okolnim livadama danas









pa ručkić i malo "natezanja"



pa u provjeru stanja na "terenu".-))



daleko mu je još do zrenja,al izgleda njemu važnija frizura



za razliku od paradajza onog i onakovog, jelte, grožđa će nešto još i biti,




al ove "mlade dame" kao da im je tata MInotaur, ili koji li
već najveći dinosaur,giganti , stvarno





usporedbe radi da vidite i prosudite i sami, jednu osrednju, jedinu među njima, položili smo na jednu od zaista Golijatovih
sljedbenika




e sad, zašto je uvijek -u susjedovom vrtu trava zelenija-, ne znamo, ali jedno znamo,a to je
da je naš susjed vidio kod nas naše cvjetno srce ( oni od kojih smo tražili savjete kada smo ga radili, što
bi u njega posadili ,znaju) i pozvao nas danas da vidimo njegovo, ono što smo ugledali,
najblaže rečeno ostavilo nas u zdravoj nevjerici;




pa ovo je ogromnoooo, kao da ga je traktorom ,ili čime već radio , uglavnom, primjetio je naše iznenađenje,
pohvalili smo mu ga, nije da nismo, a ono u sebi , zadržali za sebe





al, zato smo se oduševili njegovim ovim ukrasnim , malenim, mladim damama










na povratku , zna se, uvijek nas prate i na prag nam doma svrate;












ovog zovemo Simba ( asocijacija na ovu njegovu simbiozu )









Ma koji kameleon?Taj ovome nije nit do koljena,



a ovo je naš miljenik, nekako najdraži i najljepši




iznenadile nas šumske ciklame, ono najstvarnije




dok u srcu naše šume i druga kućica niče ( za razliku od one prve koju smo vam pokazali-drvene)
ovdje bogme beton radi....




skoro na pragu doma, nekoliko metri samo,
izletje iz gustiša, kasnije smo shvatili da je maca,a mislili ono u prvi tren svašta.-)



Našu mladu "gospodu" pospremili sve na kup;
-Iskreno nam je žao gospodo draga,
al mi sad imamo važnijeg posla narednih dana,
macmalići su nam udarna vijest,
stoga krećemo u potragu jutrom ranim,
točno u sati šest.





jedino je Kroki ostao na svome mjestu



i nije mu nešto pravo, ljeto prolazi,
a on dobio udarac u oko zdravo....

Da duboko vjerujemo da ne postoje Vanzemljaci , dobrano bi se zamislili
nad ovim našim paradajzima;

I što sad? Dal da im crtamo oči , ili ne?





U cijeloj ovoj priči, Prirodi, ili pak nama, snucokret je odlučio procvjetati
iako ih je u početku bilo pet, opstao jedan samo, ali kako stvari stoje
darovat će nam osobno cvjetova više od troje.-))




Tko je pak ovaj lik, pogodite sami, što god da Vam se čini
da jest, u pravu ste.




I da, da ne zaboravimo, veliku zahvalnost dugujemo blogeru -delicatusu-na savjetu, zaista
"recept" radi.

Puno hvala
delicatus

Imate staru "prostirku " pred ulazom i najradije bi je bacili, neeeee,
malo kamenčića ,malo ljepila i bude ovo




e sad, tko ima demižonku , zna ćemu služi, ali kad je njena
opravica ,mislim ona izvana skroz dotrajala, što s njom?

e pa ovo;




pravi,mali vrt u boci, naravno treba imati svašta nešto
što inače imaju profesionalci za "ugurati" male biljčice unutra, mi nemamo ,ali
smo se snašli i zato u naslovu lijepo piše to što piše:-)





tko pak ne želi prljati ruke , evo nešto fensi-mensi čisto ko suza.-)))





e, onda smo se dočepali bojanja table ( došlo nam ) i



nije gotova, ponestalo boje, ali biti će




"Pikaso" se , naravno" pravi blesav



ne znam ja nita




pa svo vleme se iglam sa mojom glanci





princa se pak niš ne isplati pitati, on broji zvijezde …..




ali kad su kolačiči na vidiku, eeee, onda je posve druga priča.-))




od pet suncokreta, pričali smo vam o tom, preživio jedan i ide sad već
ne znamo niti mi koliko on još misli rasti u visinu



njegovo sad već "deblo" zaista široko kao da se o mladoj voćki radi




i taman dok ozbiljno razmišljamo da ga "skratimo za glavu", vidi se, gore, visoko ,
visoko,
odlučio je podariti nam cvijet, baš nas zanima koliki će pak on biti?
Pokažemo vam ga svakako kad ga se udostoji osobno nam ga pokazati,
jer svim susjedima uokolo odavno već suncokreti
ukrašeni cvijetom, samo naš ovako....zaebava baš,





ali zato nam susjed Milan danas slavi, zaista slavi, presretan je i sve
redom časti



sretno i zdravo rodilo se mladooooo,




a nama pak tek što nije, procvjetala ona za koju smo već bili duboko uvjereni
da nikada neće...




O ovim našim "vampirima", drugom prilikom,
danas je dan radosti,




a kome je vruće , nek si nacrta ovako nešto:-))

počelo je bljeskom



i sa -Dobro jutro domaćine!- znamo se već.-))






u neobrađenom dijelu vrta pristigla nam dvojica...nepoznata







-Bez doručka ja ne idem!.-




konačno , krenusmo u šetnju, onako....

















-Hej, a koja si ti pa sad, tebe ne poznajem?-




-Luna, hajd makni se odavdje, nisi ti za mene mali!-





-Hej Barni, jesi li ti čuo što mi tvoja susjeda upravo rekla?-



-Ma pusti je, vrućina joj pa nervozna.-




Ih, u cijelom našem naselju sve neki moderni sandučići za poštu,




a naš je ovakav




eto baš, svima u inat.-))




natrag kroz šumu



do proplanka našeg i klupice



pa valjanja malo, a mora se.-)))




pa pogled na onu kučicu što "raste" usred šume,
pisali smo o njoj već,
dobro napreduje bogme....




i onda doma, čopili usput biljčicu jednu
onako poskrivečki i evo je
"napojena" dok pusti korijenje,
nadamo se



malo omiljenog hrvanja sa malim bratom




i spavanac, za danas dovoljno.-))





a ja još uvijek "studiram" ovo pero, jer princ je
nakratko bio nestao u šumi, protrčao je blizu klupice zec,
potom i mlada srna,
ali niti za jedno nije bilo šanse škljucnuti ih, zovući ga , naletim
na ovo krilo na putu za doma i
voljela bih saznati kojoj ptici pripada, jako mi je lijepo.

prvo smo obišli mini.kukurizište naše, nije loše



pa na našoj jedinoj menti radost je bila vidjeti pčelu,
tu svetu, marljivu radilicu





malac ju je mjerkao , činilo nam se da bi ju
rado pojeo




ovo je pokušaj prepadanja onog /one koji nam "buše" paradajzeke




i opet jedno radi, ali sad dvojica nadgledaju.-))





s tim što malac ometa radove, nebi on to...



valjanje po tek okopanoj zemlji zakon brate mili




blaco , ajd da se vajamo malo skupa malo....

e da nebi, , valjaj se sam




i sad tek nastaje bojna, mi u kuću, a na prozoru s vanjske strane
King-KOng od leptira




pa smo ga škljocnuli i i iz unutra,znatiželjni



i to nekoliko puta



nikad većeg uopće nismo vidjeli,zaista nikad





a onda ljepotan čudesno lijepih krilašaca








onda smo se "igrali" sapunicom










božanstveno




već je dobrano pao mrak



"krijesnica" na Nebu










i nju smo škljocnuli nekoliko puta nagađajući
dali pleše, ili nam pjeva,



ali jasno je bilo kao dan
da je netko poslije kupanja, naravno,
bio jako umoran i zreo za dubok san.-))

Danas nam nije bilo kiše, pojavila se niotkuda
kako, zašto, ne pitam više




promatran Nebeske nijanse












i dok tako bez daha gledam, ovoj "čahuri"
mira ne dam


jer lopovski u šumi mladicu ukrala pa u naš vrt usadila




a svo to vrijeme malac davi brata; -Bi li se sa mnom igrao?-




Ma na miru pusti me,
jel vidiš da spava mi se






i onda , naravno, moje se nogavice hvata,
kad ne može svladati velikog brata...

pola on , pola vrapci...




...nekako su se dogovorili...









...ništa od dogovora...





a princa to dogovaranje uopće ne zanima, draža mu livada njegova





i naganjanje leptira




ovog pak leptira nikad do sad vidjeli nismo,kratko se zadržao na
jednoj od naših grilja i odletio...



a livada cvjetna,





ljepote rosna...




i dok naš malac korak za princom hvata





ja pak nikako da se odlijepim od ovog čudaka...








i poslije svega, najslađe baš
grickati ti uvo veliki brate , da znaš!.-)))