kad priroda napravi vrata















ostavljena, zaboravljena












odradile su svoje




najdraža alatka...









netko uporno buši našu voćku




ovo je demonstracija za blogera NF...:-)




nikuda na duže staze bez šešira ,ili bilo koje
druge vrste "štitnika" za glavu, a posebno ne
bez "multipraktika"....-)))



zaboravljeni dodatak;




boje rečeno ; ispušteni...

Poslije ovih temperatura jučer;


vani;




unutra;




nebo je izgledalo ovako;






a noćca ovako;




















neobično je bilo to što je sijevalo na sve strane, a bez grmljavine i bez kiše.
Kao rijetko kada imali smo priliku gledati nebeski light show i
mogu Vam reći da je bilo fascinirajuće, zaista.

Svašta smo radili danas dok se moglo, dok nije upeklo, nema veze
e pur si move…:-)



ove godine zakasnile su,
ali ipak će ih biti



malo šuma,





malo dom




tikvice se rascvale po svom



jabučica zaliječena krenula ploditi





papričica isto





paradajzek ne zna u koju bi stranu




a maleni na našem lampionu vida
krilca svoga ranu....




iz kamena izvirio
ne znamo mu roda



dok i loza pokazuje nam svoga ploda




i njoj baš je vruće




spašava ih voda...






Jedan lijep poklon prijatelja iz Slovenije,




što u njega pospremiti ostaje za vidjeti...


Ugodan Vam dan prijatelji

Zaseban svemir u malom....

a princ pronašao




novu zabavu:-))

staklenik koji to nije










































laku Vam noć

na povratku viruckali malo kroz ograde



ulaz koji ne vodi nikamo



nije ju bacio...




mirisali cvijeće




pozdravili leptira koji ne lijeće




malenu Fani




pa šumarevu ljubimicu Emu




i ovaj eksponat old tajmerski




pa ove dvije dame




i krenuli doma






naša carica, iako još mala širi svoje lepeze




a ljubimice šapnu;





svugdje pođi, kući dođi




sve drugo je bez veze:-))

prvo smo pronašli u šumi ovo;




dovukli smo ga nekako do ulaznog dvorišta,
čim ga se dočepamo
biti će super žardinjera,
ili nešto drugo....
vidjet ćemo.






Potom ona, zove se Bo, oo da!

mala, polomljenog krila,
u veta je nisu htjeli primiti.
Izgovor;-Ne liječimo ptice.-


Toliko o tome.

E , pa i mi " konja za trku imamo."

Mlada suseda Ana , netom diplomirana veterinarka, pobrinula se za nju i
biti će sve kako i treba biti,
čemu kriti?! .:-))





Ova šašavica krenula se viti, o daaa!.-))

A sad užitak u sitno...:-))













piše na njoj; Za uspomenu Janice.....-)))









najmanja i najslabija ipak se oporavlja i procvijetati će, oooo yeees!.-)))




totalno kriva procjena, no dobro kad nije po glavi, a
malo je trebalo jutros ...…




bršljan zaista zna biti koristan, živa ograda....još ćemo plesti....




neka vam svima bude ugodan i radostan ovaj vikend ma gdje tko bio:-))

Bolna si nam dunjo naša,



ne znamo ti lijeka,



ipak ploda daješ






pa raduješ,




ko i znaci u Visini,




ko i potok u nizini....

Hvala ti.

Volio si ih jako, znam,



danas smo razgovarali dugo


kako smo


živjeli naš san.


Dan je počeo s njima


i noć obasjavaju oba,
znaš dobro put,
čekamo te i uvijek će tako biti,
u našem srcu tvoj je dom
i nećemo ti više o tom.
Volimo te





p.s.Listam danas ponovno tvoj dnevnik i ne znam da li si ovu pričicu prepisao odnekud, ili si ju sam napisao
( znam i predobro da kad te čopi inspiracija znaš ti mudrovati) reći ćeš mi kada se sretnemo , žedni jedno drugog zagrlimo, poljubimo.

-Tijelo se trzalo u smrtnim grčevima.
Mišići su se grčili pod udarima struje.Pojavi se i lagani dim.
Odjednom trzanje prestade.Tijelo se ukruti i tako ostade.
"Što volim ovako ubijati gusjenice."reče mladić, uzme bateriju pa ubije još jednu.


Sram te bilo da znaš, tako ti to radiš, jel?!