Pismo iz Rusije

30.03.2019.

Vlak je otišao nažalost ( ili na sreću ) prebrzo, nije bilo uobičajenog dugog mahanja.Bio sam beskrajno umoran i emocionalno potpuno prazan
( možda bi trebalo složiti bioritam za taj dan!).Izdržao sam budan do Varaždina, istrčali smo iz vlaka i „ukrcali“ Dubravka ( Dudu).Legao sam i zaspao.Probudili su me mađarski carinici.Opet sam legao i prospavao čitav ponedjeljak.Ponovno me budi prvo mađarski, a zatim i ruski carinik.Čekamo u Čopu punih 5 sati zbog iskliznuća vlaka negdje kod Kijeva.Sad sam malo odmoreniji.Gledam kroz prozor Ukrajinu.Snijega malo, topi se.Ponovno spavam.Prolazi mi u snu Lvov, budim se na kratko u stanici Kijev.Na satu 2, 45 minuta.Ponovno spavam.Budim se oko 7,30 i gledam sada Rusiju.Da nema stupova –nosača za struju čovjek bi pomislio da su na prozor zalijepili sliku.Samo snijegom pokrivena šuma.Satima.Stižemo u Moskvu sa 2 i pol sata kašnjenja, naš čovjek nas čeka.Vani -12 stupnjeva, podnosim bez problema,osim što mi je pri istovaru pukla guma na gaćama.
Hodam do auta , a gaće padaju.Stižemo u Gordanov stan.Kuham juhu i pečem meso s krumpirima za nas 12-oro.Stižu Litović i Batić (išli avionom taj dan), naši dečki.Juha izvrsna, svi traže repete.Mažemo meso iz juhe ( 5 kg) s hrenom, pečenje.Prava domaća atmosfera.Voze nas u drugi stan na spavanje.Temperatura pada, jer je vedro.Gotovo ni ne spavam, jer me muči WC i promjena ritma spavanja.
Jutro u Moskvi.
Stiže kolega s autom po nas i s rubljama.Mijenjao sam 50 dol., dobio 6.500 rubalja.Ne znam gdje bi spremio tolike novčanice.Idemo na doručak u Mc Donalds, košta 128 rublja, niti 1 dol.Jurimo po dućanima.Dućani prazni od robe, a puni ljudima.Kupujem si sat za 380 rublj.( da znam koliko je sati!).Vani -20 stupnjeva celzijusa, malo štipa za uši.Stojimo u redu pored Pizza-Hut oko 15 minuta da bi ručali.Zebu mi noge.Jurimo na vlak, stižemo se ukrcati 10 minuta prije polaska.Sad sam sam u kupeu s brdom stvari.Vagon 500 % bolji nego onaj do Moskve.Sređujem utiske o Moskvi.
Konstalacija-ogroman površinski, složen kao da su se mala djeca igrala s kockama.Mnoštvo ružnih, ciglenih 10-oro katnica u soc-realističnom stilu i široke, široke ulice.
Putujemo prema Ufi, snijega sve više, temperatura sve niža ( vedro je).Na radiju kažu da je
-26 stupnjeva.Prozori iznutra uz donji rub zaleđeni , s ledom debljine mog palca, a u kupeu toplo.Kod Uljanovska prelazimo zaleđenu Volgu:to traje oko 5 minuta!Table, natpisi podsjećaju neupućene da je tu rođen Lenjin.Vozimo se uglavnom kroz beskonačno ledeno prostranstvo.Kao vanzemaljac mi izgleda čovjek koji stoji i čeka da prođe vlak; ide iz nikuda nikamo.
Nigdje kuće, naselja.Pred Ufom stajemo.Čekamo 1 i pol sat , jer se zaledila lokomotiva ( strela).Stiže druga i ulazimo u Ufu.Znam da je vani -26 stupnjeva i da puše vjetar pa sam lukaviji:oblačim gege, duple čarape.Spuštam naušnjake na kapi i sve je OK.Čekaju nas naš prevodilac i šofer.Prevodilac Viktor Vojnović ( pola Srbin-pola Rus ) i Rafael, vozač, Tatarin.Krećemo krcatim kombijem ka Salavatu.

Po Moskovskom vremenu je 22 sata i 3o minuta, po ovdašnjem oo,30 u petak.Izlazimo iz grada na nestvarnu cestu:široka oko 30 m.!) relativno neočišćena ( ili oćišćena, ne znam).Vjetar luduje, na mjestima izgleda kao da smo u magli, a Rafel vozi kao Alain Prost.Navikavam se na njegov stil vožnje i kužim da je u biti strašno dobar vozač.Oko nas noć, nigdje ničega.Odjednom, betonsko osvijetljena kućica i semafori na obje strane.Gori crveno.Rafael staje.Izlazi.Policija i kontrola,ali samo vozač prijavi koga vozi.Nakon 20-ak kilometara ponovno.I konačno-Salavat.Ulazimo u centar, na glavni trg.Velik cca 2xod Jelačić placa,s kružnim tokom u sredini.0,3 sata su ujutro po lokalnom vremenu.Dolazim u stan.Na 3-em je katu, jednosoban s dnevnom sobom ( koja je prolazna).Color TV, namještaj iz raznih doba.Izgleda otprilike ovako:

Image and video hosting by TinyPic

Ima po mojoj šacometriji oko 40m kvadratnih.
Legao sam oko 04, 30 minuta,a probudio se oko 0.8 sati.Otišli odmah u dućan.Temperatura
-5 celzija s laganim snijegom.Dućani , naših seoskih tipova,ali gotovo prazni, bez izloga.Kruh 3 rublj. se čeka u redovima,ali ga mi kupujemo u restoranu gdje ručamo.Cijene:10 komada jaja 21,60 rublj, voćni sokovi ˝ L. 4,30 R.,američko ,ili njemačko pivo u limenkama 30 R, mandarine ( trule) 30 #, Napoleon vinjak 245,22R, prenosivi kasetofon 5.000 R.Prosjećna plaća ( po novome) oko 800 R.Ručak nas košta oko 15 R ( slata, juha,glavno jelo, kolač,čaj).Javili se u -bazu- da smo došli.Svi iznenađeni da smo došli na gažu iako smo doputovali to jutro.Upoznavanje.Bezbroj lica, sličnih imena;
( Ivan Ivanović,Vladimir Ivanović....Lida,Liba,Ljuba...vrag će ih sve popamtiti.)

Svi mi govore da odlično govorim ruski.Fasciniraju me ženske, odnosno njihova zubala.Ne kužim da li je to moda , ili pokazivanje blagostanja, ili pak zubari nemaju drugu metodu – uglavnom sve imaju dva-tri normalna zuba, a ostatak je pokriven zlatom.Imam dojam da sam u SF filmu da su to mali Frankensteini.

Bio na tržnici.Ima svega i nema ničega, treba se psihički priviknuti.Kupio 2,6 kg junećih šnicli za cca 140 CRD.Ima mesa, jaja, sira, voća ( uglavnom jabuke- loše i mandarine), a za naša primanja beznačajne svote.Skuhao si juhicu, ispekao meso i krumpire.Ruski krumpiri – to je nešto što je užasno crno od zemlje, kao da raste u nafti, a ne u zemlji.Večeras je Viktor častio s tolstolobicima ( 3 „ribice“ od po 1,5 kg ).Mrknuli smo sva 3 komada.Podijelili klopu što je častio K.I.

Image and video hosting by TinyPic


Frižider mi je pun ( puniji nego u Zagrebu).Hranim se odlično.U ovih desetak dana smo napravili i tri zajedničke večere:permenji (kuglice od mljevenog mesa u tijestu – a la lazanje), tolstolobik ( 3 „ribice“ od po 1,5 kg) te šaran+skuše.Još nisam ispekao pizzu,ali mislim da ću ovih dana, kad dobijemo sir.Klopam mandarine i jabuke od voća,a kruhom se opskrbljujemo u restoranu gdje ručamo, tako da ne čekamo u redovima.Što se tiče pranja veša, ni to mi ne predstavlja neki problem, jer perem manje količine- čim mi se napuni lavor.
Prošetao po Salavatu; bio u muzeju ( izložba slika) –ulaz 50 kopjejki.

Bože, Rusija je zemlja apsurda.Vani je toplo, šetao u tenisicama po krasnom snijegu.
Grad je pun spomenika svemu, svačemu i svakom od 1917.-e do današnjih dana.Lenjin, ovaj, onaj, heroji rada, partija, tko zna kome još.Shvatio danas da nisam uspio doći u SSSR, već u SND ( CHF ).Vijesti govore o nemirima u Gruziji, štrajku u Donjecku, nemirima u ......., a naši Baškirci ne bendaju puno politiku i furaju neki svoj film.Pitamo Rafaela o svemu, a on se samo smije.Za Lenjina kad smo ga pitali kad će ga i oni maknuti-kaže-sa nama će stajati još 100 godina, tko će raditi ( skidati).....

Danas, prvi puta čuo svoju voljenu udaljenu par tisuća kilometara i 4 sata vremena.
To zvuči strašno čudno.Zvuk je kao maestral, a vjerojatno i KGB ima uključeno uho ( provjereno)...

Zalutao sam od osnovne teme!( ovo više liči na pismo).

Temperatura u Salavatu.U principu dobra.Sposobna da u par sati siđe s -2 stupnja Celzijusa na -23 stupnja.
Uputa; nosi gege, šal, rukavice bez obzira kakvo je vani vrijeme.
Ovdje ima bazen.Olimpijski.Bili na pregledu kod liječnika.Može ( mislim ići na kupanje- naravno uz propusnicu sa slikom).Imam sliku svoju.
Radilišta:pokrivena snijegom , u zapusima i cca 75 cm, hladno.Mnogo mehanizacije ( bageri, buldožeri, rovokopači).Zemlja smrznuta.Jedan buldožer ima priključak-pilu za zemlju.Pili
Da bi hidraulični bager mogao kopati.
Manje iskope rade pneumatskim bušilicama i štemajzlima.Štemaju ZEMLJU!
Betonaža na -21 stupanj Celzijusa.Beton se puši ko juha, griju ga posebnim elektro-grijačima.Babuške ( kao male smeđe-žute lopte)gore na skeli na visini od cca 10 m zidaju cigleni zid.

Još apsurda; Kozmonauti imaju plaću 400R.Ovi u Bajkomuru u centru su najavili zbog toga štrajk.
Ona dvojica u svemiru zasad ne komentiraju ništa, valjda čekaju prvo da ih spuste.

Strani filmovi na TV;Sinhronizirani na ruski, najčešće tako da jedan glas čita sve tekstove.Jako zanimljivo gledati npr.;“Poštar uvijek zvoni dvaput.“Jacka Nicholsona kako govori;“Spasibo tebja moj drug....“

Eto, to bi bile prve impresije.Molim sačuvati!
Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

B.Salavatski








Dušo moja

29.03.2019.







Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Molitva magarca

27.03.2019.

Bože, koji si me stvorio
da uvijek
idem po putu,
da uvijek
nosim teške terete
da uvijek budem bijen!
Daj mi mnogo hrabrosti
i mirnoće.
Daj da me jednog dana shvate
i da ne poželim više plakati,
jer se loše izražavam
i jer mi se rugaju.
Daj da nađem neki lijepi čičak
i da me puste ubrati ga.
Daj da se jednog dana pridružim
svom malom bratu u Jaslicama.
Amen.

Carmen Bernos de Gasztold
( iz knjige Molitva korablje)


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Knjižnica grada Zagreba; Izložba | Odjel za odrasle, Trg žrtava fašizma 7

Lijepe naše životinje

25.02.2019. - 25.05.2019.

Izložba je posvećena hrvatskim izvornim pasminama životinja. Uz originalne fotografije Borisa Krstinića i Romana Ozimca izloženi su i preslici slika hrvatskih slikara te odlomci književnih djela s motivom domaćih životinja.

No, kako smo šetali u nevrijeme, fotkali smo kroz staklo, stoga fotke i nisu najbolje, vjerujem ,ipak da shvaćate bit, koga zanima može poći ,vidjeti i naučiti što-šta.

Naravno, Princa je zanimalo nešto posve drugo: -Tko je ova dama iza staklenih vrata?:-))

Image and video hosting by TinyPic



Dan s povodom

25.03.2019.

„Ljubičasti dan“ ili „Purple day“ je akcija pokrenuta 2008. godine u Kanadi na inicijativu tada 9-godišnje djevojčice Cassidy Megan, njezinih roditelja i Udruge za epilepsiju u Novoj Škotskoj. Javnim progovaranjem o svojoj bolesti, Cassidy je željela umanjiti osjećaj usamljenosti i izolacije koji se često javlja kod osoba s epilepsijom kao posljedica društvene stigmatizacije i nerazumijevanja bolesti. Od tada se u ovu akciju uključilo više od stotinu zemalja svijeta te je „Ljubičasti dan“ proglašen najutjecajnijim danom posvećenim podizanju svjesnosti o epilepsiji. U Hrvatskoj se ove godine obilježava deseti zaredom „Ljubičasti dan“ te su predviđene brojne aktivnosti koje za cilj imaju edukaciju javnosti, destigmatizaciju epilepsije i bolje razumijevanje bolesti.



Image and video hosting by TinyPic


Ruta kojom smo biciklirali;

Europski trg – Vlaška ulica – Palmotićeva ulica – Boškovićeva ulica – Hebrangova ulica – Trg Republike Hrvatske – Masarykova ulica – Ulica Nikole Tesle – Zrinjevac – Trg Josipa Jurja Strossmayera (istočna strana) – Ulica Pavla Hatza – Draškovićeva ulica – Šoštarićeva ulica – Trg Josipa Langa – Branjugova ulica – Vlaška ulica – Europski trg.

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Darovani nam beđ zauzeti će posebno mjesto u našem malenom, skromnom domu.

Image and video hosting by TinyPic


Princ je nakratko zatrebao odmor pa smo , naravno, na povratku stigli zadnji, ali nema veze, bitno je bilo učestvovati.



Magnetići uspomena

23.03.2019.

Odsvukud po nešto;


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
from Greece/ /

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic




I konačno i posebno slikica u akriliku za Tay za uspomenu;


Image and video hosting by TinyPic



Staza života

21.03.2019.

Koračam stazom života,
ne gledam kuda me vodi.
Ne mislim o sebi,
znam ljubavi što me s tobom srodi.
Ne pitam se koliko te u meni ima?
Jesi li budan u ovom trenu?
Jesi li na najljepšem oblaku
vidljivom svima?
Jesi li u još čijem bitku snenu?
Mudraca više nema,
a pričati malo znam
i dok naviru sjećanja
da u jednom bili smo bića dva,
pored staze žuti neven gledam-
raduje se glasom vjesnika
novog rađanja njih sedam.


Image and video hosting by TinyPic


Usne mu pune utjehe,
blagosti, plemenitih obećanja,
osijetih čežnju, osijetih nadu,
u trenu jednom dah ispuni
tvojim dahom moju dušu-
tvoju snagu.



Image and video hosting by TinyPic



Da mi je da te ponovno zagrlim
više o mome srcu da znaš,
procvjetaše u meni
čudne žudnje želja,
u glasu mi zatreperi
i sjenka tuge
i sjenka veselja.


Image and video hosting by TinyPic



Vrijeme za jednu priču

20.03.2019.

Sasvim logične stvari nam ponekad stoje pred nosom, ali nam prosto izmiču. Čitav svoj život jurimo za srećom, a da nismo ni provjerili da nismo možda već sretni. Tako je i u ovoj priči:

Biznismen i ribar

Bio jednom jedan biznismen koji je šetajući plažom kraj malog Brazilskog sela, ugledao jednog ribara kako sjedi pod drvetom i puši svoju cigaretu i uživa u prelijepom prizoru koji je bio pred njim. Kada ga je biznismen upitao zašto sjedi pod drvetom i puši, a ne radi ništa, ovaj mu je odgovorio, kako je uhvatio dovoljno ribe za jedan dan.
Čuvši to bogataš mu ljutito reče: Zašto ne uhvatiš više ribe umjesto što sjediš tu u hladu i gubiš vrijeme?
Ribar ga upita: Šta bih ja radio sa tom ribom?
Biznismen : Ribu bi mogao prodati. I kada bi uštedio dovoljno novca, mogao bi kupiti veći čamac.
Ribar: Šta bih onda radio?
Biznismen : Mogao bi ići u ribolov u dublje vode i uhvatiti još više ribe, zaraditi još više novca.
Ribar: Šta bih onda radio?
Biznismen : Mogao bi kupiti mnogo čamaca i da zaposliš još ljudi da rade za tebe i tako zaradiš još više novca.
Ribar: Šta bih onda radio?
Biznismen: Mogao bi postati bogat, biznismen kao ja .
Ribar: Šta bih onda radio?
Biznismen: Pa onda bi mogao da uživaš u svom životu.
Ribar: Zar nije to ono što sada radim?

Naravoučenije: Ne morate čekati sutra kako bi bili sretni i kako bi uživali u životu. Vi ni ne morate da se obogatite, kako bi uživali u životu. Život je samo trenutak, i treba ga proživjeti u potpunosti.

Kao što bi neki veliki ljudi rekli: „Tvoje bogatstvo nije u onome što imaš, nisu materijalna dobra koja posjeduješ, nego ono u čemu uživaš.“.


Tko je napisao ovu priču i gdje sam ju pročitala ne znam, ali jednostavno osijetih potrebu podijeliti ju sa Vama, a i sa sobom.


Image and video hosting by TinyPic

Ova slika ulja na platnu ( na njegovu izričitu želju urađena) odavno krasi zid jednog od najdražih nam zajedničkih prijatelja gosp.Nikole M. i baš mi je lijepo poslužila kao ilustracija na priču.


Image and video hosting by TinyPic

A ovo si Ti Mili moj napisao svojeručno jednom kada smo se bili dohvatili slične,ili gotovo iste teme , čini mi se kao da je bilo jučer...




Zašto?!

16.03.2019.

Zašto ljudi ovo rade?
Kažu kuća je lovca. ok , kužim, ali čemu prvo ubiti ovako lijepe ptice pa onda preparirati? Ne razumijem, istinski ne razumijem.

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Darovani mi mangetić (kao gostu ) za frižider jasan i jako mi se sviđa.

Image and video hosting by TinyPic

Ova figurica koju sam uz dozvolu vlasnice škljocnula neobično mi se svidjela, nisam zapitkivala puno, nije bilo vremena,nema veze, drugi put.

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
Vrijedne ruke ruskog majstora zaljubljenika u drvo izradile suvenir koji mi je s ponosom pokazala njegova vlasnica.Kaže- Iz Moskve je-
Vjerujem da jeste i vjerujem da znam, volim rukotvorine ma u kojem obliku izrađene i zaista meni osobno jako lijepo napravljeno. Vjerujem da za ovakve stvari treba imati i te kako talenta i strpljenja.Duboko poštujem sve -virtuoze - koji svojim rukama iz prirodnih da tako kažem izvora, poklone toj istoj prirodi
ljepotu .

Puno toga lijepoga sam još vidjela na ovom današnjem da tako kažem gostovanju i slijedeći put pokažem vam još neobičnih stvari, ali ipak, jedan suvenir, tanjur, ili što li je već baš me iznenadio i razveselilo;

Image and video hosting by TinyPic


Nadam se da se vidi o kome i čemu se radi.

E da , umalo zaboravih, ovo što sam ugledala ,a odskače od svega viđenog istog trenutka me podsjetilo na tebe draga Teuta i rekla sam to znanici kod koje sam bila danas. Zajedno radimo na jednom projektu, a atelje mi je doslovno u rasulu pa zbog majstora ne mogu ništa u njemu raditi ,nebitno to sad, proputovala je doslovno cijeli svijet i odasvud donijela po neku uspomenu, kaže; Ne znam što je , što predstavlja,a niti od čega je izrađena, još manje kako,ali je original!-

Image and video hosting by TinyPic





Neobična razglednica

13.03.2019.

Vugrovec - naselje koje se nalazi 15 km od centra Zagreba.


U njemu i kroz njega smo tijekom skoro cijelog dana "lutali", zagledali, nikad prije nismo bili i mogu vam reći jednostavno neopisivo lijep izlet, a pogotovo kad je neočekivan.

Image and video hosting by TinyPic


-Kako se smjestio na istočnim obroncima Medvednice, planinarenje je vrlo popularno - u Vugrovcu postoji Planinarski dom Nad Vugrovcem, koji je zaštićeni spomenik kulture. Dom je otvoren vikendom i pruža ugostiteljsko planinarske usluge.- pitali jednog gospona u prolazu i lijepo nam čovjek objasnio .

Image and video hosting by TinyPic

U mjestu se nalazi i najstarija tisa (biljna vrsta iz porodice taxaceae, bobičasta ploda i izrazito otrovnih tamnozelenih iglica) u Hrvatskoj, zaštićeni spomenik prirode.

Image and video hosting by TinyPic

Ovu fotku nismo snimili mi, skinula sam ju s neta, jer ju nismo našli, drugim putem smo išli i.....zalutali

Kučica (jedna od mnogih) privukla pozornost samo tako i tu smo zapeli.


Image and video hosting by TinyPic




Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Vrteći se tako uokolo , naokolo, gledajući malo gore , malo dolje ,kad ono pored cvijeća, vjerujte, ne vjerujte, kako god vam drago, pronašli smo ovu razglednicu.
Da jeste neobična, jeste i te kako ; kao da je netko prvo ubrao sitne travke pa ono kao herbarij potrpao među knjige da se osuše pa potom zalijepio na razglednicu izgledom kartonsku što ukazuje da je i ona ručno napravljena. ili se varam?
Uglavnom, donijeli smo je doma kad smo se već nekako uspjeli vratiti na pravu stazu i "pogoditi" put natrag.
Hvala mojim prijateljima koji su nama dvoma "šesteronogaša" danas osvježili dan,a razglednicu ćemo proučavati sutra.
Čudno.Neraspadnuta.Cijela.

Danas detaljno pogledala i jeste, ipak je prava, poslana kako se dade išćitati iz Graza ,ali godina? Ako je 1916.-a , kako je ovdje dospjela i pri tom ostala čitava, pitam se?

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic







Iz tvog dnevnika mili; -Tko sam ja?-

12.03.2019.


Ne znam kako bih mogao definirati svoj život ..... kao uspješan ili neuspješan; sve ovisi od potencijalnih čitatelja – oni kojima je novac najvažniji, vjerojatno će se sa sprdnjom osvrnuti na ostatak teksta. No, moja je nakana da „pogodim“ one pozitivne ljude, čistih misli, dobrodušne, a opet, spremne na „zezancije“. A toga je u mom životu stvarno bilo mnogo .....
Tko sam ja? Lik koji ima prednost (ili manu) da PAMTI! Kad koji put pričam s prijateljima, ni oni mi ne vjeruju da je sve to pohranjeno u mojoj memoriji ... a počinje od najranijeg djetinjstva .... pa da počnem;

1) Najranije djetinjstvo

1.1. Kolica
Vjerojatno će se rijetki složiti sa mnom, no moja prva sjećanja sežu u doba dok sam bio još „beba“ .... nisam tada još mogao hodati, ali sam bio dovoljno jak, da iz jednih dubokih kolica, vezan kožnim remenima, „prokljuvim“ kako bih se mogao osloboditi i hodati uz njih. I dan-danas „osjećam“ taj trenutak, kad bih se uspio prebaciti preko ruba (recimo „Brumelj“ stil), a onda, zadržan tim remenima, dočekao sam se na noge i krenuo veselo „voziti“ kolica. Naravno da mi je mama (nije radila) gubila živce zbog toga, uredno me vraćala u početnu poziciju .... a onda bih ja počinjao iznova ....

1.2. Vatrogasac
Počeo sam govoriti prilično rano, tako da nije bilo problema u komunikaciji s okolinom. I onda je mama, imajući „svo vrijeme“ za baviti se sa mnom, počela u mojoj ranoj dobi izvoditi „verbalne delikte“ (i danas sam tome sklon). Tako je došlo i do upotrebe riječi „VATROPRASAC“ ..... sve dok jednog dana (stanovali smo tada u Dubravi, ulici Nine Marakovića 2, 2 kat) nije na vrata pozvonio pravi vatrogasac (zbog čega, ne znam); a ja sam rekao: „Mama, vidi striček vatroprasac“. Ona se zbunila, počela me koriti kad je isti otišao, objašnjavajući da se tako ne smijem izražavati .....

1.3. Žličice
Kako sam izgleda „rođen“ da se bavim sportovima, negdje s 2,5 godina sam shvatio kako se mogu popeti na stolac, a onda „ordinirati“ po kuhinji ... i tako sam pronašao neke srebrne žličice .... i kad mama nije obraćala pozornost, ja bi ih nosio na balkon, pa jednu po jednu bacao s drugog kata. Kad je shvatila što se događa, sišla bi dolje i pokupila ih. I tako je to išlo neko vrijeme, dok se neki susjedi nisu time okoristili .... ne znam koliko vam je poznato to vrijeme, ali bilo je to vrijeme neimaštine i gubitak nekoliko srebrenih žličica je toliko razljutilo mamu da me je isprašila po guzi. A ja, razočaran što mi je uskraćen taj užitak, otišao sam na balkon i pokušao se provući kroz ogradu, želeći da dođem do žličica koje sam bacio. I već kad sam provukao tijelo (glava je još zapinjala s uhom), osjetio sam kako me mama vuče natrag ..... slijedeće je bilo da sam ja plakao, a mama je sjela na pod, shrvana emocijama (mislim da se i upiškila) ... i bilo mi je strašno žao, vidjevši je u tom stanju ...



Image and video hosting by TinyPic






Nikad više

09.03.2019.

Kažu; -Nikad ne reci nikad!-
E, pa ja baš hoću.Poslije nemilih zbivanja od prije par dana, polako dolazim k sebi zahvaljujući prvenstveno Majčici Prirodi i njenim tako sićušnim, a tako velikim darovima koji raduju i tople moju dušu.

Dakle; Zarekla sam se da nikada više, nikada više niti u bilo koje sredstvo javnog prijevoza bilo kojoj vrsti pripadalo NE ulazim!!!
Danas sam vidjela ovo i ovo imam namjeru nabaviti što je prije moguće, prvo zato što mu jedinom vjerujem, a drugo; zato da svog ljubimca mogu
"pospremiti "otraga i da zajedno prelazimo dulje relacije,a da se ne umorimo obostrano;


Image and video hosting by TinyPic

Kažu mi da je susedov, moram ga pitati koliko sutra gdje ga je nabavio i hoću.

A sad ; Priroda; mir ,mirisi, ljepota, čisti relax;

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
moje Sunčeko čudovišno


Image and video hosting by TinyPic
ples golubova jata



I za kraj; sa izložbe slika moje frendice; ulja na platnu rađene špahtlom, ove sam izdvojila kao meni osobno najdraže iako je doista teško izdvojiti bilo koju, sve jedna ljepša od druge, no ipak ove su mi osobno baš posebne;

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Koga zanima može ju potražiti na FB, njeno ime je Branka Zobenica i njene slike nalaze se širom svijeta i puno ju volim, to je to.




Tu t'en vas

05.03.2019.


Ideš,
a moje srce? Nije to ništa.
Što očekivati za narednih nekoliko trenutaka?
Ideš
Moje radosti, moji snovi su uz tebe,
ne možeš pogriješiti.
Ideš,
ali naša je ljubav naša,
nitko nam to ne može uzeti natrag.
Ideš,
udaljenost ponekad pomaže
da se bolje volimo, bolje se razumijemo.
Ideš
kao sunce koje nestaje,
kao ljeto poput nedjelje.
Ne bojim se zime i hladnoće,
bojim se praznine.
Ideš
dok ptice sve ljepše pjevaju- za Tebe.
Ovaj Svijet nije ništa drugo nego ravnodušnost,
ne bojim ga se , bojim se sebe,
a ne bojim se dolaska tišine.
Ideš,
A moje srce? Ma nije to ništa,
samo nevažan početak kratkog trajanja.
Ideš,
ovo je moje srce koje ti dobro poznaješ,
tvoje je – tvoja bit postojanja.
Ideš,
vrijeme, prostor ništa nisu
ako zadržim svoje povjerenje u tebe.
Ideš,
svako jutro kad sa suncem dođeš mi pred zoru,
znaš
da smo ljubav iznova .
Ideš,
ostajem ovdje izgubljena
kao u najranijem svom djetinjstvu.
Ne bojim se zime i hladnoće,
bojim se praznine noćne.
Ideš,
odjednom mi sve potamni, pa se opet ozari,
jer svijet je samo nedosljednost.
Ne bojim se za nas. Bojim se sebe,
a ne bojim dolaska tišine.

/ slobodan prijevod jedne od naših omiljenih pjesama /




pokušali smo zajedno odsvirati ovo , nije išlo, tebi da, naravno kao i svakom profesionalnom glazbeniku, meni nikako, ali zato pjevati mi bilo daleko lakše, e tu sam te barem nadjačala mili.


Image and video hosting by TinyPic

Znajući da osobito volim pan-flute i -Kondorov let- sa jednog od svojih službenih putovanja donio si mi ,kako sad da ga nazovem , a totem njihov valjda i ovo što s maramom nose oko glave kao simbol pripadanja nečem višem.Priznajem , nisam te baš pozorno slušala dok si mi objašnjavao njihovo značenje, skrušeno priznajem , oprosti mi,

Image and video hosting by TinyPic

a pogotovo nisam shvatila koja je poveznica između totema i ovih slonića koje si skivao prvobitno iza leđa, a onda postavio otprilike ovako kao sada ja.

Iz tvog dnevnika mili

04.03.2019.

Image and video hosting by TinyPic



Pikulanje
Mlađi kao prvo vjerojatno ni ne znaju točno što je pikulanje .... jer se danas u gradovima gotovo ni ne možes s tim zanimati ... no, to je jedna „složena“ vještina u kojoj držiš omiljenu „kenkicu“ (tzv. Pucača) između palca i kažiprsta i gađaš; bez obzira da li se igralo „na trokut“, „na jamicu“ ili „slobodno“ .... a moram priznati da me je pikulanje strašno zaintrigiralo i da sam kod kuće vježbao satima da bih dobio perfekciju u gađanju. Moram još napomenuti da se u to doba nije moglo lagano nabaviti staklene pikule, već je većina bila glinena, a onaj tko je imao 2-3 „kenkice“ – bio je pravi bogataš! No, meni je stari negdje uspio nabaviti jednu, koju sam čuvao kao oko u glavi! I tako, trenirajući svakodnevno po par sati, postao sam zavidno vješt, baš kao i moj najbolji prijatelj – Žarko. I tako smo mi igrali, igrali, pa postali i popularni u širem kvartu, tako da su klinci iz bližih kvartova dolazili igrati na našem terenu. I upravo u to vrijeme, pojavila se ponuda staklenih pikula u jednom dućanu blizu crkve Sv. Petra u Vlaškoj ulici, tako da su ove glinene pikule (vrlo „neokrugle“) ubrzo izašle iz upotrebe. Kako sam igrao stvarno dobro, ubrzo sam imao (zaradio) podosta pikula, koje nisam mogao sve nositi po džepovima. Tada sam zamolio mamu da mi sašije jednu vrećicu, koju sam mogao nositi zavezanu za remen.
E tad, zbog svoje vještine, pobjeđivao sam redovno (osim Žarka). A „gostujući“ klinci, kad bi ih opelješio i oni ostali bez pikula, onda bi iste od mene otkupljivali, jer im se nije dalo prekidati igru i hodati do dućana. I tako sam ja počeo zarađivati! Em se vratiš kući s punom vrećicom pikula, a još i s nešto novaca! No, nakon nekog vremena mi je mama primijetila da ja imam novaca, čak posumnjavši da je ja potkradam pri odlascima u dućan! Suočen s time, priznao sam joj da igram jako dobro i da to nije nikakav grijeh .... složila se s time, jer je to bilo u skladu s njenim katoličkim svjetonazorima ... nisam nikome krao, otimao ... a ako sam vještiji ... u redu! I onda, kad je stari došao na ručak, za stolom mu ispričala ... a on me pogledao „strogo“ i rekao: „Stvarno si tako dobar“? „Mogu ti pokazati!“ – i odveo ga u svoju sobu, namjestio jednu pikulu na krevet, odmakao se u hodnik i od tamo (ca. 4 metra) pogodio od prve! Ostao je bez teksta, jer to je stvarno bila vještina i samo mi je rekao da slobodno nastavim! No, priča o meni se počela širiti i ubrzo gotovo da nisam mogao naći nekog naivca koji bi se usudio igrati protiv mene ... naprosto su me svi počeli izbjegavali (i Žarka također). Tako se priča o pikulanju svela na to da sam sakupio jedno 300 pikula, a onda smo se Žarko i ja sami pikulali na „slobodni“ način! A bili smo oboje toliko dobri, da nisi bio siguran u krugu od 5 m!!!

Image and video hosting by TinyPic


U trenutcima odmora od pikulavanja jednom se dogodilo i ovo za svakoljetnih mojih boravaka u mom Rovinju;


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

S druge strane ove fotke napisao si ovo;

Image and video hosting by TinyPic


I tako, listajući album danas, gledajući fotke ,čitajući po tko zna koji put tvoj kako si ga nazvao; -Dnevnik jednog života-, ostavih ga na stolu , pođoh provjeriti poštanski sandučić, vrijeme je kada računi stižu, ne brini, sve je pod kontrolom, ali ovo što me dočekalo u sandučiću ,dočekalo me je posve nespremnu;


Image and video hosting by TinyPic

From Taiko-mon Tower piše na poleđini s druge strane razglednice.

Znam da po cijelom svijetu imamo prijatelje i znam da niti oni sami još ne vjeruju u tvoj iznenadni odlazak u Nebo, kao niti ja sama,ali ipak, ovo mi je danas nestvarno, ne vjerujem, a vjerovati moram, jer vidim i čitam....



Nakon ovog života

03.03.2019.

Image and video hosting by TinyPic


Dopo questa vita che si dimentica di te
dopo questo cielo senza arcobaleno.
Dopo la malinconia che mi prende a ogni bugia.
Dopo tutta questa voglia di sereno dimmi che ci sara'.

Dopo iI sogno della hawai come tutti i marinai
attraverso questo mare di cemento.
Dopo un altro inverno che soffia neve su di me.
Che ho gia' freddo se non sono accanto a te.

Devi crederci
ci sara' -
una storia d'amore e un mondo migliore.

Ci sara' - un azzurro piu' intenso e un cielo piu' immenso.
Ci sara' - la tua ombra al mio fianco vestita di bianco.
Ci sara' - anche un modo piu' umano per dirsi ti amo di piu'.

Dopo un oggi che non va
dopo tanta vanita'
e nessuno che ti da niente per niente.

Dopo tutto il male che c'e nel mondo intorno a te
com'e bello ritrovarti accanto a me.

Devi crederci
ci sara' -
una storia d'amore e un mondo migliore...
Devi crederci. ci sara' -
una storia d'amoree un mondo migliore...





Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

ulje na platnu kučice kamene


Tuga u duši

02.03.2019.

Image and video hosting by TinyPic


Pokušala sam dobiti privid akvarela miješajući uljane boje sa malo lanenog ulja,
osijećam se izgubljeno....






"What we do effects the wholl Universe
so let us work in balance with
mother Earth and all her
peoples...."


Image and video hosting by TinyPic

naš automobil

Image and video hosting by TinyPic

Vozili smo noću, vraćali se s kratkog puta...

Image and video hosting by TinyPic

Izletjela je niotkuda, stali, izašli iz automobila, pozvali mobitelom sve koje smo trebali, nije joj bilo spasa.
Ne nalazim utjehu, niti mogu, niti hoću, niti želim, niti sada
poslije godinu dana od tada.
Bože, oprosti nam.

Image and video hosting by TinyPic



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.