Iz tvog dnevnika mili

04.03.2019.

Image and video hosting by TinyPic



Pikulanje
Mlađi kao prvo vjerojatno ni ne znaju točno što je pikulanje .... jer se danas u gradovima gotovo ni ne možes s tim zanimati ... no, to je jedna „složena“ vještina u kojoj držiš omiljenu „kenkicu“ (tzv. Pucača) između palca i kažiprsta i gađaš; bez obzira da li se igralo „na trokut“, „na jamicu“ ili „slobodno“ .... a moram priznati da me je pikulanje strašno zaintrigiralo i da sam kod kuće vježbao satima da bih dobio perfekciju u gađanju. Moram još napomenuti da se u to doba nije moglo lagano nabaviti staklene pikule, već je većina bila glinena, a onaj tko je imao 2-3 „kenkice“ – bio je pravi bogataš! No, meni je stari negdje uspio nabaviti jednu, koju sam čuvao kao oko u glavi! I tako, trenirajući svakodnevno po par sati, postao sam zavidno vješt, baš kao i moj najbolji prijatelj – Žarko. I tako smo mi igrali, igrali, pa postali i popularni u širem kvartu, tako da su klinci iz bližih kvartova dolazili igrati na našem terenu. I upravo u to vrijeme, pojavila se ponuda staklenih pikula u jednom dućanu blizu crkve Sv. Petra u Vlaškoj ulici, tako da su ove glinene pikule (vrlo „neokrugle“) ubrzo izašle iz upotrebe. Kako sam igrao stvarno dobro, ubrzo sam imao (zaradio) podosta pikula, koje nisam mogao sve nositi po džepovima. Tada sam zamolio mamu da mi sašije jednu vrećicu, koju sam mogao nositi zavezanu za remen.
E tad, zbog svoje vještine, pobjeđivao sam redovno (osim Žarka). A „gostujući“ klinci, kad bi ih opelješio i oni ostali bez pikula, onda bi iste od mene otkupljivali, jer im se nije dalo prekidati igru i hodati do dućana. I tako sam ja počeo zarađivati! Em se vratiš kući s punom vrećicom pikula, a još i s nešto novaca! No, nakon nekog vremena mi je mama primijetila da ja imam novaca, čak posumnjavši da je ja potkradam pri odlascima u dućan! Suočen s time, priznao sam joj da igram jako dobro i da to nije nikakav grijeh .... složila se s time, jer je to bilo u skladu s njenim katoličkim svjetonazorima ... nisam nikome krao, otimao ... a ako sam vještiji ... u redu! I onda, kad je stari došao na ručak, za stolom mu ispričala ... a on me pogledao „strogo“ i rekao: „Stvarno si tako dobar“? „Mogu ti pokazati!“ – i odveo ga u svoju sobu, namjestio jednu pikulu na krevet, odmakao se u hodnik i od tamo (ca. 4 metra) pogodio od prve! Ostao je bez teksta, jer to je stvarno bila vještina i samo mi je rekao da slobodno nastavim! No, priča o meni se počela širiti i ubrzo gotovo da nisam mogao naći nekog naivca koji bi se usudio igrati protiv mene ... naprosto su me svi počeli izbjegavali (i Žarka također). Tako se priča o pikulanju svela na to da sam sakupio jedno 300 pikula, a onda smo se Žarko i ja sami pikulali na „slobodni“ način! A bili smo oboje toliko dobri, da nisi bio siguran u krugu od 5 m!!!

Image and video hosting by TinyPic


U trenutcima odmora od pikulavanja jednom se dogodilo i ovo za svakoljetnih mojih boravaka u mom Rovinju;


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

S druge strane ove fotke napisao si ovo;

Image and video hosting by TinyPic


I tako, listajući album danas, gledajući fotke ,čitajući po tko zna koji put tvoj kako si ga nazvao; -Dnevnik jednog života-, ostavih ga na stolu , pođoh provjeriti poštanski sandučić, vrijeme je kada računi stižu, ne brini, sve je pod kontrolom, ali ovo što me dočekalo u sandučiću ,dočekalo me je posve nespremnu;


Image and video hosting by TinyPic

From Taiko-mon Tower piše na poleđini s druge strane razglednice.

Znam da po cijelom svijetu imamo prijatelje i znam da niti oni sami još ne vjeruju u tvoj iznenadni odlazak u Nebo, kao niti ja sama,ali ipak, ovo mi je danas nestvarno, ne vjerujem, a vjerovati moram, jer vidim i čitam....



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.