Najblaže rečeno ; čudan dan da čudniji ne može biti.

Izvedem svog mezimca vani, istrčimo se, izludiramo kao i svakog dana netom završim posao.
Pomalo već umorna od naganjanja, valjanja ,bacanja loptica i koječega koje u pravilu nikada ne vrati, nego onako ispod oka pogleda što bi u prijevodu značilo; -Idi i nađi mi .-
Meni svega dosta , spustim se lijepo na travu, ignoriram njegovo blendanje, pored mene grm isprva prazan grm, skrenem pogled da vidim gdje mi je čupavac-dlakavac i onda ponovno pogledam grm , a kad tamo , na njemu bubamara, a kako uvijek u rancu nosim svoj maleni fotkač, brzo ga izvadim najtiše što mogu da ju ne preplašim pa da mi ne pobjegne i evo je, jesam je;





Malo kasnije odletjela je , poželjela sam joj sretan let i dugačak, sretan život.

Kako uvijek i kada hodam i kada sjedim na kojoj od klupa u parku gledam u zemlju, a taman sam se premjestila sa zemlje na klupu, kad ono nešto se sjaji.Ustanem s klupe da pogledam ,a ono novčić i to ne bilo kakav novčić, vjerovali , ili ne i na njemu bubamara.Ostadoh paf,ali ono baš paf.
Evo ga;



lice novčića



naličje novčića

Tek usporedbe radi , veličine je našeg novčića od 20 lipa,evo pa se uvjerite sami;



A potom, na povratku doma ,ugledam i njega, bijelog;



I što sad da mislim?!?!

Em što mi je dozvolio da ga slikam, još mi poklonio i ovo zvono;






















Negdje u ovo doba prošle godine na kratkom trodnevnom proputovanju Istarskim krajem, točnije Rovinjska bliža okolica


fotkala svojim nesavršenim aparatom

Za sve ljubitelje mica-maca

Zove se Bela , a ja sam Ben
i posve njome zaluđen.

















Sve dok me nisu doma sproveli,
a tako smo se lijepo proveli..


Sretno Vam svima Valentinovo.

ulje na platnu




ulje na lesonitu

Kad se rijeka
s morem stopi
virove tko da broji?!





ulje na platnu

Ribar možda u sutonu
k luci bježeć
pred oluju...

akrilik






ulje na platnu






kombinirana tehnika ulja i akrilika

slika još u radu

Što drugo nego ispuniti joj , pa da.

S puno radosti i suzom u oku primila je ovu sliku da je uvijek podsjeća kako mi je i sama rekla na dane njenog djetinjstva i mladosti provedenih u puno sati sa njezinim tatom koji je sam, svojim rukama izgradio ovu kako ona kaže brodicu ( iako ima poseban naziv za nju koji nisam zapamtila), a njenu malenu, crno -bijelu slikicu čuva u svom novčaniku godinama.

Njena Rijeka, njen tata u nebu , a i ona sama reče mi; - Krasiti će središnji zid mog dnevnog boravka i hvala ti.

Budi mi radosna i sretna draga Renči .

šetnja






maslina













U srcu, u duši
tri dragulja mala
čude se zvijezdi morskoj:
- Što se u pijesku zakopala?! -