Nepodijeljeni osjećaji

Politika kao izvor nadahnuća


Hrvatska je obasuta (naivnim) udbaškim političkim smjerokazima.

Poslije tisućljeća tuđinske vlasti, osmanlijske najezde, jugoslavenstvo (prvo pod britanskim, a onda pod sovjetsko/ruskim patronatom) najteže je pogodilo Hrvatsku.
Povijest (kao povijest bilo kojeg naroda, tegobna i okrutna) pamti najveće teritorijalne gubitke u osmanskoj najezdi. I iznova gubitke u službi jugoslavenske ideje.

Očekivati kako bi državu, opterećenu tisućljetnim okupacijama i nepravdama mogao voditi jedan političar ili jedna stranka je iluzija. (Uz moderno shvaćanje demokracije, ionako nezamislivo.)
Hrvatska je na (povijesnoj) prekretnici i samo jedinstvo (na nacionalnoj osnovi) svekolikog hrvatstva ima političku snagu. Političku budućnost.

Treći putevi, ateističko-anacionalne politike, rusko-srpska služinčad ... nemaju budućnosti. Skrivali se iza titoizma, orjunaštva ili nečeg trećeg.
U globalnom svijetu politički su ustrajne i organizirane države (većinom su nacionalne).

Vjerovati kako državu u razvoju (bez sirovina i energenata potrebnih za potpun razvoj)(dakle u uvjetima ograničenosti resursa) možete voditi kao internacionalnu korporaciju je zabluda.
Stranke i pojedinci, vođeni vlastitim (parcijalnim) interesima nisu dorasli težini trenutka ...Ponajmanje su sposobni ponuditi milenijski iskorak (iz ropstva i zabluda).
Politika koja je jedina to uradila osuđena/suđena je kao zločinačka i sam hrvatski sustav je prihvatio održavanje ropskih okova vlastitog naroda.
U nekadašnja doba su to samo ustrajno nametali. Danas takvo nametanje nazivamo specijalnim ratom.

Vrijeme je za demokratsko hrvatsko jedinstvo ...

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: demokratsko jedinstvo, sociološki iskorak