18

ponedjeljak

studeni

2019

Tito, kletva kralja Zvonimira i pLenković



Zrinski-Frankopani i Hrvatska poslije njih


Legenda o kletvi kralja Zvonimira, po kojoj je kralj na umoru izrekao kletvu (narod, ili velikaše koji su ga po toj legendi smrtno izranjavali) 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!', (povjesničari dvoje o tom, oni nisu sposobni ni locirati vrijeme nastanka Za dom spremni), istinita ili ne (kralj Zvonimir je bio oženjen kraljicom Jelenom Lijepom (kćerkom ugarskog kralja Bele I.), zbog tog braka dobi sjeverne krajeve, ali je i nakon njegove smrti nastalo svojatanje ugarskog dvora hrvatske krune), obzirom na daleku prošlost nije uvjetovala hrvatsko državopravno rasulo.

Državotvorno rasulo prouzročila je urota Zrinski-Frankopana, nakon koje je Habzburški dvor Hrvatsku dezorijentirao i ugasio državotvornost stalnim nametanjem ulizica.
Slom Hrvatske i dovođenje u stanje koje danas poznajemo (anemičnost, izdaja i odnarođenost) su posljedica politika i postupaka Habsburgovaca tijekom i nakon obračuna sa Zrinskim-Frankopanima (koji su se htjeli nagoditi s osmanlijama kako bi dobili samostalnu državu oslobođenu habzburške vlasti).

Višestoljetna negativna selekcija ikakve ili nikakve vlasti prouzročila je nekritički odnos prema vlasti, državi i narodu/naciji. (Hrvatska je jedina ili jedna od rijetkih država koja je izgubila državni teritorij (Zemun, Boka Kotorska, dio jadranske obale od Dubrovnika do Bara) administrativnim putem a da pri tom nije ništa poduzela već je veličala ideju (jugoslavenstva, komunizma) u čije je ime ostala bez teritorija.

Podjednako (bezumno) nekritički je podnosila ili neutemeljeno veličala (svjetskog megahohštaplera, koji je financirao i tako kontrolirao iznutra mnoge svjetske oružane pokrete) Tita. Sve činjenice govore u marionetskoj figuri (koja je prvo u jUgoslaviji, potom širom svijeta obmanjivala svojom važnošću.
Osporavanje hrvatskog državnog prava (koje je nakon mrtvog kralja Aleksandra nastavio Tito) nije Hrvatima bio povod za pobunu. Nije to posljedica kletve kralja Zvonimira, već negativne selekcije nametnute nakon sloma urote Zrinski-Frankopana.

Nakon kralja Aleksandra Tito, nakon Tita Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Plenković, Kolinda.

KGK na nogometnoj utakmici nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Slovačke, pjeva se "Večeras je naša fešta, tko ne pije Dalmatinac nije". Igra Hrvatska.
Tko je tu lud?


Od svih političara jedino je Ante Pavelić rekao kako su Hrvati samostalan narod koji je vojno i državno organiziran naselio svoju današnju postojbinu, ali to im je teže prevaliti preko usta nego oprostiti velikosrbima krvoproliće u Vukovaru ...

Politika pomirbe po kojoj unuka partizana , Hrvatica i vjernica, misli kako se politikom može postići stanje u kojem unuci i unuke partizana zauzimaju važne državna funkcije a oni koje su u ime jUgoslavije proganjali moraju slušati njihovo izjednačavanje te nakupine s istinskim domoljubima kojima je razum nalago i žrtvu za Domovinu je suludo tumačenje jedne politike koja ima kraći rok trajanja i drukčije ciljeve. Politika pomirbe daje prigodu zabludjelima proći katarzu i priznati svoje (najčešće zločinačko) krivo ponašanje (recimo po pitanju odumiranja države ili nacionalnom određenju države).
Neprihvatljivo je nametanje ravnopravnosti žrtve i zločinca ...

pLenković je minorna (beznačajana) pojava, koja će nam na kraju puta kojim smo krenuli nakon sloma urote (koja se borila protiv habzburške apsolutističke vlasti) Zrinski-Frankopana otvoriti oči. Ili ćemo (našom greškom) nakon pLenkovića (i kamarile oko njega) birati goreg (dok se ne osvijestimo i uvidimo značenje državnog prava, važnosti naroda i demokracije, vojske i uspostave društva po vlastitoj mjeri).

Za dom spremni, vjekovima.

(Napomena: Tito, pLenković i neki drugi su spomenuti kako bi slikovito predočio beznačajnost tih ljudskih nakaza ...)

«Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomoći Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije, obvezujem se, obričem i obećajem tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu u ime papino, da ću nepromijenjen vršiti sve što mi tvoja svetost bude naložila. U svem i svačem čuvat ću vjeru apostolskoj stolici i neopozivo ću braniti što su u ovoj kraljevini apostolska stolica i poslanici njezini odredili i što će još odrediti. Gajit ću pravdu, branit ću crkve i brinut ću se za prvijence, desetine i sve što ide crkvu. Nastojat ću oko življenja biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i dostojno žive; štitit ću siromahe, udove i siročad; priječit ću nedopuštene brakove između rođaka, ustanovit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blagoslovom svećeničkim, a ustanovljeno neću pustiti da se razriješi. Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo. Uz to određujem po savjetu svih svojih velmoža da se svake godine na Uskrs plati Sv. Petru iz kraljevske blagajne danak od dvije sto bizantskih dukata, te želim i nalažem da ovo čine i moji nasljednici. Osim toga poklanjam prepuštam i potvrđujem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago što ga ima: naime srebrni kovčeg, u kojem je sveto tijelo blaženoga Grgura, zatim dva križa, kalež i patenu, dvije zlatne krune draguljima obložene, evanđelje u srebro vezano; napokon još pokretna i nepokretna dobra (samostana) da bude taj samostan za uvijek svratište poslanika sv. Petra i posve u vlasti njihovoj. Budući da je Bogu služiti isto što i kraljevati, predajem se i preporučujem u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i našega gospodara pape Grgura i njegovih nasljednika; i ovu zavjerenicu potvrđujem prisegom:

“Ja, dakle Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, kralj bit ću od ovoga časa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima, neću sudjelovati ni riječju ni činom da bud on ili buduće pape nakon njega ili poslanici njihovi život ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, neću nikome na njihovu štetu otkriti. Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdržat ću vjerno, te ga neću nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Grgura i njegove nasljednike, a i poslanike papinske, ako dođu u moju oblast, primat ću časno i čestito ću s njima postupati i tako ih odpraviti, te otkle god bi me zvali, služit ću im bez krzmanja, koliko ću moći. Tako mi Bog pomogao!».
https://akademija-art.hr/2014/05/10/krunidba-kralja-dmitra-zvonimira-38/



ZVONIMIR, F. Quiquerez, Krunidba kralja Zvonimira, 1878.

Oznake: kletva, kralj Zvonimir, Jelena lijepa, Bela I., urota, Zrinski-Frankopani, Habzurzi, Apsolutizam, nekritički, hrvatsko državno pravo, politika pomirbe, Zemun, Boka Kotorska, žrtve

11

ponedjeljak

studeni

2019

Teški (neoprostivi) grijeh hDza



Osnutak HDZ-a (u osvit sloma komunističke tiranije u Euro-Aziji; ta je tiranija zahvaćala i naš region koji mi od milja zovemo Hrvatska do Drine) čin je političke borbe, koja je na trenutak postala nastojanje, da bi se iznova vratila u okvire borbe.

Udbo kamarila je (zastrašujući i ubijajući sve politički angažirane protivnike) nastojala (nastojala) ovladati svim političkim organiziranim skupinama (bile važne ili nevažne).

Tako je i krovna (koalicija) organizacija svih Hrvata (HDZ) u samom osnutku zatrovana udbaškim otrovom (koji je imao zadaću skrenuti povijest u produženje okupacije).

Jedan od bezobraznijih udbo-g*vnara je (ono (g*vno)) Vladimir Šeks.
Priglup i bezobrazan, bezobziran i nesposoban, teško opterećen svojim u*ranim i beznačajnim životom - idealan izvršitelj udbaških nauma.

Kako mu je udbaška hobotnica izlazila u susret, a znajući o ciljevima i metodama udbaštva, politički Hrvati su koristili njegovo prisustvo u hdzu za dezinformiranje široko razastrtog članstva udbaške organizacije (te je nastanak RH proveden nakon agresije JNA, samo u sukobu sa paravojnim (pro)četničkim postrojbama).

Dakle, mirotvorna ali suverenistička politika je zaobilazila udbaško-kosovske elemente i provodila volju hrvatskog naroda (nedajui se zastrašiti ili omesti).

Nakon Tuđmanove smrti, takvu politiku manipuliranja udbo-kosovskim isprcima nije imao tko voditi. M. Granić, I. Sanader, J. Kosor, A. Plenković su prijeratni udbaški elementi ili su podmladak (naročito se u širenju udbašije i povratku na staro istakao A. Plenković očiglednim pomlađivanjem udbaške hobotnice).

HdZ kao takav postaje antihrvatski, rezultati su njegove politike istovjetni s poslušničkom politikom KPH/SKH (Hrvati anacionalisti (jugoslaveni) i ateisti).

Onog trenutka kad je prestala narodna politika, prestala je i politika pomirbe, prestao je Tuđmanova svehrvatska politika - započeo je građanski rat.

Nema potrebe za lustracijom (tko će lustrirati Resslera?, i mnoge novoudbaše koje su regrutirali Granić i Šeks?).

Umjesto politike pomirbe preporučam politiku nepomirbe; Tko se miri s politikom koja sada upravlja Hrvatskom, u krivu je! (Današnji hdz nas je vratio unazad, a mi ćemo taj povratak zdušno iskoristiti za drukčiji put.)

Bye, bye proleteri ...


Oznake: HDZ, udbo kamarila, politička borba, politika pomirbe, narodna politika, udbaška hobotnica, svehrvatska politika, udbaški pomldak, politika nepomirbe

08

petak

studeni

2019

Stradalnici antifašizma



Trlja brlja, pijuni i poslušnici, *izde i generalisimusi.

Iako mi je namjera ozbiljno progovoriti o stradalnicima antifašizma, s pijetetom i obzirom prema prolivenoj krvi i uništenim životima koje je posljedica ili opravdanje antifašizma (koji je tim stradanjima bespovratno okaljan kao ikakav ljudski vrijedan spomena pokret) instrumentalizacija kamarile koja se poigrava kriminalcima (na čelu hVidre) duboko vrijeđajući nevinost stradalnika koje umoriše , proganjahu ili proganjaju kao živući svjedok bestidnosti i zločinaštva

KRIČEM

"Imaju li stradalnici antifašizma pravo glasa?",

nemojte računati na politiku pomirbe, jer to što ste radili prije pomirbe radite i sada, uništavate nas i zločinački se ponašate, nakon genocida, kulturocida, namećete obrazocidzocid bešćutno produžavajući pričom o pomirbi (oblik bratstva i jedinstva?) ne poštujući nedužnost žrtve koju niste prouzročili (ipak ste vi opančari)(kokošari) ali ste za fotelju i novčiće preuzeli prouzročeno stanje (bez spomena žrtve), moram glasno pisati jednorečenični vapaj: Bože pomozi im uskrsnuti prije nego ovi slete s vlasti!

Oznake: špijuni..., poslušbici, *izde, generalisimus, stradalnici antifašizma, prolivena krv, instrumentalizacija, politika ppomirbe, opančari, kokošari, uskrsnuće

Vlast se boji ustaša (neman skrivena u tami)



Stoljetni model upravljanja Hrvatskom na štetu Hrvatske (i Hrvata/ca) se nastavlja istim žarom (isti model, pa je nepotrebno spominjati ponavljanje obrasca).

Uzurpiranje vlasti je nemoguće skrivati, pa poduzimaju sve korake u osiguravanju uzurpacije i (vremenskom) rastezanju uzurpacije.
Odbori, pododbori, napuci, odluke, restrukturiranja, reforme, ... smjene, imenovanja, promjene, domjene.

Gotovina, Djakić, Stier, Bandić, ... generali i negenerali (jedan je đeneral i on će izdati Hrvatsku).

Sveukupno, lažni idoli (kad se Ante vrati ...) imaju rok trajanja. (Ne)Vlast (čitaj: nevlast) se boji ustaša.
Ustaše su neman skrivena u tami koja će ostvariti volju naroda o vlastitoj državi. (Moderna država niti ne može biti ovako nefunkcionalna kako je oni koriste.)
Sve kupljene "face" nisu dostatne za miran san kamarile na vlasti.

Zbog tog su prvotno (izvorno, cijelo stoljeće (ustaše su povijesna kategorija)) krenuli s anti ustaškom praksom (micanja ploča, ograničavanja pozdrava, ...). Bezuspješno.
Jer su bjelodane činjenice neporecive. A neman u tami je neodređeni oblik protiv kojeg se ne mogu boriti (jer im je u svojoj suštini nepoznat - poznat). Nepoznat jer ne znaju kad i kako će udariti. Poznat jer znaju s kojom silinom će udariti (na njih). Ustaše.
I srpčad mrzi ustaše (svoje, pa i naše) (pRvi i dRugi srpski ustanak) ....

Tko god je protiv okupatorske vlasti je ustaša. Tko god je protiv ustaša je okupator.

Vrijeme je za hrvatsku revoluciju.

Navijte sat na 12:01 (budućnost je počela - bez vas).


Oznake: vlast, ustaše, stoljetni model, uzurpacija vlasti, strah od ustaša, neman u tami, Ženeral, nevlast, volja naroda, vlastitta država, srpčad, okupatori, hrvatska revolucija, 12:01

05

utorak

studeni

2019

Protiv korupcije se bori zatiranjem socijalizma bilo kojeg tipa



Protiv socijalizma (i protiv budala)


Korupcija je posljedica (loše postavljenog društva), a ne uzrok (iako potpomaže potonuće društva).

U formiranju cijena, po zakonu ponude i potražnje, preniska cijena izaziva korekciju te cijene koja se odvija koruptivnim putem.

Tko i kojem segmentu određuje niske cijene koje izazivaju korupciju?
Samo država u djelatnostima kojim se još uvijek ekonomski bavi: sudstvo, zdravstvo, školstvo, znanost, kultura, sport, ...

Na primjer, mirovinski sustav u koji je obavezno uplaćivati po socijalističkim načelima (solidarna štednja) državni službenici promjenama zakona i rješenjima koruptivno raspoređuju mirovinsku novčanu masu, a nesocijalistički tip mirovinskog je životna štednja pri kojoj mirovinski osiguranik izdvaja na svoj račun s kojeg nitko ne može dobivati osim osiguranika kad ostvari uvjete za mirovinu.

U zdravstvu je socijalistički princip zajedničkog osiguravanja, pri kojem u vrlo osjetljivoj domeni (života i zdravlja) ne postoji pravedni oblik usluživanja osiguranika (što upućuje na važnost uplaćivanja u taj fond, ali ne i adekvatnog korištenja).

Sposobnost ljudi razlučiti obmane od istinskih vrijednosti obaveza je njih samih. Ako ih pri tom neko vara, vara ih jer su nedovoljno usredotočeni na vlastite životne probleme.

Korupcija će nestati ukidanjem socijalističkih principa, a potpisnici deklaracije o borbi protiv korupcije su kvazi socijalisti (nameću korupciju socijalstičkim principima, koriste korupciju za vlastitu dobit).

Dolje svi! Živio drug Ante!
Doktore na vrbe! Svima mirovina, a samo nekima dobra primanja!
Svi u Indiju (berba papra)!

Oznake: korupcija, socijalizam, niske cijene, korekcija cijena koruptivnim putem, obmane