31

četvrtak

listopad

2019

jUgoslavija pred vratima; jUgoslavija je bila ustaška



Zablude o jUgoslavenskoj stvarnosti


jUgoslavija je bila ustaška tvorevina u kojoj su četnici vršili genocid i teritorijalna osvajanja, komunistička partija se sakrivala iza zajedništva (bratstva i jedinstva u kontinuiranom razdoru).
Partija je (psihoidno) težila fizičkim likvidacijama (svih koji su odstupali od pojma idealnog novog čovjeka). Površno, najlakše je uočiti nasilnost Partije.

Psihoidnost (nivo nesvjesnog) upućuje na neupućenost partijaša u ciljeve, puteve ostvarenja ciljeva i izvjesnost ostvarenja ciljeva bilo kojim putem (sve nedoumice je Partija rješavala fizičkim nasiljem).
Stadij promatranja i (psihoidnog)(obilježenog brutalnim fizičkim nasiljem) djelovanja je metodologija komunističke partije.
(Tko tvrdi da je jUgoslavija bila slobodna i ugodna za živjeti teže je poremećena osoba.)

Takav sustav (neizvjestan i krvav) nije mogao imati pobornike na ideološkoj osnovi. Partija je pribjegla materijalnom nagrađivanju (što je danas kamen spoticanja starih-novih buntovnika koji jUgoslaviju promoviraju kao bolju državu od Republike Hrvatske).
Domovinski rat i stvaranje demokratske države nije napravio otklon od materijalnog podupiranja političke aktivnosti, pa smo umjesto razlaza s jugoslavenskom praksom (psihoidnosti) dobili hrvatske i jugoslavenske materijaliste.

Hrvatska (krnja) umjesto poticanja mlade demokracije završila je iznutra okupirana (sada jUgoslavenskim i hrvatskim) kadrovima koje obilježava otimanje materijalnih dobara, nasilnost i nesvjesnost. U partijskoj državi.
Državne prihode iscrpljuju za vlastitu korist.



Oznake: ustaška tvorevina, četnički genocid, partija, psihoidno, materijano nagrađivanje, ideološko, mlada demokracija, iscrpljivanje državnih prihoda

26

subota

listopad

2019

Šok među hrvatskim povjesničarima: Za dom spremni će se početi koristiti tek 2050.g. (po drugi put)(zbog njihove nesposobnosti zabilježiti prošlu stvarnost)



Ante Pavelić I&II


U Hrvatskoj (zapravo između Hrvata ove i one vjere) se vodi žućna rasprava o vremenu nastanka pozdrava Za dom spremni.
Uključili su se i povjesničari (i poneki historičar).








Historiju treba razlikovati od historiografije.

Kako je hrvatska povijest prešućivana, današnji povjesničari na tragu vlastitog negiranja, nemaju snage razriješiti enigmu: Je li postojao Ante Pavelić prije Ante Pavelića, i kakav je bio?

Umjesto metodološkog priznanja o (metodološkom) zatiranju povijesti (prošle zbilje)(i današnja zbilja je povijest, perspektivno), te odmaku od neciviliziranog puta osporavanja identiteta jednog povijesnog naroda (kojem danas otimaju teritorij, jezik, ime, karakter, ... ) priklanjajući se krivotvorenju stvarnosti (prošle i sadašnje) proizvode stanje u kojem će se Za dom spremni koristiti tek nakon 2050.g. (na planeti GJ 1132b) jer nije zabilježena njegova uporaba u dotadašnjoj povijesti (osim u razdoblju ustaške države SFRjOT).
Za dom spremni je najžešće korišten u titovoj i titoističkoj paradržavi, jer je vodeća ideologija otvorila vrata pisanja stvarnosti koja nije postojala. A stvarnost koja je postojala nije pisana jer je narod od povijesnog postao nepovijesni (gubitnička rulja). Povjesničari i historičari zajedno s narodom. Utopljeni u vlastite obmane.

Za dom spremni. I budućnost koja je (u)bila.


Oznake: za dom spremni, povijest, historija, Povjesničar, historičar, historiografija, prošla stvarnost, Ante Pavelić I&II, metodološko priznanje