30

ponedjeljak

rujan

2019

Predlažem da se biranje predsjednika RH obavlja na Bikijadi u Radošiću




Svojedobno su se vođe birale na saborima (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53915), plemenskim sijelima. Smisao biranja (na saborima se nisu samo birale vođe) je dobrobit zajednice (koja bez demokratičnosti ne može postojati).

Tek su urotničke skupine potajice nametali (u tami mrkle noći) svoje vladare.
Prednjačila je KpJot. Njihove zle namjere nisu podnosile demokratsku proceduru, nisu podnosile javnost.

Korak nazad od današnje tehnološke procedure biranja (bez biranja, bez rasprave, bez odgovornosti i jasne pravne vezanosti biranog i birača), ma koliko izgledalo nazadno bio bi korak naprijed za napaćenu Hrvatsku (iskasapljenu urotama i urotnicima, nenarodnom vlašću i nedemokratičnošću političkog društva koja se prelijeva u sve sfere društva).

Bikijada u Radošiću je idealno mjesto za vraćanje iskonskoj demokraciji. Jedan posjetitelj, jedan glas. Rika bikova se ne računa.

Ovako, nikad nisam vidio niti jednog kandidata, nikad nisam davao upute kandidatima; nikad niti jedan kandidat nije polagao račune (meni) onom koji želi tvoriti društvo (u cjelini: prvo bijelo, ZDS, Drina, Zemun, oko Boke, do drona).

Uništili ste dvodomnost (predstavnike lokalne zajednice), demokraciju (u povoju), vlast naroda.

Svrha vam je ništavna. Vratite se preživljavanju netalentiranih i neradnih spodoba.


Oznake: sabor, voće, urote, KpJot, birači, Bikijada u Radošiću, društvo, dvodomnost, demokracija, vlast naroda

15

nedjelja

rujan

2019

Građanski rat je (ne)izbježan



Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je Republika Hrvatska (u krnjim granicama, s krnjim suverenitetom, krnjom demokracijom). Bezubom vojskom (sdp-rAčan-komunjare-orjunaši su se vratili bez otpora), bezubom privredom.

Što je problematično s Republikom Hrvatskom (kome se ne sviđa neka seli ili neka zauvijek muči)?
RH je ustavom demokratska, a demokraciju je moguće postići samo brutalnom likvidacijom onih koji su željni političke moći. Pojedinci koji žele preveliku moć su antidemokratski čimbenici.

Vješto prebacujući uzroke rata i krivo postavljanje nove (ne)demokratske države iznjedrilo je tvrdnje kako je Hrvatska po Ustavu nastala na antifašističkim/fašističkim temeljima, te posebno na temeljima Domovinskog rata.
Hrvatska nije nastala (jučer), Hrvatska je postojala kada države nisu bile demokratske.

Demokratske države svijeta su postojale (ili nisu) prije nastanka demokracije, ali su sve postale demokratske u građanskim ratovima.

Nakaradna spodoba pLenković (nabavku zrakoplova/zrakomlata će povjeriti kOpalu (kOpal je mitski letač koji će negdje pasti)(Vlada-pLenković određuje tko je koalicijski partner, partnera se ne pita)(pLenković je iznad svih) uvježban u djetinjstvu propagira demokraciju bez nas.

Građanski rat će biti/jest brutalan, ili će Hrvatska stradavati kako priliči nedemokratskim režimima. Netko mora stradati.
Dok je tiTo zatvarao i po zatvorima ubijao, proganjao i izgonio, kroničari ne bilježe građanski rat iako su žrtve ukazivale na obrnuto. pLenkovićeva strahovlada je dovela do iseljavanja (razoružanih i obespravljenih, poraženih).
Nema desne struje, nema Stiera i Kovača, nema glasanja protiv (hdza-pa-sdpa), nema civiliziranog puta. Civilizacijski doseg se postiže nasiljem.

Građanski rat je u nama i oko nas. Priznali ili ne.
Treba likvidirati one željne političke moći.

Teorija demokracije i tvrdnja o potrebi građanskog rata u uspostavio demokracije ima literarniji opis, ali sam zbog skučenog uma/vremena/želje odlučio preskočiti ljepotu utemeljena pisanja.

Vaš nepopravljivi tvrdokroničar.

Oznake: Hrvatska, domovinski rat, RH, krnje granice, demokracija, ustav, građanski rat, želja za moći, skučeni um

03

utorak

rujan

2019

Nije antifašist nego komunjara-staljinist



Tito nije antifašist, nije se borio protiv nacizma ... borio se protiv nacionalnih država i pokušavao provesti prosovjetsku komunističku revoluciju.

Podjednako nije antifašist.

Glasila njegove partije su sukobe (nacističke) Njemačke i (fašističke) Italije sa zapadnim državama (Francuska, Velika Britanija) tumačili kao kapitalistički rat, smatrali kako to nije njihov (komunistički) rat.
Do 22. lipnja (njemačkog napada na SSSR) KPJ s Titom nije poduzimala nikakve radnje protiv njemačkih i italijanskih okupacijskih snaga na prostoru bivše Kraljevine Jugoslavije.

Problem Titova (a problem je ogroman) angažmana u Drugom svjetskom ratu (dizanje revolucije u ratu, dizanje nenarodnog ustanka nedugo iza kapitulacije, korištenje djece u ratu, ubijanje zarobljenika, korištenje tuđih uniformi, otimanje i pljačka, bespotrebno uništavanje (paljenje i razaranje) civilne imovine, korištenje tuđih uniformi, ... zabranjeno tadašnjim ženevskim konvencijama) zapravo je problem onih koji nesmotreno i nerazumno sagledavaju sliku Tita van činjeničnog stanja, što ukazuje na neobrazovanost i nekritičnost proizišlu iz komunističkog stvaranja kulta ličnosti i indoktrinacije od najmanjih nogu do svih razdoblja života koje je provodila titova partija (totalitarizam).

Tito je komunjara, staljinova marioneta. Bez zasluga za ishod Drugog svjetskog rata ili bilo kakvog napretka čovječanstva.




Oznake: tito, antifašist, nacizam, komunjara, staljinist, tottalitarizam, kapitalistički rat, Ženevske konvencije, staljinova marioneta

01

nedjelja

rujan

2019

Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je davno prije



Pupovčeva naklapanja o ustaškoj ndehaziji koja se proteže na Republiku Hrvatsku poigravanje je s priglupim pLenkovićem i prosrpsko-orjunaškom klikom koja ga koristi u porobljavanju i iscrpljivanju Hrvatske (Granić, Šeks, Lončar, ovioni).

Republika Hrvatska, međunarodno priznata državica u granicama koje se ne poklapaju s prethodno priznatim hrvatskim državama, nastala je u oslobodilačkom, pravednom Domovinskom ratu.

Do te države (čije su se granice poklopile s turskom granicom koja je nastala mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.), a zbog svođenja na manji teritorij prihvaćen i u određivanju socijalističkih administrativnih granica nazvanih avnojevskim granicama), Hrvatsku je u sastavu Austro-Ugarske krasilo državno pravo, koje je prostirala i na krajeve koje su osmanlije okupirale (BiH).

Stoljetno negiranje Hrvata kao naroda (teorija troplemenog naroda - integralno jugoslavenstvo ili unitarnog jugoslavenstva koje je prakticirao i kralj Aleksandar i KPJ s Titom), teritorijalno smanjivanje (Zemun, Boka, obala do Bara, BiH (nakon povlačenja osmanlijske vlasti 1878.)) nije dokaz nepostojanja Hrvatske ili hrvatskog državnog prava.

Ponajmanje međutvorevina (čak je i Kraljevina SHS djelomično priznavala hrvatsko državno pravo, iako tvorci ujedinjenja nisu zaštitili hrvatske granice pri procesu ujedinjavanja) Kraljevina Jugoslavija ("Jedan narod, jedan kralj, jedna država"), SFJ-FNRJ-SFRJ (bratstvo i jedinstvo naših naroda) Jugoslavija.


Razdijeljenost hrvatskog naroda, državo-pravne teorije i povijesno pravo , odnos prema muslimanima u BiH, odnos prema posrbljavanju i Vlasima, 150 godina je bez valjanog odgovora. Tako i danas, sustavno zatiru problem ponavljanjem kako je Hrvatska nastala Domovinskim ratom.

U Domovinskom ratu je nastala Republika Hrvatska ( međunarodno priznata 15. siječnja 1992.g.); Socijalistička Republika Hrvatska (bez međunarodnog priznanja, bez vojske i monete, bez suvereniteta (prava naroda na određenje), pod čvrstom rukom komunističke partije) je nastala u Drugom svjetskom ratu (AVNOJ, ZAVNOH); Banovina Hrvatska je nastala Hrvatsko-srpskim sporazumom 1939.g.; Država SHS je nastala prekidom državno pravnih veza Slovenije-Hrvatske-BiH s Austro-Ugarskom; Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je nastala 1868. Hrvatsko-Ugarskom nagodbom, ...


Hrvatsku priznaje Papa Ivan VIII. koji pismom datiranim 7. lipnja 879. g. poslanog knezu Branimiru, a priznaje je nastupilo 21. svibnja jer je 879. godine Blagdan Uzašaća pao na 21. svibnja.


“Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvojega gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gojiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom te sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš”.


Kroz sve vrijeme svoje povijesti, hrvatski narod je imao državno pravo, sve do jugoslavenskih okupacija, koje (kako tko) nije priznavao.
Hrvatska je i danas razdijeljena na hrvatsku većinu i političku manjinu koja sustavno zatire hrvatsku povijest i hrvatsko pravo na samosvojnost.
Nesposobnost naroda prepoznati pogibelji i otkloniti ih u pravo vrijeme težak je teret koji pritišće hrvatstvo državno pravo.


Hrvatska ima bogatu povijest, ali je trenutno siromašna duhom.


Oznake: pupovac, ndh, ustaše, Republika Hrvatska, domovinski rat, Hrvatske države, Država SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, FNRJ, SFRJ, SR Hrvatska, turska granica, mir u Srijemskim karlovcima, papa Ivan VIII., knez Branimir