30

utorak

srpanj

2019

Kajem se


Dok se oni što su priznavali Jugoslaviju ne pokaju, nitko se nema pravo u ime Hrvata kajati (predsjednica je jUgoslavenka i ona se ima pravo kajati).


Kajem se U-nazad

Kajem se što su Srbi pučem pripojili Hrvatsku srpskoj kraljevskoj kući.
Kajem se što je Angelinović mitraljezom gušio protest protiv pripojenja.
Kajem se što su Srbi konverzijom moneta 1918.g. financijski popljačkali Hrvatsku.
Kajem se što je srpska kraljevska kuća administrativno oduzela Hrvatskoj Zemun, Boku Kotorsku i jadransku obalu do Bara 1921.g.
Kajem se što se nitko nije pokajao za ta nedjela.

Kajem se što je srpska žandarmerija proganjala hrvatske seljake.
Kajem se što je srpska klika zatvorila S. Radića.
Kajem se što je srpska klika pobila hrvatske zastupnike u Skupštini.
Kajem se što je srpska klika uspjela pretočiti svjetsku gospodarsku krizu na hrvatsko seosko stanovništvo.

Kajem se što nitko nije vidio zločinaštvo jUgoslavije (osim nekoliko nobelovaca).


Kajem se što je zločinačku jUgoslaviju zamjenila znatno više zločinačka jUUgoslavija.
Kajem se za Bleiburg i Križni put.
Kajem se što su zločinačke jUgoslavije postojale na teritoriju koji pripada Hrvatskoj.

Kajem se što su zločinačke JNA/KPJ/KPH/SKH/SKJ razoružale Hrvate i goloruke ih isporučili četničko-srpskim jugoslavenčićima.
Kajem se za Vukovar, Škabrnju, ...

Kajem se što je moj djed plaćao srpske osvajačke ratove.
Kajem se što je moj djed izgubio sina.
Kajem se što je moja baka izgubila sina.
Kajem se što je moj malodobni otac izgubio brata.
Kajem se što je moj mlađi brat izgubio strica.
Kajem se što je moj otac morao gledati kako mu sin odlazi na tristotine metara udaljenu prvu crtu prkositi smrti.
Kajem se što se nisam prije pokajao.

Kajem se što su zločinačke jUgoslavije postojale na teritoriju koji pripada Hrvatskoj.

Kad bi se pokajali za postojanje jUgoslavija, znali bi koliku su nam nanijeli bol i nepravdu.
Domaći jugoslavenčići trčkaraju unazad misleći kako će stići prije vremena.

Hrvatska je patnja veća od oceana, krivnja je kao more plavetno-prozirna . Hrvatska nije nastajala, već nestajala. To se ne smije činiti. A umalo su to učinili.

Hrvatska za sva vremena (pa makar je branili za nedostojne njena imena i patnje).



29

ponedjeljak

srpanj

2019

qUrvini sinovi


Društvo,



zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.




23

utorak

srpanj

2019

Zašto su Stepinac i Tito marginalci hrvatske povijesti



Eutanazija državotvorne misli


Sukob religioznog, pacifističkog, katoličkog (skoro anacionalnog) nadbiskupa i militantnog, anacionalnog (sumnjivog podrijetla), karijerističkog diktatora, pod krinkom kako su obojica Hrvati ukazuje na svu tragičnost hrvatske povijesti.

Hrvatska (država) ima legitimno pravo braniti teritorij uporabom vojne (oružane) sile. Sve države svijeta imaju legitimno pravo na vojsku i uporabu vojske.
Jedino Hrvati rješavanje pitanja teritorija gledaju kroz prizmu moralnoga sukoba (dvojice marginalaca).
Niti Tito, ni Stepinac (koji je imao prigodu moralni sukob proizvesti prije nego li je taj sukob postao paravan za izuzeće prava hrvatskog naroda na državu) nisu povijesne osobe. Oni su suputnici jedne tragedije, ma koliko puhali balon o njihovom osobnom doprinosu toj tragediji.

Hrvati nisu shvatili važnost političko-vojnog organiziranja u obrani vlastitog teritorija. Državu nisu shvaćali kao instrument najučinkovitije zaštite teritorija, stanovništva, gospodarstva, kulture i civilizacijske pripadnosti. To traje do današnjih dana.
Hrvati su umjesto povijesti oružanih sukoba uplivali u vode moraliziranja (te pobrali epitete genocidnog i koljačkog naroda) i borbe na kulturnom planu (na kojem nikad nitko nije pobijedio).

Iako današnji književni jezik nije pobjeda hrvatskog naroda, već jugoslavena.
Teritorijalno, rupom u povijesti (koju popunjavaju sukobom Stepinca i Tita), izgubili su Zemun, Boku i malo više jadranske obale, Drinu.

Današnja politička elita (titoisti) betonira posrnuće hrvatskog naroda i pomažu mu izgubiti još.

2 000 000 vojnika, od kojih barem milijun mora biti nobelovaca.



Oznake: Stepinac, tito, religiozno, ateistički, pacifit, militant, ateist, anacionalan, Drava, marginalci povijesti, vojska, teritorij, Zemun, Boka, moraliziranje, genocidni narod, borba na kulturnom planu, titoisti

14

nedjelja

srpanj

2019

Ofenziva debila



Srbi nemaju pravo na ćirilicu (u pribaltičkim državama)


Ustavni sudac nameće tezu kako je netko dužan slušati Ustavne suce, u pitanju koje je političko pitanje a ne pravno.
Slučaj vukovarskih Srba je ispolitiziran, lažnim popisima pravno izmanipuliran, politički namjerno prešućena povijest većine Srba u okolici Vukovara. Dio ih je doselio diobom zemljišta nakon Prvog svjetskog rata, najveći broj diobom zemljišta nakon Drugog svjetskog rata.
Stanovništvo doseljeno na takav način nije zaštićeno Ustavom već politikom.
Primjerice, Rusi doseljeni u pribaltičke države nakon okupacije 1939.g. nisu dobili pravo glasa na referendumu o otcjepljenju provedenom 1991.g. od Sovjetskog saveza (jer je rusko stanovništvo s 56% predstavljalo natpolovičnu većinu).


Ali partijska država nas prisiljava na poslušnost (prema partiji, koja je instalirala debila na mjesto ustavnog suca).

Debile nije nitko dužan slušati, jer sami sebe ne slušaju. Takve nakaradne spodobe nemaju intelektualni i stručni potencijal, te završe u politizaciji na štetu naroda.






Oznake: Ustavni sud, debil, vukovarski Srbi, pribaltičke zemlje, ruska manjina, intelektualni potencijal

10

srijeda

srpanj

2019

Kopile titoizma


Tko je tko (u porobljenoj Hrvatskoj)


Kad je raspad jUgoslavije ukazao na mogućnost ostvarenja hrvatskog državnog prava, Hrvatska je smogla snage iznjedriti sposobne i odvažne sinove koji će ostvariti vjekovu težnju i pravo hrvatskog naroda na samostalnost. Pravo na opstojnost. Pravo na preuzimanje odgovornosti za vlastitu budućnost.

Izmiješani udbo-četničkim rusko-srpskim (oni su jedini pretendenti na cjepkanje i okupaciju hrvatskih teritorija) elementima, koji djeluju iz nutrine (hrvatske države i hrvatskog bića) kao petokolonaška skupina, prevagnula je hrvatska struja bistrih glava koja je Hrvatsku udaljila iz rusko-srpske bratsko-zločinačke južnoslavenske troplemeno partizanske tvorevine.
Usprkos mEsiću, šEksu, gRaniću, pUsićU (že.), i sličnima.

Tuđmanova era partizansko-nacionalnih kadrova izmiješanih nedovoljno politički jakih (samo su pridonosili simpatiji) političkih emigranata i antijugoslavena, na politici pomirbe (koja, opet, nije trajna već vremenski ograničena politika) iako je obilježena kadroviranjem sposobnim, izdaleka (potajice) zatrovana okorjelim srpsko-ruskim plaćenicima, iznjedrila je partijsku državu (nedostojnu življenja)(nedostojnu pomisli o osiguranju budućnosti hrvatskog naroda).
Demokracija nije osigurala odabir časnih i sposobnih, samo je pokriće titoističkoj rusko-srpskoj kliki koja između pritisaka Europske unije i rusko-srpske kamarile, cjelodnevno-svakodnevno radi na štetu hrvatskog naroda.

Hrvatska je u tihom građanskom ratu.

pLenković je dijete takve politike. Nesposoban, anemičan, pokvaren, abortiran, iznova oživljen (zaboravljate njegovo nesudjelovanje u obrani i stvaranju hrvatske države!?), nedostojan ikakve državne funkcije.

Kopile titoizma.

Epizoda sa Sauchom, trajna devastacija državne vlasti s kUščevićem, ... MoST, kAramarko, sTier, kOvač, povjerenstvo, HOS-ove ploče, zrakomlati-zrakoplovi, kOnzum- aGrokor, pUpavac, ...

Hrvatska je partijska država koja je napučena us*anim partijašima koji piju krv hrvatskom narodu.
Jedino rješenje je građanski rat, u kojem će pobijediti krvoloci.

Rusku težnju za kontrolom Jadrana može ugasiti samo krvavi građanski rat u kojem će nestati i zadnji trunak petokolonaštva. Građanski rat je i jedini rat u kojem ne mogu pobijedit seljaci.


Oznake: kopile titoizma, tko je tko, raspad Jugoslavije, hrvatsko državno pravo, sposobni, odvažni, djelovanje iz nutrine, Tuđmanova era, politika pomirbe, tihi građanski rat, iznova oživljen, partijska država, građanski rat, petokolonaši