27

ponedjeljak

svibanj

2019

D'Hondt nije poučio pLenkovića


Što je Plenković uradio!?


U vrijeme sloma jedne Europe i nastanka neke nove ili stare, vladajuća stranka-partija (hDz) sastavlja listu s Resslerom, polupismenim polupravnikom koji u EU parlamentu nema političku vrijednost.

Zapravo, Plenković je podvio rep i prepustio bitku za Europu a zadovoljan je svakodnevnim pljačkanjem Hrvatske. Nije kupio INAu, rasprodao je vode i šume, oštetio zdravstveno osiguranje, ....

Naravoučenje: Plenković je javni (polupismeni, polupravnik) eksponent politike upropaštavanja Hrvatske. Sve samo ne netko tko može biti premijer ili bilo kakva politička figura u Hrvatskoj.

Građanskim ratom je trebalo nametnuti promjene koje bi trajno onemogućile trećerazredne pravnike koji se nameću kao najvrjedniji pojedinci koji donose prevagu pri donošenju važnih i manje važnih odluka u životu jedne države, naroda i pojedinca.
(Pošasti koja nas truje nećemo se riješiti izbornim ili referendumskim putem.)

Papa Pio VIII


Oznake: Plenković, slom Europe, polupismeni, eksponent politike, građanski rat

15

srijeda

svibanj

2019

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma



Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.


Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

08

srijeda

svibanj

2019

Hrvatsku nije imao tko osloboditi



Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

06

ponedjeljak

svibanj

2019

Apostoli partijske vjernosti



U Hrvatskoj (diljem hrvatski zemalja) vlada nedemokracija.
Izigravanje ustavnih načela o demokratskoj državi (seljaka i povlaštene kaste), sračunato malobrojnošću (partijom) priskrbljuju nepripadajuću moć (vlast pripada narodu).

Upozorenja, inicijative (referendumske), javne osude nisu promijenile narav povlaštene kaste.

Što karakterizira partijsku državu? Partija. Jednopartijski sustav (koji u Hrvatskoj vlada unatoč demokratskom ustavnom načelu).

U jednopartijskoj državi nekolicina prigrabi vlast, kontrolira represivni i sigurnosni aparat, nameće svoje interese (uglavnom častohlepni, gladni i frustrirani neradnici željni života na visokoj nozi).

Što to znači u slučaju HDZa?
Brkić i nekolicina legionara, policijski vrh i nekolicina sudaca, nekolicina političara, nekolicina iz vojnog vrh naplaćuju svoju protunarodnu djelatnost. Bez sigurnosnih službi bili bi nemoćni zaustaviti nezadovoljstvo naroda.
Pokušaji svesti broj zadovoljnih na trećinu (čime bi izbornim manipulacijama i izigravanjem demokracije prikrili nepostojanje demokracije) ne uspijeva.

Kad bi uspjeli osigurati trećinu izbornoga tijela, dvije trećine su uvijek u mogućnosti izvesti kratkotrajno političko ujedinjenje s ciljem svrgnuti uzurpatore.

Ukratko, partijska vjernost se ne isplati. Jer.

* vam majku!

(Puštati svu vlast i samovolju srpskim drukerima šEksu, gRaniću, lOnčaru, pUpavcu, skojevcima koji se legu u hdzovom ruhu, idiotima koji su već jednu državu potkradali i varali, je suludo.)

Hans Rathauski, Madonne del Mare, Opatija


Oznake: Hrvatska, demokracija, nepripadajuća vlast, partijska država, izborno tijelo, nekolicina, Majka Kraljica