21

četvrtak

ožujak

2019

Srpske pudlice, Kameni svatovi



Hrvatska je samostalna (otrgla se iz zagrljaja Jugoslavije), članica EU, članica NATO pakta. Ne postoji način tvoriti politička povezivanja s Rusima ili /i Srbima.

Što onda rade Srbi u hrvatskoj vlasti?


Tuđmanština je ostavila partizančiće na vlasti, iako je partizanska epizoda dovela orjunaše-komuniste (umjesto orjunaša - monarhista). Jugoslavija je nastala na monarhističkim osnovama, premetnuta u socijalističku tvorevinu. Krik naroda (NDH) između dviju Jugoslavija ugušen je na Bleiburgu i Križnom putu.

Bleiburška tragedija je uzrokovana novim konceptom u međunarodnom pravu - priznanja države samo ako narod traži državu (američki utjecaj na osnivanje UN-a, međunarodne organizacije koja će skrbiti o svjetskom miru i poretku).
Vojni britanski izvještaji o 200 000 vojnika i 500 000 civila zorno ukazuju na razmjere stradanja, s čijom veličinom je povezan drugi cilj od osvete ustašama (koji su partijski učenici). Za cijelo vrijeme Križnog puta zarobljenicima je spočitavana nezavisna država a ne ustaštvo.

U Hrvatskoj su ustaše (ne na temeljima učenja A. Starčevića, u kojeg su se zaklinjali, već na temeljima bana J. Jelačića) provodile državopravnu politiku samosvojnog naroda.
Divlje ustaše su provodile osvetničku politiku (pozivanja na ustaštvo, s prizemnim pobudama).

Praksa nepostojanja transparentne politike, izazvana pučističkim nastupom jugoslavena, osvetnički nagoni doveli su do trajnog razdora između dva naroda: Hrvata i Srba. Samo su Hrvati zahvaljujući svojim orjunašima dodijelili ogromna materijalna sredstva Srbima, kao i teritorijalne ustupke.

Današnja uporaba Srba u hrvatskoj politici ima zadatak iskoristiti stoljetne prevrate, pljačke, otimanja i ratove za skretanje pogleda s materijalnoga stanja hrvatske države. Klijentela na vlasti iscrpljuje (pljačka) hrvatski narod i mora izazvati društveni rascjep kako bi (pljačkaši) ostali usamljeni na privilegiranim pozicijama.

Stoljetno ludilo podvojenosti (nacionalista koji se mire sa srpskom monarhijom, popljačkanih egoista koji se mire s komunističkim konceptom jednakosti u siromaštvu, partizanskih sinova i unučadi koji se mimikrijski uvlače u pore nacionalne države) Hrvatsku razara.

Srbi u hrvatskoj politici imaju ulogu pudlice. Kameni svatovi.


Oznake: Hrvatska, samostalnost, EU, nato, rusi, srbi, tuđmanština, partizančići, orunaši, bleiburška tragedija, UN, prava naroda na državu, uzroci stradanja. divlje ustaše, stoljetno ludilo podvojenosti, pudlice, kameni svatovi

18

ponedjeljak

ožujak

2019

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest





Antifašistički pokret

društveni pokreti
društveni pokreti, kolektivno djelovanje, na stanovitom stupnju organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala polit. djelatnosti utvrđenih u nekom društvu, sa svrhom zastupanja ili osporavanja određenih promjena u užoj ili široj zajednici kojoj i sam pokret pripada. Društvene pokrete karakterizira osjećaj zajedničke pripadnosti sudionika pokreta određenoj skupini ili zajednici. Pojam društveni pokret uveo je njem. društv. mislilac Lorenz von Stein sred. XIX. st., imajući na umu rastuće značenje radničkoga pokreta. Društveni je pokret moderni fenomen i bitno se razlikuje od različitih oblika kolektivnog djelovanja u daljnjoj prošlosti. Nastao je u XVIII. st., proširio se u obliku bojkota, barikada, peticija, štrajkova, a organizirao se preko tiska, udruga i izgradnje moderne države.

Društveni pokreti danas su multidisciplinarno područje istraživanja, na kojem se, uz sociologiju, susreću i soc. psihologija te polit. i pov. znanosti. Začetke teorije društvenih pokreta treba tražiti u reakcijama soc. teoretičara na Francusku revoluciju i nasilan ulazak masa na javnu scenu (G. Tarde i G. Le Bon o iracionalnom ponašanju gomile). Sve do 1970-ih društveni pokreti ostajali su na rubu tada vladajućih makroteorija društva – marksizma i funkcionalizma. Za marksizam su društveni pokreti ostali eminentno klasni fenomen, u što se nisu uklapali moderni društveni pokreti, dok su i u funkcionalističkoj teoriji imali sporedno, implicitno i negativno značenje, jer su narušavali predodžbu o koherentnoj društv. strukturi.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16323


Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.


Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

11

ponedjeljak

ožujak

2019

Strahote komunističkih zločina i orjunaškog divljanja



Bleiburg.

Mjesto strahotnog krvoprolića, prijevare i početak Križnog puta.

Nadiranje komunizma nije svojstveno samo Hrvatskoj. Prva komunistička zemlja (Rusija, SSSR) je iskusila građanski rat i masovne likvidacije pri dolasku komunizma. Kina. Kuba.
Zbjeg vojske i civila pred komunističkom represijom okarakterizirati ustaškim zločincima je negiranje civilizacijskih dosega.

Nečastan postupak austrijskog katoličkoga namještenika ne iznenađuje, crkva deklarativno uzdiže svoje djelatnosti na pijedestal humanizma i civiliziranog ponašanja, ali najčešće pokazuje kako joj je kadar prizeman i potkupiv.

Svakodnevno zasipanje malobrojnih čuvara istinitosti koji bez argumenata zastupaju neodržive teze o zločinu koji se nije dogodio i o zločinu koji je prešućen.
Poigravanje s istinom nije ništa novo. Uvijek ima karijerista (koji igraju kozaračko kolo, a kasnije pjevaju Vilu Velebita).

Nedužnost i žrtva stradalih na Bleiburgu i Križnom putu neće biti umanjene divljanjem orjunaša.

(Idiote koji odobravaju pokolj treba odstraniti iz javnog života Hrvatske.)

Oznake: Bleiburg, nadiranje komunizma, civilizacijski dosezi, Crkva, zločin koji se nije dogodio, prešućeni zločin, nedunost, žrtva, divljanje orjunaša, strahote komunističkih zločina