28

četvrtak

veljača

2019

Titova krepalina



Vlast u Hrvatskoj, s jugoslavenske platforme, više od 150 godina Hrvatsku sakati (država je određena stalnim stanovništvom, definiranim teritorijem, vlašću i sposobnošću stvaranja odnosa s drugim državama).
Današnja Hrvatska nema stalno stanovništvo (iznova manipulacije s brojem glasača govore o naravi državotvornosti vlasti koje su referendumske potpise osporavali brojem glasača), teritorij je svela na državotvorne ostatke (sustavnim negiranjem hrvatskog državnog prava), vlast je antihrvatska (prosovjetska, proruska, prosrpska, ...), nesposobna je stvarati odnose s drugim državama jer se stalno zapliće u namjeru stvoriti dojam o nezrelosti i nezasluženosti priznanja okrnjene Hrvatske (kako bi lakše prenijeli suverenitet na neku drugiu tvorevinu - u kojoj će hegemonizam cvasti kao u svim prijašnjim višedržavnim tvorevinama u kojima je Hrvatska bila ; Ugarsko-Hrvatska, Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, Demokratska Federativna Jugoslavija, Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Europska Unija).

Zabluda koju stvara pojava titove krepaline u djelovanju A. pLenkovića i povezivanje njegove političke prijevare za ciljeve Europske Unije je krivo. Taj okorjeli četnik nastupa s pozicija krepalog tita, ali je titovo divljanje poduprto zapadnim političkim čimbenicima koji su usmjeravali rusko-sovjetsku ekspanziju na manje značajne narode (Poljake, Čehe, Bugare, Rumunje, Bugare, Albance, Hrvate) u šarenilu političkog spektra iznjedrilo specijaliste za odnose koje nabrajam. Oni i danas drže pozicije u zapadnim demokracijama na uskoj specijalizaciji o titoističko-četničkom konceptu osporavanja hrvatskih prava u korist onih koji ne pripadaju germanskom interesnom krugu.
Taj četnik, krepalina poput uzora tita, djeluje u interesu rusko-srpske četničko anticivilizacijske invazije i razaranja država.

Sve pritiske na Hrvatsku, koji su vršeni u posebno teškim uvjetima srpske agresije, bez pomoći napadnutoj državi, pLenković je (s čijim dopuštenjem?) jedan po jedan izvršavao i provodit će takvu praksu dok ga ne zaustavimo.

Strahotno je razaranje države iznutra i izvana koja ta četničko-bjelosvjetka banda, vragovi ogrnuti plaštem uglađenosti sustavno više od 150 godina provode stvarajući geostrateške uvjete koji njima odgovaraju.

Krepalina smrdi, makar se svakodnevno smiješio vlastitoj bijedi.
Kojoj je budali palo na pamet instalirati takvu drtini i izroda na vlast?

Potrebno je uspostaviti Drugu Republiku, nacionalizirati sve pretvorbom rasprodano (ili pretočeno na skrbničke račune), vratiti smrtnu kaznu i smijeniti sva tri stupa vlasti.





Oznake: krepalina, vlast, jugoslavenska platforma, okorjeli četnik, anticivilizacijska invazija, strahotno razaranje izvana i iznutra, druga republika, nacionalizacija, smrtna kazna, smjena sva tri stupa vlasti

26

utorak

veljača

2019

Opasne teze bezopasnog Hasanbegovića



ili čiji je Hasanbegović teklić, a čiji Bujica


Bujica iznova (nakon Ruže Tomašić, Kolindr Grabar Kitarović) promovira čudnovate političke likove (unatoč svim naznakama kako je riječ o ofarbanim). Posipanje pepelom nakon promoviranja Ruže Tomašić preraslo je u tone pepela u slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Što ukazuje na Hasanbegovićevu pepelastu budućnost?
Kada doktor povijesti (za neupućene, doktorat znanosti se stiče za samostalni rad koji je doprinos nauci, i označava osobu koja je razradila i dokazala tezu a nije titula koja označava enciklopedistu (čovjeka svekolika znanja)) tvrdi kako je Za dom spremni! proistekao iz ustaškog milje (iako je ustaško okružje, suprotno Hasanbegovićevoj tezi, prihvatilo pozdrav vojske bana Jelačića Za dom - spremni umrijeti, kao i političku platformu bana Jelačića o ujedinjenju hrvatskih zemalja (Trojedna kraljevina), uključujući Bosnu i Hercegovinu iako je bila pod turskom okupacijom.




Dakle, Hasanbegović zanemaruje političke okvire državnog prava (suvereniteta) koje ustaše ne postavljaju već prihvaćaju postojeće. Izostavljanjem oca hrvatske moderne države, bana Jelačića, smješta politička stajališta i izričaj u povijesno razdoblje pojave ustaškog pokreta, te time iskrivljeno interpretira ustaški pokret. Trojednu kraljevinu (modernu hrvatsku državu) koja je nastala (1868.g.) 10 godina prije nastanka Kneževine Srbije, samo zbog potraživanja prava na Bosnu i Hercegovinu ne spominje, već temelje moderne države pomiče u razdoblje Domovinskog rata, iako smo tim ratom spašavali ostatke ostataka.
S razlogom, koji leže u učestalim telefonskim razgovorima s nekim u Sarajevu.

Bujica (politička emisija) je po tko zna koji put pokazala kako nema osjećaja za povijesnu istinu, te će nužno biti prisiljena iznova posipati se pepelom, po tko zna koji put.

Ustaše su bili hrvatska revolucionarna organizacija, malobrojni i organizirani po uzoru na IRA-u. Nisu ništa smišljali niti su kreatori. Primjerice, povratkom korijenskoga pravopisa poticali su inače prisutnu tvorbu novih riječi za tuđice, ali su to radili pravopisni stručnjaci. Takve su riječi (nastale u doba NDH) proglašavali ustaškim.

Nedopustivo je tako krivotvoriti noviju povijest skrivajući se iza doktorata (Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. 2009., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb) koji nema nikakve veze s temom o kojoj se izjašnjava.

Politička misao bana Jelačića (ujedinjenje svih hrvatski zemalja uključujući i zemlje koje su okupirali Osmanlije, domobranstvo (Za dom spremni)), protivno integralnom jugoslavenstvu Ante Starčevića, politička je podloga koju su hrvatski intelektualci i politički domoljubi izoštrili, a Ante Pavelić nadogradio tezom bugarskih povjesničara o muslimanima (nekad bogumilima) kao cvijeću hrvatstva ....

Zadaća povijesnih obmana je prikriti ishodište današnje politike, jugoslavenstvo i sva zla koja su iz njega proistekla.
Kartovidi će zorno predočiti da je RH ostatak ostataka (jer ni danas na teritoriju RH ne upravlja hrvatska vlast)(zato moraju obamanjivati).



Map of the Kingdom of Croatia (1868)


















Ostatci ostataka, što znači kako su Hrvati politički potrošili skoro dva stoljeća kako bi se(be) obmanjivali.

Oznake: bujica, Hasanbegović, povijet, tvrdnje, povijesna istina, za dom spremni, državno pravo, ban Jelačić, doktorska disertacija, doprinos nauci, otac hrvatske države, jugoslavenstvo, pepeo, grabar-kitarović, Ruža Tomašić, temelji države, dr, ostaci ostataka, ustaše, domobrani, domoljubi, kartovidi

18

ponedjeljak

veljača

2019

Više je ustašizaciji Hrvatske pridonio Ivo JuSipović nego Ante Pavelić



Ustaški pokret je bio revolucionarni, oslanjao se na nasilne metode promjene stanja, i kao takav nije imao brojno članstvo (po uzoru na IRA-u).
Hrvatska politička javnost najviše je nade polagala u radićevu nanasilnu politiku uspostave hrvatske države (HSS), iseljeniištvo je bilo priklonjeno domobranskom pokretu (HD - Hrvatski Domobran)); od svih domobranskih organizacija (vojna u AU, iseljenička politička, vojna u NDH, vojna u RH) ona koja je koristila Za dom spremni!.

Sustavno rastakanje hrvatske državnosti, progon i iseljavanja Hrvata pridonijelo je radikalizaciji (ubojstvo Radića u Beogradskoj skupštini).

K*pilad tezom o genocidnoj i fašistoidnoj Hrvatskoj nastoji zamagliti uzroke pojave radikalnih opcija, vlastitu bezobrazno agresivnu i zločinačku politiku osporavanja hrvatske državnosti i prava naroda na upravljanje vlastitom sudbinom. Jugoslaveni su čak osporavali pravo naroda na hrvatstvo (teorija troplemenog južnoslavenskog naroda- jugoslavena).
I danas zamjenom uloga, pričama o ustašizaciji-fašizaciji Hrvatske nastoje stvoriti prostor za svoje zločinačke nakane.

K*pile juSipović, umno poremećeni rusko-srpski potrčko, kompozitor bez talenta, pravnik bez prava, frfljator i falsifikator politike koja je dovela do ustašizacije, više je pridonio svojim debilnim pričama i podupiranjem politike rastakanja temelja jednog naroda ustašizaciji nego Ante Pavelić (poglavnik).

Popularizaciji ustaša nije pridonijela ustaška zločinačka ideologija (domoljublje ne može iznjedriti zločinstvo), već zločinački postupci jugoslavena i velikosrba. Ustaše su posljedica a ne uzrok.

JuSipović to iznova dokazuje.
(Rusko-sovjetsko-ruska psihološka škola provociranja i pripajanja tuđih teritorija (prostranstva Sibira, i druge zemlje) podjednako je primijenjeno na laži o jugoslavenskom i ostalim pokretima. Lažima su uspjeli nametnuti tezu o zločinačkom ratu na etničkoj a ne osvajačko-podjarmljivačkoj osnovici.)(Nekada smo mi graničili s Rusijom (Galicija), sada Rusija graniči s nama (Banja Luka).)

Kako smo od Države u čijem je sastavu bio Zemun, Boka, obala do Bara postali RH??


Oznake: ustaški pokret, fašizacija, domobranski pokret, stjepan radić, rastakanje hrvatske državnosti, Ivo JuSipović, debil, zločini jugoslavena

17

nedjelja

veljača

2019

Mnoštvo je kanibala koji se hrane hrvatskim mesom



Za dom spremni! postaje prijeporni slogan čije se porijeklo i smisao ne određuju nego se vremenski i smisleno izobličuje.

Spominjanje doma (domovine) u vrijeme kad postoji ustaški i domobranski pokret, a član oba pokreta je Ante Pavelić, traži kronološki prikaz pojave i uporabe tog pozdrava. (Tko bi koristio Za dom spremni!?)

(Ustaški pravilnici i uporaba ne ukazuju na ustaški korijen nastanka tog pozdrava. Poistovjećivanje tog pozdrava s ustašama je plod krivotvorenja povijesti (što izumiteljima jugoslavenske nacije nije nezamislivo). Ustaše su popularnu inačicu pozdrava prihvatili u nadi kako će im pomoći približiti se narodu. Zašto onda ustrajavanje na tvrdnjama bez dokaza i dokumenata!? Dokumenti su uglavnom povjesničarski klasificirani i objavljeni.)

Kriminalizacija pozdrava proglašavanjem ustaškim pozdravom sustavna je i mehanizirana rutina ispitivanja socioloških spoznaja u rastakanju identiteta jednog naroda. Hrvati su sustavno demonizirani kao opomena malim narodima o sudbini koja ih može zadesiti, te time hrvatska patnja postaje svjetski poznata.

Daljnje ustrajavanje na krivotvorinama nema zadaću ocrniti ustaški pokret ili potpomoći jugoslavenstvo i partizanštinu, već ovladati istinom (poviješću) kako bi se laži uspostavile kao vrijednost.



Dopis zamjenika tajnika Hrvatskog domobrana u SAD-u Luke Grbića, 3. kolovoza 1936.



Proglas(i) Slavka Kvaternika, 10. travnja 1941.


Oznake: kanibali, za dom spremni, domovina, ustaški pokret, domobranski pokret, Ante Pavelić, mehanizirana rutina, sociološke pojave, identitet jednog naroda, vrijednosti

15

petak

veljača

2019

Lopovi



Hrvatska je prekoračila granicu demokratičnosti, rigidni titoisti (staljinisti) odbijanjem volje naroda ne uspostavljaju novi oblik vlasti, već ukidaju demokratske procese i vraćaju Hrvatsku u staljinizam (titoizma nije bilo, unatoč kultu ličnosti dosezi titove moći nisu nadišle snagu naroda, pa niti hvalospejevi i ode vođi nisu utemeljeni). Iza titove moći je stajala staljinovi nKvd, Crvena Armija i sovjetska diplomacija. Tito je bio beznačajan.

Podjednako, današnja saborska i vladajuća svita, nema stvarne moći jer nije sposobna nadići snagu naroda. Atomske ili neke druge bombe neće dobiti, tenkove i zlatne rezerve za dugogodišnju diktaturu neće dobiti. Ostaje pitanje (zdravog razuma), ako nisu sposobni provesti vojnu diktaturu zašto se otvoreno suprotstavljaju Ustavu i volji naroda?

Radi se o lopovima, umno poremećenoj sviti koja je unatoč upozorenjima nesposobna razlučiti posljedice nesocijalnog i pogrešnog ponašanja. Kradu vlast, varaju narod, varaju na izborima, kradu izbore , varaju poslije izbora, ...

Inicijative za referendume nedvosmisleno prozivaju krađu potpisa. Jedini način razračuna s lopovskom vlašću je nasilje.


Kako je organizirano nasilje jedini način uspjeha, Hrvatska će dugo grcati u problemima zbog nesposobnosti okupiti snage koje će onesposobiti krivo kadroviranje svih državnih službi.
Hrvatska je nesposobna oduprijeti se nedemokratičnoj sviti, ali ova vlast nema podršku USA jer ta država nikad nije javno podržavala nedemokratske procese. A ruska podrška veseli samo rijetke.

Oznake: lopovi, staljinisti, granica demokracije, narodna snaga, stvarna moć, krađa, nasilje, organizirano nasilje, uspjeh

11

ponedjeljak

veljača

2019

Spasio nas je knjaz Pavle


Volja hrvatskog naroda 1918.g. bestijalno je izigrana. Nasiljem, progonima i zastrašivanjem hrvatski narod je prisiljen na političku pasivnost.

Ubojstvo kralja Aleksandra skrenulo je pozornost na mogući rasplet jugoslavenske krize - raspad.

Aleksandrov privremeni nasljednik, brat knez Pavle, dugogodišnjim pregovaranjem sa Silama Osovine koje su mu nudile egejsku Makedoniju, zbog veza s grčkom i engleskom kraljevskom kućom, iako je potpisan Trojni pakt dopušta puč i time omogućava raspad Jugoslavije.
Privremeni kolaps omogućio je izlazak naroda na ulice i iskazivanje istinske volje naroda. U Hrvatskoj je narod proglasio NDH (u Bjelovaru 8. travnja 1941.g.), ushićeno iskazao volju za formiranje vlastite države.

Svijet iza toga više nije bio isti. Svima je bilo jasno kako niti jedan oblik Jugoslavije nije moguć (ali su svejedno, baš zbog te spoznaje, prepustili novu Jugoslaviju brutalnoj staljinističkoj krvoločnoj diktaturi koja je imenovala nekoliko Tita kao posljednjoj nadi za uspostavu nadnacije jugoslavena).
To je uzrok stravičnih poratnih zločina koje su počinilie komunističko-partizanske četničko-orjunaške snage.
Nije četničija abolirana zbog velikosrpstva, već zbog toga što su bili za Jugoslaviju.

Nesnalaženjem knjaz Pavle, koji je svojim nekompetencijama razorio Makedoniju (čiji je dio prisvojila Grčka), Hrvatsku je spasio. Bez knjaza Pavla nikad ne bismo znali za ustaše, niti bi narod spontano izrazio volju za uspostavu nezavisne države Hrvatske.

U Jugoslavijama su srbi naseljavali (srbima) i raseljavali hrvatska naselja, Hrvati su samo iseljavali (ili pogubljeni u jamama).

Mehanizam korištenja državnih resursa i vlasti za usmjeravanje naroda, u trenucima popuštanja tog zločinačkog zagrljaja jedini je način spoznaje stvarne volje naroda.

Podjednako zločinački hDz-pLenković stiskaju hrvatski narod vraćajući mržnju prema ustašama, a ne razmatranje gubitka državnog prava, teritorija (Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, ...), genocida nad Hrvatima, ekonomskog izrabljivanja.

Takva politika rađa reaktivnu mržnju.



Kakve veze imaju Karađorđevići s Istrom, Kvarnerom, Rijekom, Zadrom, Lastovom, Likom, BiH, Slavonijom, Vukovarom, ...? Kakve veze imaju Karađorđevići s Makedonijom ili Crnom Gorom? Nikakve, ali su svejedno teško oštetili narode i države s kojim nisu imali nikakve veze.
Pitanje je tko je i koja je politika dovela do prevage jugoslavenstva? Ista ona politika koja lakonski barata povratkom ustaštva, ustaškim zločinima i mržnjom iako je ona posljedica njihova ustrajnog razaranja istinskog narodnog htijenja.



Oznake: volja naroda, kralj Aleksandar, knjaz Pavle, Jugoslavije, staljinistički pokolji, mehanizam teroriziranja, reaktivna mržnja, ista politika