24

utorak

srpanj

2018

Gdje je Thompson naučio pjevati onako kako oni ne vole?



Marko Perković Thompson, s genima kamenim (utkanim epskim i deseteračkim, narodnim umjetničkim izričajem), potaknut umjetničkim nagonom, tematski je usredotočen na (zlu) sudbinu jednog (vlastitog) naroda.
Zla sudbina tog naroda je razlog bjesomučnih (suludih) kritiziranja Thompsonovog umjetničkog i toplog, ljudskog izričaja.
Zabranjeno je opjevavati narodnu sudbinu, koju su "humanisti" zlobno nametali.

MP Thompson, očito, nije nadahnuće tražio na partijskim sastancima. Zbog tog može slobodno (ograničen narodnom formom) pjevati svome narodu, o svome narodu.

Partijske direktive, pa i ona o prešućivanju Bleiburga, jama, imaju zadaću stvaranja privida, obmane. Nametanja.

Dječice, * vas partija i njena direktiva.

Podjednako prešućujete jugoslavensko-srpsku agresiju.
Ponajviše prešućujete pokolj muslimanskog puka u BiH. Kako bi Srbija bila veća.
Thompsonova Bojana Čavoglave vas pogađa kao glogov kolac.




21

subota

srpanj

2018

Tko je protiv fašizma?



Fašizam je prekratko trajao kako bi bio određen u pravom smislu ideologije.
Pokušaji definiranja (određivanja) fašizma nailazi na nesuglasice. Različiti autori daju različite odrednice fašizma.

Svjetski rat (nije vođen s namjerom suzbiti fašizam, već je fašizam iznikao na uvjetima koji su doveli do Velikog rata) je vođen u kompleksnim (složenim) uvjetima, koji su mediokritetski pojednostavljeni na poraz nacizma-fašizma.
Svima je promaklo zapaziti kako je i Velika Britanija u tom ratu poražena ...

Temeljna promjena političkih, vojnih, gospodarskih, geostrateških okvira ukazuju kako nije postojala antifašistička koalicija. Rat je vođen zbog smislenijih razloga, a poraz fašizma-nacizma je nus posljedica. Pojava SSSR-a (na obalama Jadrana) je zoran dokaz totalitarnog (fašističko-nacističkog) poretka, koji je u temeljima zločinački i antičovječanski, a u svjetskom se ratu smatrao pobjedničkom stranom.

Ako su fašizam-nacizam (ta dva pojma nisu istovjetna) ideologije koje zaslužuju zabranu, zbog svoje naturalne osobine uvođenja-povratka nasilja, fašizma-nacizma se boje samo slabiji. Jaki se ne boje ni fašizma, ni nacizma.

(Fašizam je privremeno stanje militarizacije društva s namjerom organiziranog sudjelovanja u velikom ratu u kojem fašističko-nacističke zemlje (Italija-Njemačka) nisu koalicijski jače (industrijski kapaciteti, vojna snaga, ...),a rat su pokrenule protiv moćnije Velike Britanije koja je bila kolonijalni gigant, industrijski naprednija. Koristiti pojam fašizma izvan tog konteksta i smještati ga van tog vremenskog razdoblja je neinventivno obmanjivanje. Ratovi su stanja krajnjeg naprezanja društva, i nikakav totalitarizam nije sposoban pokrenuti društvo na pobjednički angažman. Pojava fašizma-nacizma je strogo vremenski ograničena i vezana je za specifične okolnosti predratnog i ratnog stanja industrijalizacije društava uz dekolonizaciju ostatka svijeta.
U Hrvatskoj tih pojava nije bilo ni u vrijeme nastanka fašizma, nije bilo u vrijeme svjetskog rata. Danas ponajmanje.
Svejedno, Hrvatska nije antifašistička. Jer ne poznaje fašizam.
(Drugovi)(klasno osviješteni) nisu mjerilo stanja društva. Njihovo bavljenje fašizmom je uklopljeno u kontekst dekroatizacije društva, civilizacijskog i kulturnog preobražaja od tradicionalnog prozapadnog (slobodarskog, kršćanskog) svjetonazora ka istočnim despocijama (nepoštivanja prava, vlasništva, života i slobode). Fašizam je konstrukt kojim se zbog nejasnoća kojim je obavijen taj pojam služe u porobljavanju naroda koji nema s fašizmom dodirnih točaka.)

Hrvatska nije antifašistička, jer fašizam ne postoji. (Ipak smo obrazovani i zdravog razuma ...nismo partijska naklapala.)


Oznake: Fašizam, nacizam, definicije, vremenski okvir pojave, okolnosti pojave, različita tumačenja, Svjetski rat, antifašistička koalocoja, uvođenje nasilja, militarizacija društva, industrijsko društvo, kolonijalni ustroj, naturalna osobina, tradicionalno društvo, civilizacijski preobražaj, konstrikt porobljavanja

18

srijeda

srpanj

2018

Blogov kolac (Podmoskovske kUrve)



Hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda, već je svojim radom i kvalitetom ostvarila povijesni rezultat jedne (bilo koje) nogometne vrste. Pokazala je i Hrvatima, i ostatku Svijeta kako je iznimno nadarena i sposobna.
Većina igrača je svoje kvalitete dokazala u cijenjenim klubovima Europe, uspjeh s reprezentacijom je kruna karijera tih igrača.
Zasluženo.

Znoj, suze nitko ne pamti. Ali su doveli do povijesnog rezultata. Finale svjetskog nogometnog prvenstva.
Države, članice FIFA-e, imaju pravo sudjelovati u kvalifikacijama a najbolje u kvalifikacijama sudjeluju na završnom turniru.
Dvije najuspješnije igraju finale. (Jedna od te dvije, na završnom turniru u Rusiju 2018.g., je Hrvatska.)

Većina nogometnih reprezentacija su nacionalne, jer je većina država čiji su (nacionalni) savezi članice FIFA-e nacionalne države.
Dvojba je li hrvatska nogometna reprezentacija nacionalna ili nije proizlazi iz statusa hrvatske države. Kako je Republika Hrvatska u preambuli Ustava RH definirana kao nacionalna država, i Hrvatski nogometni savez je nacionalni.
Protivnici nacionalne države (orjuna, četnici, komunjare, raznobojni vragovi) nisu dio hrvatskog nacionalnog, državnog i domoljubnog bića. Stoga, hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda.

Hrvatski narod je podijeljen na prorusko-prosrpsku, ateističku, anacionalnu financiranu manjinu i prozapadnu, katoličku, nacionalnu većinu (koja sve plaća).
Staljinovo učešće, nakon pakta s Hitlerom, u antifašističkoj koaliciji je uvjetovano proruskim dominionom (marionetskim državama koje će teritorijalno braniti Sovjetski savez (Rusiju) i prije granica te države/država).
Tako je nastala titoistička sorta, koja i danas cvokoće zubima kada u Podmoskovlju pada snijeg.

Financirani ruskim novcima (saga o upletenosti Rusa u američke predsjedničke izbore je potaknuta uplitanjima Rusa u izbore mnogih bivših proruskih marionetskih država, čime teško narušavaju demokraciju i oporavak tih država, i Hrvatska je takav slučaj) provode ne samo politički i pravosudni teror. (Obznanjeni slučaj s izborima u Crnoj Gori i pokušaj atentata je zoran slučaj.)

Iskorištavanje uspjeha nogometne vrste za širenje anti civilizacijskih i anti kulturnih stajališta, s namjerom zastrašiti Hrvate teško je poigravanje s temeljima opstojnosti hrvatskog naroda. Politika pomirbe je politika s rokom trajanja (koji je istekao). Tko nije prošao katarzu i otklon od titoističke doktrine ne zaslužuje oprost.

Hrvatska, U srcu vatrena! (počast hrvatskim nogometašima, koji su ostvarili povijesni uspjeh)


Oznake: Hrvatska, nacionalna država, nogometna reprezentacija, fifa, svjetsko prvenstvo, finale, zajedništvo hrvatskog naroda, Staljinova politika, proruske marionetske države, narušavanje demokracije, hrvatski nogometaši

16

ponedjeljak

srpanj

2018

Na svu sreću je Hrvatskoj pobjeda manje trebala


Uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske na svjetskom nogometnom prvenstvu je objedinio hrvatski narod, Svaka pobjeda i uspjeh naših je podizao moral hrvatskom narodu.
Nada kako će okruniti svoj pohod pobjedom u (velikom) finalu pokazala je kako pobjede nacionalne reprezentacije nisu potrebne samo Hrvatima.

Nogometni uspjeh (na svu sreću) je bio potrebniji (naturaliziranim) Francuzima.
Francuska je multi-kulti odabir morala braniti multi-kulti (alibi) reprezentacijom.

Zašto su Francuzi poslali alibi reprezentaciju?
Utjecaj nogometa na društvo je nemjerljiv (nevažan). Najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Zabava i veselje. Hrvatska nije spala na to da joj nogomet zamuti perspektivu (izlaska iz ropstva, izlaska iz siromaštva, izlaska iz zabluda zajedničkog vlasništva, izlaska iz nerada i trećerazredne nebrige).
Hrvatska zabavom ne namjerava prikriti ozbiljnije probleme. Nogometni uspjeh (najugodnijeg iznenanđenja nogometnog prvenstva) iznova skreće pozornost na mukotrpni rad i zalaganje koje stoji iza uspjeha (već uspješnih) hrvatskih nogometaša.
Hrvatski političari (titoisti, iznikli iz porobljivačke i osvajačke politike) protive se i sabotiraju hrvatski nogomet (za razliku od ostalih država koje se služe nogometom kao političkim sredstvom).

Francuzi su, na svoju žalost, pribjegli alibi reprezentaciji kojom ne rješavaju već produbljuju svoje probleme. (Koncept situiranih Francuza i imigranata koji popunjavaju niže plaćena radna mjesta, što se pretvorilo u civilizacijsko-kulturološki rat koji Francuzi gube.)(Hrvatska navija za drukčiju Francusku, iako je iz drugog razloga pobjeda bila potrebnija Francuzima ...)


Hrvatska je pobijedila prosječnost, pobijedila je lakomislenost. Odigrala finale za pamćenje. I otvorila oči narodu o stvarnim problemima (korumpirana, odnarođena političko-pravosudno medijsko-gospodarska klika koja (po)održava ropstvo).
Francuzi su pobjedom sve svoje probleme gurnuli u stranu (a sutra (večeras) će ih dočekati još veći).

Hrvatski su problemi manji, pa je i srebrena medalja razlog za istinsko slavlje. Na (veću) sreću.

Veselimo se ogromnom uspjehu hrvatskog nogometa. Velika predstava, ogromno veselje, velika zabava.
Finale za pamćenje.

Bravo Hrvatska!


Oznake: finale, Hrvatska, Francuska, pobjeda, multi-kulti, problemi, utjecaj nogometa, nevažan, finale za pamćenje

15

nedjelja

srpanj

2018

08

nedjelja

srpanj

2018

Sve je spremno (za finale)



Hrvatska je povijesno uskraćivana za nacionalni razvoj. Osmanlije na granici, uvijek netko na granici i unutar granica ...
Francuski doprinos sociologiji je razvoj nacija (nacionalnih država). U vrijeme nastajanja nacija (iako su razvojno nastajale duže od historiografskog datiranja) Hrvatska je vanjskim uplivima sputavana u formiranju nacije (i nacionalne države). Politika rastakanja hrvatskog nacionalnog tkiva (upornim osporavanjem hrvatskog nacionalnog) snažno je prisutan i danas, najjače izraženog u državnim (okupirana država) institucijama (Sabor Vlada, RH, Vrhovni sud, Ustavni sud, ministarstva, ...).

Kakve veze ima nogomet, hrvatska nogometna reprezentacija i svjetsko prvenstvo u nogometu sa otimanjem teritorija, raseljavanjem i eliminacijom stanovništva, otuđenjem stanovništva, mijenjanja povijesti, nametanja promjene civilizacijske i kulturološke pripadnosti, ... ?
Nogomet neće promjeniti procese (koji su složeni i ponajčešće strogo kontrolirani raznim oblicima prisile), ali je polučio vjeru u shvaćanje društva koje svoj nacionalni, državni i egzistencijalni problem mora shvatiti ozbiljno.

Hrvatska je nakon četničko-plenkovićevo-hdzovsko podrivačke diverzije polučila nacionalni slogan: Sve je spremno (za finale)!