28

srijeda

veljača

2018

Nepismeni pišu Ustav i pismeni čitaju



Čitao sam Ustav, ne piše.



Oznake: ustav, čitanje, pisanje

Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću



Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.

Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.

Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.

Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.

Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.

Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?

Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.



Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje

26

ponedjeljak

veljača

2018

Avioni hrvatske ratne avijacije



Nekrštena djeca hrvatske državne vlasti


Državna vlast, nagurana i zbijena od nekrštene djece, nesposobne klijentele koja povlastice državne vlasti koristi bez pružanja protu-vrijednosti koristi državne ovlasti za raspolaganje državnim proračunom.
Iz državnog proračuna je potrebno platiti nabavku novih (novih, majku vam četničku) aviona ratnog zrakoplovstva.

Nikad država s ratnom avijacijom, red je ulaskom u NATO pakt i priključivanje zapadnim demokracijama kupiti nove kompatibilne ratne avione. Dakle, nove F-16 američke ponude, koji jamče rezervne dijelove, logističku podršku pripadnici NATO pakta, čime bi s nekoliko aviona pokazali kako smo spremni biti dio zapadne demokracije.

Ali ... vlast razmatra "kupovinu" rabljenih aviona bez jamstva roka trajanja, ... s provizijom.
Dvojbe oko nabavke aviona su samo zbog provizije koju od drugih mogu dobiti, a od USA ne smiju tražiti.

Ružno je od države koja nas je priznala i zaštitnički primila u NATO pakt tražiti proviziju.


Vrijeme je za nasilnu smjenu plekovićevo-šeksovske-račanovo-granićeve-milanovićevo-linićeve-pupovčevo-pusićkine kamarile koja nas krade i razoružava na svakom koraku. Vrijeme je za obračun s idiotima koji milijarde kradu a državu guraju u ropstvo i siromaštvo.
Vrijeme je za javno prozivanje čobanske kamarile koja glumata intelektualnu elitu. Vrijeme je za prozivanje akdemika i akademije koji crpe državni proračun ( za Q). Vrijeme je za ugasnuće svih političkih stranaka financiranih iz državnog proračuna jer služe isključivo iscrpljivanju državnog proračuna. Vrijeme je za raspuštanje Ustavnog i Vrhovnog suda jer ne brane kriminal i očiglednu korupciju.
Vrijeme je da netko pokrene narod ka slobodi i državi koja će biti narodna.

2 000 000 biračkih glasova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.



Oznake: državna vlast, nekrštena djeca, povlastice, državni proračun, raspolaganje, F-16, nato, saveznici, provizija, vrijeme, 2 000 000 biračkih glasova

25

nedjelja

veljača

2018

Lijevi i desni - zabluda i istina



Podjela političkih struja na lijeve i desne potječe iz francuskog parlamenata iz doba srpanjske monarhije 1830.g.

Od tada korištenje pojmovi desnice i ljevice bivaju objašnjavani političkim teorijama i tumačenjima koja su poprimila širok raspon tumačenja.
Razni politički teoretičari i politički praktičari dodavali su tim pojmovima i nadograđivali ga po vlastitom nahođenju.
Danas su ti pojmovi toliko raznoliko tumačeni i korišteni zbog čega su postali neuporabljivi (bezvrijedni).

Osnovni, jedini i isključivi razlog zbog kojeg se ti pojmovi ne mogu koristiti (ne postoji ni desnica ni ljevica) je narav ljudskog bića i društva koje ljudska bića izgrađuju. Privatno vlasništvo je civilizacijsko dostignuće. Nasljeđivanje i dosezi pojedinca su (zbog održanja vrste) generacijski protezanje vlasništva, materijalnih i duhovnih vrijednosti. Ljudska bića nasljeđuju materijalne i duhovne vrijednosti.
Političko tumačenje koje se naziva ljevicom negacijom privatnog vlasništva proizvodi društvo u kojem su jedinke (ljudska bića) lišena aktivnog sudjelovanja u opstanku, već samo kao izvor duhovnog napretka ili materijalnog bogaćenja društva. Kontrola i vlasništvo svih dostignuća pripada društvu. Pojedincu je uskraćeno pravo na aktivno sudjelovanje u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti društva. Zaboravljajući kako su jedinke slobodne udružiti se u društvene tvorevine, i imaju pravo kontrolirati tijek razvoja društva (države).
Jedinke su (ovisno o osobinama koje posjeduju) robovi društva, kojem bezpogovorno služe bez mogućnosti (osim odabranih, trutovi) utjecati na društvo (pčele radilice).
Stvarati društvo u kojem su ljudska bića neslobodna, nesposobna brinuti za vlastitu budućnost i opstanak je negacija ljudske prirode.
Pretpostaviti državu i društvo pjedincu je

Osnovni nedostatak lijeve političke opcije (negiranje ljudskosti svake jedinke društva) prikrivaju anatemiziranjem (proglašavanjem nepodobnim) onih koji ne smatraju društvo nadređeno pojedincu, prikazujući desnicu isključivo zaostalom, bespotrebno nasilnom.
Država i svi oblici društvenih zajednica su nadogradnja, i kao takve moraju biti plod želja jedinki a ne prisila za bilo kojeg člana društva.

Onaj tko je sposoban graditi državu i društvo na zadovoljstvo svakog pojedinca može se baviti politikom i državnim poslovima, ali nije ni desničar ni ljevičar.
Samo je svjestan kako državu tvori svojom voljom njeno stanovništvo, kojem bi država trebala biti instrument kvalitetnijeg života, a ne izvor prisile i obespravljenosti. Društvo je po teoriji nadogradnja koju ljudske jedinke dobrovoljno prihvaćaju i moraju zadržati svoju slobodu.
(Jedina država koja teži tim idealima je USA, sve ostale države svijeta su tamnice vlastitog stanovništva, koje iskorištavaju i upropaštavaju svojim obmanama o nužnosti i štetnosti slobode pojedinca.)


Oznake: ljevica, desnica, srpanjska monarhija, pozicija u parlamentu, političke teorije, politička uporaba, neuporabljivost, bezvrijednost, narav ljudskog bića, materijalna i duhovna dobra, nasljeđivanje, jedinke, društvo, nepodobnost, narav države, instrument boljeg življenja, obmane o štetnosti pojedinca

20

utorak

veljača

2018

Što je u Hrvatskoj satira?







Ismijavanje društva koje je pobjeglo od srpsko-jugoslavenske kraljevine (Karađorđevića), pobjeglo od opančarsko-jugoslavenske proruske socijalističke samoupravne nesvrstane bratstvom i jedinstvom okovane države u odumiranju nije satira.
Satira je kritizirati satiričare društva koji u ime kraljevine srpske republike krajine bez vojske i volje mirno živjeti osim ratovati za srbiju za rusiju bezidejnu neljudsku nadilaziti ljudsku patnju obmanama prizivati bleiburšku tragediju koju su fočanskom i srebreničkom vukovarsko kosovskom opjevavali zlatnim slovima ljudske bijede.
Satira je sredstvo prikrivanja bijede jedne krvoločne (stepsko-stepske) gomile koja svim sredstvima (krvoločnošću)(bez civilizacije) nagriza sve što se uzdiže iznad svakodnevnog preživljavanja. Nagriza poredak i promovira svakodnevni izbor kralja (stepe).
Nema nacije, nacionalne države, nacionalne kulture. Kralj ništavila (Tito je bio vrhunski perfomanser te doktrine).

Kad ne mogu ponuditi niti jedan razlog priklanjanja ruskoj strani, srpskoj strani satirom se brane od razuma. Izoliraju u svom ludilu.
Prizemno provociraju kako bi se morali sagnuti na njihovu uzvišenost.
Pišanje je potreba. I vještina.

(Bezobrazno provociraju kako ne bi povijesno osudili genocide i sve ostala zla koja su počinili.)


Oznake: satira, politička borba, ismijavanje društva, Jugoslavije, srbijanci, stepska gomila, nagrizanje, kralj stepe, perfomanser, pišanje, komunikacija bez smjeha

18

nedjelja

veljača

2018

Hrvatske političke podjele



U Hrvatskoj je politička podjela posljedica tradicionalnog (feudalnog) društva i oblika proizvodnje (u zadnje vrijeme nastao je potpun kaos zbog prestanka bilo kakve proizvodnje).
Feudalizam karakterizira religioznost, dvojno vlasništvo (dva kriterija vlasništva nad istom svojinom), vazalski odnos, zatvorena (feudalna) gospodarstva, ...

Hrvatska je tehnološki (mada okrenuta Vatikanu i zapadnim državama) zaostala, seoska država. U prvoj Jugoslaviji (kraljevini) bez rezervno se vezala s još ne-razvijenijim i zaostalijim narodima i državama. U drugoj Jugoslaviji nagli zaokret od seljačke (S. Radić, A. Pavelić) ka radničkoj (J.B. Tito) državi stvorio je procese deruralizacije (napuštanje sela), ali taj proces nije pratila (pogotovo što nije bila uzrokom) industrijalizacija.

Nakon propasti svih krivih državnih tvorevina, nastanak Republike Hrvatske trebao je pratiti kritički odnos prema društvima prije (politika narodnog jedinstva, politika pomirbe, politika tranzicije), ali je reinkarnacijom (jugoslavenskih, komunjarskih) kadrova Republika Hrvatska skrenula od izgradnje modernog društva ka društvu obmana, laži i propadanja.

U tom kontekstu, tvrdim kako u Hrvatskoj ne postoje uobičajene političke podjele. U Hrvatskoj je podjela plod feudalne rascjepkanosti (teritorijalna podijeljenost) i obiteljsko-rodovske (plemenske) pripadnosti.
Teritorijalna neravnomjernost resursa Hrvatsku je podijelio na političke struje koja se politički svrstavaju u nepripadajuće političke ideologije.
Iako je sjever Hrvatske (Zagorje, Međimurje, Prigorje) više okrenut religiji, privatnom vlasništvu i Hrvatskoj, na izborima redovno biraju politički nekompatibilne stranke (sdp, hns, ...). Jug Hrvatske, kroz povijest izlagan brutalnim ratnim napadima i okupacijama, sklon političkoj trgovini iako rječito zagovornik tvrđeg nacionalnog političkog odabira olako bira HDZ koji je instrument u rukama jugoslavena i komunjara. (Onaj ratni HDZ nije stigao iskazati svoje pravo lice.)(Iako su svi bliski stranci znali za sve nepodopštine i karakter stranke i stranačkih dužnosnika.)(Sve ostalo je posljedica tog karaktera.)
Upravo te strukture vrlo su sklone nepoštivanju privatnog vlasništva, demokracije, nacionalnih i katoličkih korijena hrvatskog naroda.
Zašto su ugroza za nacionalnu samobitnost? Jer se predstavljaju jedinim zaštitnicima nacionlne politike. Sjetite se koliko je poraza doživjela nacionalna politika od Tuđmanove smrti.

Dakle, u Hrvatskoj ne postoji ljevica i desnica. Oni koji na toj podjeli raščlanjuju hrvatsku političku scenu griješe. Griješiti u Hrvatskoj nije novina.
Hrvatska je podijeljena na proameričke i proruske političke struje (jer je politička, geostrateška stvarnost Svijet podijelila na ta dva tabora).
Nestankom (proruske) titove nesvrstanosti pojednostavili smo politički odabir.
Sve ostale podjele (svrstavanje sjevera uz proruske političare i ruske agente) anomalija je koja Hrvatsku koči (podjednako kako srbizirani i slavenizirani jug zagovara nacionalnu Hrvatsku (te je zbog tog nemamo)).
Hrvati sjevera Hrvatsku prešućuju, Hrvati juga zagovaraju Hrvatsku koju ne žele.
(U pozadini je samo borba za resurse i materijalna dobra. Jedini stradalnik je Hrvatska (nacija, država, kultura).)

2 000 000 biračkih glasova, preustroj političke prakse, pročišćavanje političkih ideja i osoba koje su nositelji određenih politika. Potrebno je rješavati a ne stvarati i produbljavati probleme.

Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak.





Oznake: politička podjela, Hrvatska, feudalno društvo, tradicija, seoska država, politička anomalija, stvarna podjela, proamerička politika, proruska politika, 2 000 000 biračkih glasova, bitka za boljitak

15

četvrtak

veljača

2018

Komunikacijski šum



Hrvatska ima više problema nego ih može stvoriti. Proizlazi, nije sposobna riješiti probleme koji se stvore, te je zagušena neriješenim problemima.
Hrvatska nije sposobna stvoriti okružje koje ne opterećuje njeno stanovništvo.

Ako je država ustavno narodna, onda je narod odgovoran za vlast i državu (pa makar ta vlast bila apsolutistička ili totalitaristička).

U uvjetima gomilanja problema, komunikacijski šum je metoda dijagnosticiranja (priznavanja) problema bez nuđenja rješenja ili pokušaja rješavanja problema.

Zagušljivo vriskanje prozvanih i neprozvanih stvara društvenu klimu indiferentnosti (ravnodušnosti) prema problemima koji nas pritiskaju.



Upravo stvoren komunikacijski šum omogućio je privikavanje na Agrokorov neuspjeh restrukturiranja, obavezu europske politike susretljivosti prema novim članicama.
Agrokor je sustavno razvijan kao ruska logistička firma (sastavljena od ne-tržišnih, uvijek vojno logističkih poduzeća ili firmi), koja je kršeći nametnuti embargo Ruskoj Federaciji izvezla desetke milijardi kuna roba što nije pripravna poslovno knjižiti.
Suretljivost EU članica prema širenju Unije Hrvatska mora poštivati (na toj susretljivosti je zasnovana unija), pa makar Hrvatska morala tu susretljivost iskazivati prema Srbiji, je težak zadatak (koji Hrvatska nije sposobna riješiti bez stvaranja komunikacijskog šuma).

U sjeni krošnje (bez plodova), pod okriljem komunikacijskog šuma, promiče praksa koja nas drži u ropstvu i siromaštvu. Dalić je pisala Lex Agrokor.
Praksa po kojoj zakone "pišu" i nameću parlamentarnom većinom a ne usvajaju javnim, stručnim raspravama društvo čini nedoraslim suvremenim spoznajama o ulozi države i vrijednosti društva.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, koji će stvoriti uvjete ustavnih i ostalih promjena ustroja države i društva. Vrijeme je za hrvatsku izbornu i političku revoluciju. Vrijeme je za demokratizaciju i oslobađanje društva. Vrijeme je za političku smjenu beskorisnih.
Hrvatska zaslužuje bitku za boljitak svojeg stanovništva.


Oznake: komunikacijski šum, Hrvatska, problemi, rješenja, narodna država, Apsolutizam, totalitarizam, metoda priznavanja, Agrokor, EU, kršenje embarga, rusija, nove članice EU, pisanje zakona, civilizacijski put usvajanja zakona, 2 000 000 biračkih glasova

13

utorak

veljača

2018

Predsjednica i Hrvati



Povodi za orkestrirane napade na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović nisu i uzroci tih napada.
Pozadina stalnih napada kriju se u političkoj nestrukturiranosti hrvatskog društva.

Dometi politike mjerljivi su kao i građevinarstva. Sve izgrađeno može se nabrojati.

Hrvatska je mirnu transformaciju (tranziciju) iz socijalističkog u slobodno društvo prisilom zamijenila ratom za slobodu koju nije izborila.
Tranzicija je djelomično (u nazivlju i simbolima vlasti) zamijenjena kvazi demokratskim simbolima. Hrvatska se od totalitarnog sustava vratila apsolutističkom političkom sustavu (koji uvijek prethodi totalitarizmu). Slobodan narod i slobodni ljudi ne dopuštaju ni apsolutizam ni totalitarizam. (To znači, mi smo uzročnici ... i ropstva i slobode!)
Sve organizirane političke strukture u RH nameću ropstvo (pojedinaca i naroda). U Hrvatskoj se nitko ne zauzima za demokraciju. Demokracija je najskuplji oblik vladavine, koji najlakše možemo platiti (jer su svi nositelji vlasti i participiraju u plaćanju države). Svi ostali oblici vlasti nameću troškove države i državnog aparata (najčešće nepotrebno) obespravljenom stanovništvu, koje se opire iseljavanjem i smanjenjem korisnog rada; dok sustav istovremeno obilno nagrađuje poslušnike.

Teza 22: Koliko god u neslobodnom društvu nastojali biti poslušni zbog sustava koji obećaje pogodnosti za poslušnost, ograničen broj privilegiranih pozicija jamči kako će većina i dalje biti obespravljena.


Zablude svih porobljivačkih sustava, koje su kasnije razvidne, temelje se na psihologiji pojedinca koji se prvo određuje kao zasebna jedinka, a tek kasnije spoznaje sebe u društvu.
Bez posebnog truda, vještim manipulacijama (vladajućih), manjina održava ropstvo nad većinom, koristeći posebna znanja koristeći ih protiv vlastitog stanovništva.
Razlozi nepostojanja ozbiljnije političke stranke ili političke grupacije koja bi se zauzimala za hrvatsku dijasporu leži u spoznaji kako su rasuti nacionalni elementi vlastito određenje (egzistencijalno pitanje) rješavali na bolji način nego bi to uz sve političke slobode riješili u Hrvatskoj.

Tko onda u Hrvatskoj politički djeluje?
Dva pogubna predsjednička mandata Mesića, jedan pogubniji Josipovića nije mjerilo nas samih, već je unatoč takvim mandatima grlatim pojedincima upitan mandat sadašnje predsjednice Grabar Kitarović. Zastrašujuće.

Meta napada su svi koji se suprotstavljaju apsolutizmu i nedemokratskim stremljenjima. Jer Hrvatska ne smije izići iz ropstva. Samo bi sada ropstvo održavali demokršćanske domoljubne stranke, u koaliciji sa srpsko-prorusko-prosrpskim partijama-strankama.
HDZ sa svojim ogavnim licemjerjem u sadašnjem trenutku predstavlja najveću opasnost demokraciji (koje nema).
Svojim sukobom s predsjednicom podupire sve ono što Hrvatska nastoji odbaciti.
(Ucjenjivački se Šeks pozicionirao kao savjetnik na Pantovčaku. Kad je izgubio to mjesto koristi je udbašku dominaciju u HDZu za ucjenjivanje predsjednice i nove kandidature. Kad je izgubio i pozicije u HDZu (udbaška lopovina i prokazivač, srpsko i rusko služinče), napade na predsjednicu su preuzeli drugi (s istim ciljem, pokoravanja slobodarske Hrvatske i korištenje državnog aparata za nametanje apsolutizma, diktature). Sve protiv demokracije.
(Poimence se zna tko sudjeluje u orkestriranim napadima na predsjednicu, struktura organizacije, način financiranja, nalogodavci i ciljevi.)

Nakon tuđmanove smrti HDZ postoji kao srpsko-proruski poligon za poništavanje svih dosega hrvatske borbe za istinsku demokraciju i gospodarski boljitak Hrvatske i Hrvata. Žalosno.

Nepostojanje ozbiljne političke stranke koja bi se zauzima za demokratsku izgradnju društva otvara vrata frakcijskim borbama za prevlast nad državnim proračunom. I sramoćenje Hrvata jer su nesposobni stvoriti i održavati demokraciju.

2 000 000 biračkih glasova, sve-hrvatski pokret i demokracija.


Oznake: orkestrirani napadi, predsjednica Grabar Kitarović, politička nestrukturiranost, dometi politike, mirna tranzicija, rat za slobodu, kvazi demokracija, totalitarizam, Apsolutizam, Ropstvo, Teza 22, zablude, razvidnost, demokršćani, domoljubiusvjenjivanje, frakcijske borbe, kontrola državnog proračuna, stvaranje i održavanje demokracije

12

ponedjeljak

veljača

2018

Generalni konzul (KPSS-a)




Imenovati šarlatana generalnim konzulom Republike Hrvatske u New Yorku sudjelovanje je u međunarodnom terorizmu stvaranjem kanala diplomatske pošte nestručne i neadekvatne osobe koja će svojim nakaradnim hedonizmom omogućiti transport droge, eksploziva, kemijskih i biokemijskih oružja, povjerljivih dokumenata pribavljenih špijunažom.

Krtvavi titoizam još jednom priprema zločinački plan.

Dopuštanje prorusko-prosrpske zločinačke djelatnosti i svrstavanje Hrvatske u polarizirane države teško uništava izglede hrvatskih građana priskrbiti državu rada i boljitka.

Ono što neće kontrolirati savezničke službe (diplomatsku poštu), dužni su kontrolirati hrvatske službe s većom pozornošću (kad već ne sudjeluju u razvrgavanju plenkovića i kamarile na vlasti koja se poigrava našom sudbinom).

2 000 000 biračkih glasova za budućnost hrvatskog naroda.




Oznake: šarlatan, hedonizam, dioplomatska pošta. zločinački plan, prruska-prosrpska djelatnost, polarizirano sruštvo, hrvatske službe, 2 000 000 birača

06

utorak

veljača

2018

Zašto je građanski rat u Hrvatskoj neizbježan? (unatoč iseljavanju)



Političko ropstvo kojem je svrha prisvajanje tuđih resursa (okupacija) ili potpuno ovladavanje svim resursima selektivnom asimilacijom (posrbljavanjem ili stvaranjem jugoslavena) u Hrvatskoj je zamjenjeno unutarnjim porobljavanjem (korištenjem politike s ciljem prisvajanja resursa vlastitog stanovništva).

Unatoč pokušajima ukidanja totalitarizma/apsolutizma i protivljenju nedemokratskim postupcima vlasti, sjedinjeni na platformi porobljavanja, mijenjaju se vlasti (crno-crne, iako ih neki nazivaju i crveno-crnim) i produbljuju krizu.
Osiromašenje i obespravljivanje stanovništva je takvih razmjera da uz državni deficit (koji je i posljedica i razlog pljačkanja vlastitog stanovništva) razrješenje krize nije moguće bez građanskog rata.
Nitko nije voljan preuzimati prezaduženu i opustošenu državu demokratskom procedurom u državi čije vlasti demokraciju ne poštuju.
U tim okolnostima, kriza se produbljuje, a posljedice su razornije i neumitno vode ratnom razrješenju. (Bahate vladajuće strukture nisu jamstvo rješenja, pogotovo ne mirnog rješenja krize.)

Jedan od mjera izbjegavanja rata je raseljavanje (iseljavanje) stanovništva. Odlaze zdravi, radišni, sposobni (nositelji ili radne ili ratne energije). Ostaju nesposobni, bolesni i nagodbenjački elementi, koji ne rješavaju uzroke krize.
Kriza se produbljuje a građanski rat je izvjesniji.
Ne rješavanje problema društva (zaustavljanje apsolutističke, totalitarističke pljačkaške prakse vlasti) kao uzroka i povoda građanskom ratu nije moguće nadomjestiti drugim načinom (obmanom, raseljavanjem, ...). Ne rješavanje problema samo produbljuje negativne stavove koji će rezultirati ratom. Nerješavanje problema samo produbljuje i usložuje probleme.

Praksa država Europske unije naseljavanja migranata koji brojnošću jamče izostanak asimilacije, zapravo je postupak stvaranja preduvjeta za izbjegavanje građanskih ratova u tim državama. Svakodnevni sukob na kulturološkoj i civilizacijskoj razini jamči razbijanje organiziranosti i postavljanja jasnih ciljeva u borbi protiv nedemokratičnosti vlasti. I jasan je pokazatelj namjera vlada tih država. (U globalizacijskim procesima države posežu za enormnim vaninstitucionalnim sredstvima koje će oduzeti od vlastitog stanovništva, ali to stanovništvo ne smije iskoristiti za organiziranu pobunu protiv vlasti.)
U Hrvatskoj je korištenje instrumentaliziranih SDSSa, HNSa (srba i jugoslavena projiciranih u osobe Pupovca, Pusićke, Vrdoljaka) (vođenih od hrvatskih, srpskih i ruskih službi) istovjetno praksi razvijenih europskih država korištenja migranata.

Svijet se ubrzano mijenja, u uvjetima razornih oružja svjetski rat je poguban. Ratovi se vode nekonvencionalno (specijalni rat, unutarnja okupacija). Hrvatska je nesposobna sudjelovati u tim procesima. Osim kao žrtva.
Neophodno je s 2 000 000 ujedinjenih birača promjenama Ustava, ustroja vlasti, kadrova i ropskog odnosa stanovništva nasuprot vlasti, proizvesti sustav u kojem će Vlade RH biti demokratske, potčinjene stvarnim nositeljima vlasti i suvereniteta (narodu).

Za Hrvatsku dostojnu življenja.


Oznake: političko ropstvo, prisvajanje tuđih resursa, okupacija, selektivna asimilacija, posrbljavanje, stvaranje jugoslavena, srno-crni, crveno-crni, osiromašenje vlastitg stanovništva, bahate vladajuće strukture, nerješavanje problema, raseljavanje, migrani EU, kulturološki i civilizacijski sukobi, globalni procei, žrtva, 2 000 000 glasova, Hrvatska dostojna življenja

03

subota

veljača

2018

Gustoća stanovništva i zloćudna bolest



U Hrvatskoj je broj oboljelih od tumorskih bolesti 22 000 godišnje, od čega 14 000 umre godišnje.
Preračunato, u deset godina oboli 220 000, umre 140 000; u sedamdeset godina oboli 1 540 000, a umre 980 000 osoba.
U sto godina oboli 2 200 000, a umre 1 400 000 osoba.

Stopa oboljenja i smrtnosti od zloćudnih bolesti je u porastu.

Razlozi su višestruki, ali onaj tko popusti jednom uzroku o ostalim nije sposoban brinuti.
Neodgovornost za vlastit život u Hrvatskoj je epskih razmjera.


Jedan od uzroka povećanja stope oboljenja i smrtnosti od zloćudnih bolesti je neprirodna prehrana.
Napuštanje sela i seoskog privređivanja koje uključuje proizvodnju hrane za vlastite potrebe, uz ekonomske prouzročilo je i zdravstvene probleme.
Od titova doba nitko se nije usudio objaviti stanovništvu činjenicu kako u Hrvatskoj nije moguća puna zaposlenost (Tito je tvrdio kako svi imaju pravo raditi).

Puna zaposlenost je moguća na nižoj razini, samozapošljavanjem na seoskim gospodarstvima, proizvodnjom hrane za vlastite potrebe.
Sigurno radno mjesto s osiguranim zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem nije moguće priskrbiti većini hrvatskog stanovništva.
Zbog toga je Republika Hrvatska u enormnom dugu.

Struktura kadrova u vlasti, protivno javnom uvjerenju kako uništavaju Hrvatsku pljačkom, a ne svojom nesposobnošću upravljati bilo čime, ukazuje na nesposobnost državnih institucija rješavati osnovne probleme.
Jedan od problema je povezanost demografije i ekonomije (BDP-a). Koji je uzročno povezan s drugim problemima (državni dug, siromaštvo, nezaposlenost, porast stope oboljenja, neadekvatna zdravstvena zaštita, ...).

Hrvatska propada. (A propadaju samo nesposobni.)







Oznake: Hrvatska, stopa oboljenja, zloćudne bolesti, neodgovornost za vlastit život, neprirodna prehrana, seosko privređivanje, puna zaposlenost, demografija, gustoća stanovništva, nesposbnost upravljanja, propast