08

subota

kolovoz

2015

Demokracija (bez pomirbe)

Hrvatska po mjeri (hrvatskog čovjeka).

Obillježje feudalnog sustava je proizvodnja dobara na način koji ne zadovoljava vlastitu potrošnju (unatoč punoj zaposlenosti).
U nedostatku dobara, povlašteni (feudalni) položaj je nuždan za opstanak.
Izlazak iz robovlasničkog odnosa, stupanjem u zakup dijela zemljišta iz kojeg se ulazilo u kmetski (neslobodni) odnos karakteristika je feudalizma.
Vlasništvo po dvojnoj osnovi i nedostatak dobara za podmirenje osobne potrošnje uz punu zaposlenost na udaru su (mladog) kapitalizma. (Uspješno.)
Kritizeri kapitalističkog sustava moraju znati što su glavna obilježja tog sustava.

Hrvatska ima političko-gospodarski sustav koji više odgovara feudalnom, no bilo kojem drugom.
Dvojnost vlasništva (koje vladajuće strukture nadomještaju kontrolom zakonodavstva i stalnom kontrolom uvjeta poslovanja) u stvarnosti je postignuto nepostojanjem transparentnosti obaveza prema državi. Porezna politika je sredstvo uspostave dvojnog vlasništva. (Po nekoj osnovi vladajući uzimaju koliko požele ...)


U Hrvatskoj gospodarski sustav (u kojem ne možete postići ni sociološku ni materijalnu pokretljivost unutar društva) služi održanju političke moći.
Gospodarske aktivnosti služe produkciji isključivo političke moći. Kako bi razlikovali taj (feudalni) sustav od kapitalističkog, industrijski razvijenog, društva treba uočiti kako je svrha industrijalizacije produktivnost kojom se postiže zadovoljenje osobnih (i društvenih) potreba. U produktivnom društvu, zadovoljavaju se i osobne i društvene potrebe. Smisao gospodarske aktivnosti pojedinca je povećanje potrošačke moći.

Uz sve ekonomske teoretičare koji tumače hrvatski gospodarski razvoj (Horvat, Jurčić, Dalić, Marić, Zorić, ...) nitko nije ukazao na ograničenost gospodarskog sustava kojem je isključiv cilj povećanje političke moći.
Takav sustav nije sposoban osigurati punu zaposlenost, blagostanje svih svojih građana, demokraciju. Karakterizira ga povlaštena kasta (političara, vojske i (tajne/javne) policije) koja se održava na vlasti produkcijom kriza iz kojih izlazi netaknuta. I Domovinski rat je bila takva kriza. Pričom o politici pomirbe (po kojoj se netko s nekim mogao ravnopravno miriti, ali je i netko pomirljivo mogao oprostit grijehe nekome u ime mirnog suživota ...), vladajući socijalisti (orjunaši, komunjare, srbenderi, ...) su nastavili zadržavati povlašteni položaj. Održavajući neproduktivni gospodarsko-politički sustav koji generira (političku) ovisnost. (I Kolinda Grabar Kitarović je svoj ured popunila takvim kadrovima ...). Demokracija bez naroda.

Gospodo ekonomisti, ukažite na nepostojanje gospodarstva kojim bi se povećavala potrošačka moć. Ukažite na čimbenike koji zaustavljaju razvoj društva u smjeru veće gospodarske aktivnosti koja je neophodna za povećanje bogatstva i blagostanja. (O besplatnom školovanju i pogodovanju odlijeva (iseljavanju) viška kadrova, kao sustavnom postupku održavanja smanjene gospodarske aktivnosti s ciljem održavanja političke ovisnosti nekom drugom prigodom ...)

Tito/titoisti sustavno održavaju uvjete smanjenja potrošačke, a povećanja političke moći (koncentrirane, protivno demokratskom načelu disperzije te moći, u rukama pojedinaca). Tko je (iako mi je jasna ovisnost i podložnost birača) dozvolio povratak na vlast orjunaško-komunjarske svite? (Trebati će bez pomirbe reorganizirati hrvatsko društvo!)

GfK - Gesellschaft für Konsumforschung (Society for Consumer Research)
Purchasing Power - Kupovna moć