"Crvena Hrvatska" je Tuđmanova tvorevina

Politika otuđenja političke moći ima svoje različite pojavne oblike. Otvoreno otuđenje je diktatura (u različitim oblicima provođena u obje jugoslavije).
Padom Berlinskog zida i Varšavskog pakta, Hrvatska je krenula putem demokracije. Do sdp-ovih koalicija ... (Račana, Mesića, Josipovića, Milanovića).

Otuđenje političke moći obuhvaća uskraćivanje političkog prava nositeljima izvorne političke moći.

Postupci otuđenja političke moći ukazuju na nedemokratičnost onih koji ih provode. U jeku ugroze (mlade) demokracije nedemokratične snage nude obnovu pojma antifašizma, skrećući pogled s obuhvatnijeg pojma moderne demokracije (koja u sebi sadržava antitotalitarizam, time i antifašizam).
Perjanice politike obmanjivanja su deklarativno humanisti (iako su upregnuti u kola uspostave nečovječnog sustava političkog obespravljivanja), ljevičari (socijalno osjetljivi, ali samo s novcima svojih političkih protivnika).
Josipović je antifašist (ali ne i demokrat), ljevičar (ali ne i socijalno osviješten; gramziv je i častohlepan). Mesić je jednak. Kosor (Jadranka) istovjetna.
Humanisti koji brinu samo o sebi, socijalisti koji svoje ne daju. Singl-humanisti.

Politika obespravljivanja demokratske političke većine se uzda u singl-humaniste, osobe koje mediji stalno promoviraju (a poznati su samo po svojoj nakaradnoj želji obmanuti političku većinu).
Politička borba za demokraciju se nastavlja ... Tuđmanova politika pomirbe proizvela je političke monstrume Račana, Mesića, Manolića, Pusićku, Josipovića (kojeg je tuđmanova administracija postavila kao pravnog eksperta pri sastavljanju tužbi protiv Srbije), Milanovića ... koje moramo provodeći politiku pomirbe pravno obespraviti i svojevrsnom lustracijom onemogućiti u ometanju ustavnih odredbi gradnje demokracije.
Svi nabrojani i prozvani kao nedemokratični su produkt tuđmanove politike kadroviranja i oslanjanja na ideju crvene Hrvatske.
Josipović je Tuđmanov produkt (podrivanja bilo kakve Hrvatske do one koju je zamišljao orjunaško-četnički general).
Crvena Hrvatska je Tuđmanova posmrtna osveta hrvatskim domoljubima koji su krvarili za Hrvatsku. (Josipović je politički nepismen, pravno polupismen, muzički netalentiran - jedini mu je izlaz biti antifašist.)
Hrvatska će nakon potpune retuđmanizacije morati pronaći politički put (obračunavši i s titoizmom i s tuđmanizmom (kao političkim pravcem znantno opterećenim titoizmom)) dostojan veličine hrvatske nacije (koja je znatno umanjena titovom i tuđmanovom politikom).
Politika postupnog otklona od titoizma prouzročila je konfuziju (vrednovanja) povijesnih događaja. Nejasno je tko je više pridonio obmani hrvatskog naroda (demografski i teritorijalno umanjenog), onaj tko je provodio genocidnu osvajačku politiku ili onaj koji je postupnošću potpomagao održati genocidom i agresijom novonastalo stanje.
Josipovićeva "Crvena Hrvatska" je Tuđmanova tvorevina (ako je ...) ... (poništavanje povijesnih pojmova koji su upućivali na hrvatske teritorije).