U * materinu!

Politika osovine zla (antigermanska politika osovine zla britanija-rusija/sovjetski savez/rusija) uspostavljanja kontrole nad teritorijem (geostrateškog poimanja moći) stvarala je uvjete (kaos) svojoj politici ... (politika osovine zla stvarala uvjete svojoj politici?? da, politika osovine zla je zabranjena poveljom UNa ...).
Kako u Hrvatskoj učestalo javno napadaju nacionalne (naročito nakon sloma jugoslavenstva) i državotvorne politike dužnost mi je navesti kratki pregled jugoslavenstva (i ponuditi zaključke).
Sporazume Mažuranića, Vuka Karadžića o ujednačavanju jezika (množina) iz sredine 19. st. pratilo je nasilno političko propisivanje jezične norme (u Hrvatskoj). Jugoslavensku ideju, uz biskupa Strossmayera, promovirali su svi važniji hrvatski političari (Starčević, pravaš Fran Folnegović, Radić, (pravaš) Supilo, ...). Ta politička struja je obilježena miješanjem termina "narod", "narodnost", "nacija", "pleme" , a naziva se INTEGRALNO JUGOSLAVENSTVO.
Bilo kakvo odstupanje od takve politike jugoslavenstva strogo je sputavano od strane međunarodnih sila (prvenstveno britanije), a najpoznatiji primjer je političar F. Supilo (koji je u tijeku Prvog svjetskog rata i rada u Jugoslavenskom odboru intervencijom britanaca zaustavljen u borbi protiv srpske dominacije ...).
Slom integralnog jugoslavenstva (koji je iznjedrio ORJUNA-u) se manifestirao nagodbom Cvetković-Maček, nastankom Banovine Hrvatske.

Integralno jugoslavenstvo je zamjenilo UNITARISTIČKO JUGOSLAVENSTVO. Građeno na jugoslavenskom nacionalizmu i ideji nove socijalističke nacije zaživjelo je samo u elizama (socijalističkim). Slom unitarističkog jugoslavenstva je nastao nastupanjem S. Miloševića i pokušaja ostvarenja velikosrpskog plana. I unitarističko jugoslavenstvo je bilo poticano/nadzirano iz vanjskih centara moći (Sovjetski savez).

Promašene politike su nametane silom (krvavim režimima), koristile su neadekvatne definicije pojma država, nacija (i unatoč zabludama svojih političkih oponenata, ustrajno su svjesno podržavale krive političke postavke).
Sputavanje i odlaganje formiranje hrvatske nacije prouzročilo je demografske i teritorijalne (nenadoknadive) gubitke. Hrvati su u trajanju dviju jugoslavenskih političkih ideja odratovali mnoge ratove. I za sve bili proglašavani krivima, iako su njihovi protivnici (po metodologiji proglašavanja krivice) istovremeno radili stvari koje su kažnjivije od hrvatskih postupaka.

Zaključak: antigermanska politika osovine zla britanija-rusija/sovjetski savez/rusija nastojeći umanjiti moć Njemačke, proučavajući novonastalu naučnu disciplinu geostrategiju, provodeći specijalni rat (strategiju kaosa), koristeći oružane ratove (koji su se odvijali), uspostavljali su (neprirodne) političke sustave vojno-političkog antigermanskog savezništva protivno geostrateškim interesima stanovništva. Trajna briga za stanovništvo nije iskazana (primjer su Grčka (s višestrukim teškim krizama), Rumunjska (obilježena diktaturama), Poljska (poljsko stradanje i diktatura), Češka-Slovačka (diktatura), Mađarska (diktatura), Bugarska (diktatura), Albanija (diktatura), Austrija (ruski protektorat i uvjeti neutralnosti), ...).
Antigermanska politika u Hrvatskoj koju su provodile (jugoslavenske) političke elite je protivno preporukama i povelji UN-a, prouzročila teška stradanja stanovništva i svi akteri takve politike moraju biti prokazani i osuđeni (orjunaši, jugoslaveni, partizani, komunisti, socijalisti, ljevičari, agenti ... svih boja). Ta je politika u exJugoslaviji imala zadaću smanjiti moć i utjecaj papinske i progermanske (sređenije i produktivnije) Hrvatske, a ojačati moć (prvenstveno demografski i teritorijalno) nacionalno i civilizacijski neformirane Srbije (koja bi samim dobitkom pristajala na antigermansku politiku).
Hrvatske su političke elite sve odreda radile protiv interesa Hrvatske. Pod tim podrazumijevam i Starčevića, Radića, .... (jedina politička struja koja ne spada u te elite su frankovci, koji su nasilnim prekrajanjem povijesti anatemizirani ... za znatno manje stvari negoli su radili i rade njihovi kritizeri).
Kočenje formiranja hrvatske nacije (zajednički teritorij, jezik, nacionalne ustanove, država, ...) imalo je zadaću proširiti srpski grudobran na povijesno nesrpske zemlje (ako nisu srpske, onda su hrvatske !?) ali političkom poviješću (koju srbi na tim područjima nisu imali u državnopravnom smislu). Nakon tog su stalno zahtijevali državna prava (što je obzirom na vrijeme trajanja takvih zahtjeva i usklađenost sa antigermanskim stavovima začuđujuće sinhronizirano te ukazuje kako nije riječ o slučajnosti).

"Nacija je etapa u razvoju naroda koja se očituje u stvaranju države.

Nacija ima - zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom poličkih institucija i tijela, običaji i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa. Unatoč svemu, nacija nije društvo i ne prekoračuje prag političkoga reda odnosno nacionalne države." http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacija

Zadugo vam se u Hrvatskoj nitko neće usuditi zagovarati politiku protivnu politci osovine zla ...

jugoslavenski odbor