03

srijeda

prosinac

2014

H(J)AZU i korupcija

Ekonomisti su (odavno) razriješili (zakonom ponude i potražnje) korijene korupcije i sredstva borbe protiv takve pojave (koja nužno ne mora biti štetna i maligna pojava).

Niže određena cijena (niža od stvarne ) uvjetuje pojavu nadmetanja za robe ili usluge. Ustrajavanje na nižoj od stvarne cijene (po zakonu ponude i potražnje) stvara neravnotežu (ponude i potražnje) koja se stabilizira ili podizanjem cijene ili korupcijom. Po tom je korupcija zaobilazni put uravnoteženja tržišta.
Uobičajeno, zrela društva provećanjem cijene signaliziraju stanje na tržištu dok društva koja ustrajavaju na neravnoteži generiraju korupciju. U novijoj povijesti (unazad 100 godina) najveći generator korupcije su komunističko-socijalističke države i države sa socijalistima na vlasti. Takve vlasti proklamiraju vlastite vizije jednakosti i pravednosti (koje tržište ne može podnijeti).
Iako i nesocijalistička društva bilježe koruptivnost, ta pojava je prisutna samo do uravnoteženje tržišta (čemu sve normalnije vlasti pribjegavaju podizanjem cijene). Oni koji sustavno izostavljaju tržišne zakone zbog deklarativnih i ideoloških razloga generiraju korupciju.
Zašto je Hrvatska na popisu korumpiranih država EU na visokom mjestu? Jer je preživjela tržišne poremećaje koje su ustrajnim izbjegavanjem tržišnih zakona nastojali prikriti izrazito niskim cijenama (školovanja, zdravstva, sporta, kulture, materijalnog situiranja, ...).
Specijalnim ratom su dugi vremenski period održavali niske cijene (koje su po ekonomskoj zakonitosti generirali korupciju). Stvarali su uvjete u kojima su svi na prodaju. Takvi uvjeti su prouzročili hrvatsku šutnju (intelektualci: znanstvenici, kulturnjaci, sportaši, ...).
U prvoj Jugoslaviji je to uspješno nametnuto kao model ušutkavanja jednog naroda (kler, industrijalci, većina javnih djelatnika ... je šutke zaboravila hrvatske interese i glasala za kraljevu stranku (srpske radikale)).

U drugoj Jugoslaviji je krivo određivanje cijene postalo sredstvo provođenja revolucije. Podobni su koristili usluge po vrlo niskim cijenama (koje su plaćali nepodobni) i prisiljavali nepodobne na iseljavanje. Ujedno se sustav hvalio humanizmom i pravednošću (na štetu potlačenih i izrabljivanih). Uz korupciju, generirali su i ropstvo.

Problem moderne, samostalne Hrvatske je povijest u socijalizmu, rat, tranzicija, ... Svi nabrojani izazivaju tržišne poremećaje koje je dva puta orjunaško-titoistička koalicijska vlast na titovim socijalističkim osnovama korištenja korupcije kao sredstva iseljavanja (pogodovanja podobnim, dodatnog poreznog opterećivanja nepodobnih) dodatno produbila.
Hrvatska inertnost (koruptivnost) je vidljiva u nedostatnosti aktivnosti sputavanja dolaska na vlast titoista kao i u nedostatnosti osude i kritike tog ponašanja.
Titoizam je antiteoretski zločinački teror.

Hrvatski akademici j(edu) g(ovna).