Zna se! tko nema pojma ...

Političar je časno zanimanje (ako si častan političar).

Postoje trazličiti vidovi bavljenja politikom. Amaterski (većina), potajice (većina u nenarodnim režimima), skoro nitko (u uređenim demokracijama), slučajno (u naglim padovima nenarodnih režima).
Bez obzira na uzroke bavljenja politikom, svojstveno kvalitetnom (mada ne mora biti i omiljen) političaru je dugotrajni (višedesetljetni) rad s narodom. Političar mora imati podršku u širim slojevima društva.
Partijski političari imaju osobinu (kod komunista se to ustalilo nakon etabliranja revolucije i osvajanja pozicija vlasti) proglašavanje političara dekretom. Već etablirane političke skupine (stranke) imaju mogućnost dekretom uspostaviti osobu (političara) koji brani vrijednosti koje je ta stranka u društvu uspostavila ili podržava.
Građanske stranke rijeđe koriste taj postupak regrutacije političkih kadrova. Učestalija je pojava kod dikatatorskih uređenja (pa time i trajna osobina komunističkih diktatura).

Pojava Josipovića ( Ive; kao i množina ...) je identična. Partijskom direktivom su uspostavljenji kao (partijski) političari. Nemaju oni političkog rada (među pukom) niti političkih ideja (naročito ne onih koje bi oni ukorijenili ili su već ukorijenjene u narodu). Njihove političke ideje su slijepo provođenje partijske direktive. Sam dolazak Ive Josipovića za predsjednika RH je nedemokratski čin (ako i odbacimo izbornu prijevaru).
Pitanje je što ta partijska služinčad mora odraditi za partiju kako bi ih partija lansirala (preko ustaljene prakse dokazivanja među pukom političkim aktivizmom)? Zna se!

Ideje južnoslavenstva, komunizma, socijalizma ... su plebiscitarno odbačene, pa se postavlja pitanje na temelju čega SDP (partija) dekretom uspostavlja političare? Kojim vrijednostima oni od naroda traže mandate?

Prvi mandat Ive Josipovića je protekao kako izborno tako i postizborno bez njegovih velikih govorancija (na svu sreću). Iritiranje regionom i podilaženjem Srbima uglavnom nije bilo praćeno Josipovićevim političkim govorancijama (a znate kako političari umiju govoriti). Ivo Josipović je bio šutljiv.
Tek sad, nakon niza njegovih i sve učestalijih istupa, shvaćamo kako je riječ o trećerazrednom partijskom instrumentu koji frflja dok priča, a svima nam je drago što frflja (jer onda manje govori). Njegovi politički istupi postaju smjesa podsmjeha, sažaljenja i nevjerice. Ivo Josipović (uz govornu manu) nema pojma.