gospon profesor

ponedjeljak, 29.11.2010.

Tko nadzire nadzornike?

Prosvjetna inšpektorica, gospođa Mihaela Adamović, barem tako danas piše u dnevnim novinama, navodno je izjavila da će psihički nestabilne nastavnike nadzornici/inšpektori slati na promatranje kod dušoliječnika.

Image and video hosting by TinyPic

Lijepo. Premda sam se za to i sam založio, ima evo već dvije godine (post Desert of the Real, od 18. listopada 2008.), ostaje pitanje: pa tko će onda ostati raditi u razredima? Također, moj prijedlog je išao za tim da se sofisticiranim psihološkim testovima podvrgnu prije svega (potencijalni) ravnatelji, a potom i nastavnici. Ja sam, recimo, na to spreman u svakom trenutku. No, kako bi stari Latini rekli, Quis custodiet ipsos custodes? U tom smislu, predlažem da se psihološkim testovima i eventualnom psihijatrijskom promatranju podvrgnu i svi zaposlenici Agencije za odgoj i obrazovanje, svi inšpektori i nadzornici pa – siguran sam da ću biti dobronamjerno shvaćen – i sama gospođa prosvjetna inšpektorica glavom.

Što se tiče psihičke stabilnosti hrvatskog učitelja, njoj bi ponajprije i ponajvećma pridonijela plaća barem u rangu one kakvu ima prodavačica u DM-u ili čistači zagrebačkih ulica. Ili možda vozači tramvaja.

29.11.2010. u 18:18 • 22 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.11.2010.

I tako već stotinu godina

Da se nadovežem na prekjučerašnji post o "učiteljskom zlu", evo i jedne vijesti iz Hrvatskog učiteljskog doma, br. 23 od 5. prosinca 1910.

Ovih dana, kad se trebao da sastane Hrvatski sabor, donijeli su neki zagrebački i provincijalni politički časopisi iz pera našega druga Josipa Biničkoga, ravnatelja u Nikincima i člana središnjeg odbora Saveza hrvatskih učiteljskih društava, članke, u kojima se živim bojama crta bijedno stanje hrvatskog učiteljstva pa narodnom predstavništvu stavlja na srce, da što prije riješi pitanje o uređenju učiteljskih beriva, jer je učiteljstvu dogorjelo već do nokata. No nada, koja je bar na čas napunila dušu hrvatskoga učitelja, pokazala se i opet varavom. Hrvatski sabor sastao se 22. studenoga o.g., ali je isti dan odgođen do daljnje kraljevske odredbe. I tako nam ne preostaje ništa drugo nego – vježbati se u strpljivosti.

Zaista, članak kao da je – uz sitne preinake – napisan prije godinu-dvije, a ne prije ravno sto ljeta... No, dakako, saborski zastupnici vazda imaju važnijeg posla nego rješavati pitanje "o uređenju učiteljskih beriva". Pogotovo u zadnje vrijeme.

28.11.2010. u 15:03 • 4 KomentaraPrint#

petak, 26.11.2010.

Odakle, zapravo, zlo u Hrvatskoj

Preporod br. 11, od 23. studenoga 1910., donosi sljedeću vjesticu:

Bozima na Olimpu. Pjesma, kojom hrvatski učitelj moli povišicu plaće. Cijena 20 filira.

Uvjereni smo, da je nijedan od "bogova" ne će kupiti. Ali g. Binički će je svakomu poslati, besplatno. Sve badava, nijedan je ne će pročitati. Mi ćemo u jednom od narednih brojeva pokazati, odakle to zlo, odakle u opće učiteljsko zlo u Hrvatskoj.

26.11.2010. u 20:08 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 24.11.2010.

Riječ

Naišao sam danas na riječ krotkost, i pomislio kako je gotovo nikad ne čujem u svakodnevnom govoru. Znači li to da polako prelazi iz aktivnog u pasivni sloj leksika? Da postaje zastarjelica, arhaizam?

Zbilja, kad ste zadnji put čuli tu riječ? Ili, kad ste je zadnji put upotrijebili? Što ona, zapravo, znači (bez konzultiranja rječnika, molim!)? Budi li u vama pozitivne ili negativne asocijacije? Je li biti krotak nešto dobro? Što je suprotnost krotkosti? Itd.

24.11.2010. u 14:29 • 19 KomentaraPrint#

subota, 20.11.2010.

Tabula Smaragdina

Verum sine mendacio, certum et verissimum: Quod est inferius, est sicut quod est superius; et quod est superius, est sicut quod est inferius, ad perpetranda miracula rei unius.

Image and video hosting by TinyPic

20.11.2010. u 09:57 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.11.2010.

Primjeri iz prakse

Prvi primjer. Kolega je u principu ostao priseban.



Drugi primjer. Kako efikasno umiriti djecu.



Zapravo nije smiješno.

15.11.2010. u 20:33 • 32 KomentaraPrint#

subota, 13.11.2010.

Djeco, pozdravimo g. Orwella!

Čime će se uskoro baviti ravnatelji u hrvatskim školama? Možda nečim nalik ovome?

Image and video hosting by TinyPic

Primjetna je tendencija, u društvu općenito, a sve više i u školama, jačanja nadzora nad ljudima. Znamo kakvi su ljudi, skloni hvatati krivine – jasno da ih treba kontrolirati. Futurolozi već najavljuju da kroz koju godinu/desetljeće privatnosti kakvu poznajemo neće biti: svi će znati sve o svima. Aferim!

Post je potaknut nedavnim postavljanjem identifikacijskih skenera (nešto novo!) i instaliranjem kamera (već viđeno) – za to se ima para! – u neke naše srednje škole. (Članak iz Slobodne: ORVELIZACIJA ŠKOLSTVA)

Teško da mogu opisati negativne osjećaje koje to u meni izaziva. Samo naprijed, uništimo i ono malo preostalog dostojanstva u nastavnicima, i pretvorimo škole u – zatvore! Jer, da, to je potrebno, potrebno je uspostaviti TOTALNU kontrolu nad svima, i onda će napokon zavladati harmonija i sklad u društvu. Zavladat će RED. Zanemarimo pogubne psihološke posljedice, glavno je da smo sigurni. Glavno da imamo kontrolu. Glavno je da su vojnici u stroju, luđaci na broju i nastavnici – a gdje bi, ZABOGA, drugdje bili? – u razredima. Na posljetku, stavimo kamere u u urede ravnatelja, premijera, predsjednika: zašto bi netko bio iznimka?

Repostat ću, jer je vezan uz temu, jedan svoj raniji tekst. Jer, možda nije daleko dan kad će se neki činovnik sjetiti da su i kamere i skeneri nedovoljni: zašto ljudima naprosto ne ugraditi čipove? Nemojmo se nipošto buniti protiv toga, budimo svjesni da je to za naše dobro.

666

Uživajte u privatnosti dok još imate u čemu. Jer, u budućnosti (barem onoj čijem ostvarenju svojim mislima, riječima, djelima i propustima doprinesemo) će, kako je nedavno netko duhovito (a zapravo mračno) primijetio, svatko dobiti svojih petnaest minuta – anonimnosti.

Naime, u obje knjige koje se bave predviđanjima za sljedećih pedesetak godina (Zapisi iz budućnosti R. Watsona (Alfa, 2008.) i Kratka povijest budućnosti J. Attalija (Meandarmedia, 2008.)) autori bez ograda govore o društvu u kojem će svatko znati sve o svakom, o društvu u kojem neće biti privatnosti (u današnjem smislu) jer će uvijek negdje netko (manje ili više zainteresirano) viriti u vaš – birajte – novčanik, zdravstveni karton, DNK, radni prostor, kompjuter, prostor u kojem se relaksirate, kamere će vas pratiti dok flanerski bezbrižno šećete ulicama grada, dok se ljubite na klupi u parku pa i dok ronite u najljepšem moru na svijetu. Nasmijao me, u tom smislu, sinoć dijalog iz novoobjavljene (i sjajno prevedene) knjige Woodyja Allena, Puka anarhija:

»Kako ste došli do moga broja?« upitao sam. »Nije u imeniku.«
»Na internetu. Broj je tamo zajedno s rengenskim snimkama vaše kolonoskopije.«

Ne znam – srećom – uključuje li kolonoskopija rengensko snimanje, ali shvatili ste poantu. Uglavnom, ljudi će sebe percipirati kao potpuno slobodne („Mogu birati između dvadeset i osam različitih pasta za zube i pedeset tarifnih modela za mobitel! Ja sam slobodan čovjek!«) dok će zapravo biti pod ultimativnim (samo)nadzorom. U društvu budućnosti više neće toliko bitan biti profit koliko kontrola i dominacija. Tako će u svrhu sve veće manipulacije članovi društva od malih nogu od države dobivati „poticajna sredstva“, djeca zato da bi mogla nabaviti kompjuterske igrice koje će ih kondicionirati za prihvaćanje onoga što je „normalno“ (igra, koja podrazumijeva određene – za vlast poželjne – norme, na suptilan način navodi dijete na njihovo usvajanje pa ono, kad ih i ne znajući usvoji, jednog dana neće ni znati da je izmanipulirano. Jer, protiv koga da se buniš ako ti nitko ništa ne nameće? Lako današnjoj djeci, ona znaju protiv koga da protestiraju…), učenici i studenti dobivat će dotacije za „potrošnju“ studija (često u formi samoobrazovanja i „distant learninga“), kako bi se – bez ikakve prisile – „samoproizveli“ u „normalne“ građane koji bez propitivanja (sjetite se slabog odaziva na studentske prosvjede) prihvaćaju (buduću) vladajuću ideološku paradigmu, najtotalitarniju vlast s najljubaznijim licem u povijesti. Ideološki inducirana (samo)kontrola bit će predstavljena kao „objektivna nužnost“. Hm, tako to ide, vlast uvijek impostira Sudbinu, bogove, Povijest, Ideju… kao nešto objektivno ne bi li – obećavajući red i slobodu – opravdala represiju i ograničila slobodu onima nad kojima vlada, s tim da su kontrolni aparati dosadašnjih vlastodržaca bili manje-više jasno definirani i vidljivi (vojska, (tajna) policija, inkvizicija (danas Kongregacija za nauk vjere)…), a vlast budućnosti, osim što će naravno nadzirati svoj kontrolni aparat, kontrolirati će mase navodeći ih da – putem industrije zabave i bezbrojnih proizvoda kojima će svaki član društva biti zaokupljen – nadziru sami sebe. Genijalno.

Ipak, za svaki slučaj – a autor knjige Zapisi iz budućnosti o tome govori lakoćom kojom vi spominjete ugradnju dodatne memorije – najjednostavnije će se problem svih mogućih podataka riješiti ugradnjom čipa (u vilicu ili podlakticu). Kako je to već danas moguće, a navodno postoje i ljudi koji su se dobrovoljno čipirali, nedavno sam dobio forvardušu iz nekih katoličkih krugova napisanu veličinom fonta 16, u kojoj se alarmantnim tonom autor e-maila obraća svekolikoj javnosti, dovodeći u vezu tvrtku VeriChip s Floride (http://www.verichipcorp.com/) s nekim od najpoznatijih stihova inače teško prohodne i zakučaste biblijske Knjige Otkrivenja ili Apokalipse, koja govori o posljednjim vremenima. Spomenuta korporacija proizvela je tzv. RFID (radio-frequency identification) čip veličine dva zrna riže koji, kad ga se skenira, reagira s jedinstvenim šesnaesteroznamenkastim brojem preko kojega se onda može ući u bazu podataka vezanih uz osobu u kojoj se čip (nevidljiv golim okom) nalazi (trenutno se ti podaci, navodno, odnose samo na zdravstvene informacije). Pročitamo li što je pak zapisao autor Otkrivenja (13, 16-18), shvatit ćemo odakle alarmantan ton.

Ona (Zvijer, prema nekim tumačenjima simbol države, vlasti, g.p.) postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. U ovome je mudrost: u koga je uma, nek’ odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.

Neobično je lako u „žigu“ (prijevod grčke riječi koja znači biljeg, utisnuti znak, prema nekima i zmijski ugriz) prepoznati mikročip (koji se implantira iglom). U nekom uistinu gadnom scenariju za budućnost (a, NE ZABORAVITE, pišemo ga i vi i ja), možemo zamisliti svijet u kojem ne možeš podići plaću s bankomata ili (o, užasa!) kupiti Žuju ako nisi dopustio da ti spraše čip između obrva. U vjerskom referentnom okviru stvar je dakako još neusporedivo ozbiljnija jer prihvaćanje „žiga“ (ma što to bilo) implicira konačno okretanje leđa Dobru i svojevoljno predavanje Zlu, znači, (tek privremeni) spas tijela i (vječnu) propast duše. U redu, možete zaključiti da je autor Apokalipse bio na tripu (navodno na Patmosu rastu neki halucinogeni plodovi), dakle, uopće ne morate biti vjernik pa da vam ipak pomalo prisjedne pri pomisli na ugrađivanje čipova u novorođenčad, ili – a i to se može zakrinkati kakvim još nepostojećim društvenim ritualom – pri polasku u vrtić ili školu („Danas, kada postajem potrošač, primam ovaj žig, pomoću kojega ću lakše plaćati račune…«). Dakle, zagovornici žigosanja već se pozivaju na brojne prednosti (što je itekako primamljivo u sve kompliciranijem svijetu, pa ćemo i mi, za sada ne pod kožu, dobiti novi osobni identifikacijski broj), dok se istodobno, osim protivnika u vjerskim krugovima, javljaju i drugi branitelji prava na privatnost. Tako se jedan od njih pita: „Muškarac s ugrađenim čipom uskoro bi se mogao naći u situaciji da se u kafiću s nelagodom pita sviđa li se zgodnoj dami za susjednim stolom uistinu njegov osmijeh ili bi se samo željela mini-skenerom dokopati njegovih podataka. To daje novo značenje starom pitanju: ’Želi li ona moj broj?’“ O ostalom razmislite sami.

Dakako, ovako izgleda budućnost u kojoj „pobjeđuju“ njezini današnji arhitekti (jer smo im to – krećući raznim linijama manjeg otpora i širokim stazama – sami dopustili). No, s druge strane, kako znamo iz povijesti, svaka (wannabe totalitarna, apsolutna i apsolutno korumpirana) vlast na kraju se urušila u manje ili više brzom i spektakularnom kolapsu pa će i ova buduća čijem nastanku svjedočimo imati svoju Ahilovu petu. Što će to konkretno biti, ne znam. O tome valja razmišljati. Što bi rekao autor posljednje biblijske knjige, U ovome je mudrost: u koga je uma, nek’ odgoneta.

13.11.2010. u 17:15 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.11.2010.

Slika vremena

Ružno je lijepo, a lijepo je ružno; lebdimo kroz maglu i uzdušje kužno... (Shakespeare, Macbeth)

Image and video hosting by TinyPic

11.11.2010. u 11:32 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.11.2010.

Rekapitualcija: apokalipsa

Lakše je zamisliti kraj svijeta, nego kraj kapitalizma. (F. Jameson)

Ovim prigodnim citatom zaključio bih raspravu koja se razvila uz posljednja dva posta (ukupno ravno 140 komentara koje vrijedi pročitati). Očekivao sam – da, naivno – da će se dogoditi čudo i da će netko, recimo neki genijalac iz provincije (jer svi veliki ljudi, kao i sve velike rijeke, dolaze iz provincije), ponuditi realna, provediva rješenja za izlazak iz krize. To se nije dogodilo. Nada umire zadnja.

Image and video hosting by TinyPic

08.11.2010. u 19:32 • 17 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.11.2010.

Poziv na kolektivni brainstorming

Ispod posta Teorija zavjere? Neee – činjenice, objavljenog 26. listopada, rasprava se, štono riječ, zahuktala. (Da zahuktala! Preko osamdeset komentara, trenutno.) Ponovo pozivam sve zainteresirane (a tema je takva da bi zainteresirani zapravo trebali biti svi – radi se o sadašnjosti u kojoj živimo i o budućnosti koju si svojim (ne)djelovanjem upravo krojimo) da se pridruže, u najmanju ruku kao čitatelji. Nedajte se obeshrabriti količinom i duljinom komentara: ako se francuski radnici i srednjoškolci mogu danima na ulici boriti za svoje interese, možemo i mi odvojiti sat-dva kako bismo (si) razbistrili neke pojmove i spoznali u kom smjeru nas se želi povesti, zašto i kako.

Inače ćemo i dalje ispadati ovce.

Usput, čitam knjigu A. Nikolaidisa, Homo Sucker: Poetika Apokalipse (Algoritam, 2010.) pa evo prigodnog citata, str. 27.

Pobjednik, kapitalizam, osjeća se tako moćnim da … sam sebe proglasi za Hiljadugodišnje carstvo. Kapitalizam je, hoće se reći, kraj historije. Sve što se dogodilo, svi usponi, svi padovi, sva remek-djela i gadosti ljudskog duha, konačno: svi mrtvi – sve je to bilo samo da bi poslovne i političke elite nekoliko zemalja i kompanija sljedećih hiljadu godina gomilale bogatstvo dok njihovi podanici rade, piju antidepresive, žderu i mahnito kupuju, dok ljudi izvan granica njihova carstva žive u bijedi, s jednom jedinom ambicijom: da napuste svoje zemlje i stignu na Zapad, u ostvareni Milenij.

Neki komentatori na blogu zagovaraju tzv. slobodno tržište kao dogmu, i za njih je neoliberalni model kapitalizma „kraj historije“. Četrdesetak (ili više) posto sirotinje – kako u kojoj zemlji – su oni koji se nisu snašli.

S druge strane, evo i citata komentatora sa suprotnim stajalištem:

… netko … ne vidi nikakav problem u ma kojem 'simptomu' bolesti gospodarstva: ljudi u kartonskim kutijama, premale plaće za normalan život, enormni bonusi za upropaštene firme, frustrirana gospoda profesori, periodički kolaps sustava – SVE je to OK, sve dok je rezultat potpuno slijepog i mehaničkog djelovanja 'prirodnih zakona' ponude i potražnje. za @ …., problem nastupa kad bi nastupio svjesni i racionalni upliv od strane pojedinca ili skupine pojedinica okupljenih oko zajedničkog interesa ('mi').

tko smo to 'mi', pita nas @ ... ?

mi smo svi oni koji ne želimo gledati svoje sugrađane u kartonskim kutijama ili nagnute nad kontejnerima za smeće, mi smo oni koji ćemo strepiti u mračnim i manje mračnim ulicama dok se želimo prošetati na noćnom zraku, mi smo oni koji želimo da djeca idu u koliko toliko pristojne škole itd., itd.

'MI' smo svi oni koje veže zajednički interes kvalitetnog življenja na nekom lokalitetu.

'MI' uopće ne implicira niti nacionalističku niti ideološku-kolektivističku pristranosti, na što implicitno ciljaju liberalni ideolozi.
radi se naprosto o najprirodnijoj mogućoj činjenici života u zajednici na zadanom prostoru i vremenu te o potrebi da taj život bude u granicma koje omogućuju ostvarenje pojedinca u slobodnom kolektivu, ništa više i ništa manje od toga.


Pročitali cijelu raspravu ili ne, pozivam sve vas koji živite u ovoj zemlji na kolektivni brainstorming:

– gdje vidite rješenja?
– kako zamišljate idealno uređenu Republiku?
– što nam je činiti kao pojedincima i kao zajednici?

Volio bih da ideje i prijedlozi budu – čisto promjene radi – konstruktivni, smisleni, provedivi, a možda čak i utopistički – naime, jamranje, cinizam, neprekidno ukazivanje na sve ono što ne valja, vrijeđanje… sve smo to već čuli i pročitali bezbroj puta. Možda da se sad malčice napregnemo i vidimo što već jest dobro i odakle bismo mogli krenuti? Ne potcjenjujmo sebe i ne zaboravimo da se i dobre ideje mogu proširiti poput zaraze, a kad se jednom skupi kritična masa, eto promjene koju svi želimo. Sinergija je moćna stvar. I na kraju, ovdje se ne radi o pravoj i pogrešnoj ideologiji, protiv kapitalizma ili za socijalizam, ust-part, bla bla, radi se samo o – nama.

Na vama je red.

Image and video hosting by TinyPic

01.11.2010. u 16:47 • 50 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga



Eksperimentalna
autobiografska fikcija.

Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.

darko.milosichr@gmail.com

Orijentiri

Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.

Sartre

Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.

Berkeley

Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?

Konfucije

Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.

Wittgenstein

Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.


Kaspar

Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.

Jung

Ni budućnost više nije što je nekad bila

Valery

webArhiv@