Zrno gorušicino
26.12.2007., srijeda
|
Vireći između kutija, u raskoraku između interneta i NE- interneta: SVIMA KOJI POVIRITE U MOJ KUTAK, U MOJE ZRNO-- ŽELIM : SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!!!! |
20.12.2007., četvrtak
Znam da sam vam nedostajala, ali vjerujte mi da nedostajem i sama sebi. U tolikoj sam gužvi da se ne mogu uhvatiti ni za glavu, a kamo li za onaj drugi kraj. Samo moji roditelji mogu smisliti transakciju preseljenja u meni zaposlenom periodu kraja polugodišta i predbožićno vrijeme. Zapravo, trebalo je ići lako- ja spakiram kod kuće, donesem do mame (selimo u njihov stan), a tamo mama ima pripremljeno za nositi u sekin kamo oni sele. No, ispalo je da to sve i nije tako jednostavno (ne znam zašto sam uopće i pomislila da će biti??). Prijenos kutija (ljudi, teretana je nula spram ovoga) ide uredno, no preoblem je što mama po svom prazni stan, a ja donosim po svom redosljedu stvari i guram ih tamo gdje je mama ispraznila i naravno gdje meni zapravo to tamo neće stajati! Trebat će mi mjeseci da to sve dovedem u nekakav red. Praznici na vidiku, a ja se grozim hrpe papirologije koju nosim kući. Opet ću dane Božića provesti u nagnutom položaju nad radnim stolom. No, nema veze... Navikla sam ja... Usput, da se pohvalim, u poslijednja dva vikenda Princeza osvojila dvije medalje- srebro, na međunarodnom turniru i bronzu na državnom natjecanju... A ja, pratila ju i bila ponosna majka. Debeli princ dobio alergiju na kechup i do Božića na strogoj dijeti (kaže da mu nije advent- već korizma). Bar će se na Božić moći natovariti delicijama. **** PJESMICA ZA DOBRO RASPOLOŽENJE Sve sam deblja svakog dana, važna mi je samo hrana. Svako jutro "tužna slika", gledam odraz svoga lika u zrcalu što ne skriva kakva mi je perspektiva. A posve me izda snaga kada vidim kako vaga ljubi brojku osamdeset. Oh, da mi je manje deset! Smršaviti imam želju, ali zubi stalno melju. Gricni tamo, gricni amo, na trbuhu salo samo, izbočen je k'o kupola, ne mogu se gleda' gola! Ali to me ne ometa, hladnjak mi je stalna meta, a u njemu oblizeke: kulen i njegove seke, raznovrsne mljac - salame što me stalno k sebi mame, sir i pršut puni slasti, sočni čvarci puni masti, male slane srdelice, salata pune zdjelice, mješavine na sto načina, sa začinom i bez začina; kolačići, kruna svega, kremice od slatkog snijega, torte čokoladne, voćne, miješane i vrlo sočne... O povrću da ne velim, uvijek mu se razveselim: kuhaj, dinstaj, il' na lešo, krumpirići malo rešo, a juhice raznih boja, mesna, posna, kako koja... Pa još k tome onaj zvuk kad krckaju špek i luk... Da nabrojim sva ta jela trebala bi knjiga cijela. I sad evo rezultata od kojih me muka hvata: sad sam tusta kao guska, haljina mi svaka uska, da popravim izgled svoj, uvijek nosim veći broj, al' uzalud sebi lažem, uzalud se često važem, kad sva jela slasno smažem, jer meni je dobro jelo kao umjetničko djelo i ono mi daje snagu, pa nek' vaga ide k vragu! A šiljaste mršavice, nek' im rastu zazubice! Nit' kuhaju, niti prže, već dijetu stalno drže pa onako suhoguze uskaču u tijesne bluze, misle da će svi muškarci, bilo mladi, bilo starci, buljiti u te košćobe (ovo kažem s malko zlobe), a pogledi muški lažni ionako nisu važni, važnija je dobra klopa nego izgled "antilopa" jer ako si kome mila, ne smeta mu koja kila (Lakše mi je tako reći nego klope se odreći.) Autorica pjesmuljka je profesorica hrvatskog jezika iz jedne zagrebačke škole... |
