Gordian Wolf
06.10.2011., četvrtak
Memi
|
"Kultura je test inteligencije. I oni koji joj se pridruze padaju na tom testu." - Terence Mckenna Memi - osnovne jedinice intelektualne ili kulturoloske informacije, funkcioniraju na istom principu kao sto geni funkcioniraju u bioloskom zivotu - kao sto se geni sire sa tijela na tijelo spermom ili jajascima u slijedecu generaciju, tako se memi sire sa mozga na mozak procesom koji se, u sirem smislu rijeci, moze nazvati "imitacija". Otud dolazi osnova rijeci - "memetika". Primjeri mema su raspolozenje, moda, ideje, fraze, obrasci ponasanja, stilovi graditeljstva, stilovi zivota. Kada se plodan mem usadi u vas um, on pretvara um u stroj koji mu sluzi za vlastito sirenje i razvoj, kao sto i virus parazitira u genetickom mehanizmu napadnute stanice. Memi prezivljavaju zahvaljujuci upravo cinjenici da ih ljudi prenose ljudima, veritkalno, sa generacije na generaciju, ili horizontalno, prijateljima ili rodjacima, pomocu medija ili zabave. Neki se sire brzo poput zeceva, ali su kratka vijeka (poput ljetne mode), dok se drugi sporo reproduciraju, ali su prisutni stoljecima (poput religijskih i tradicionalnih obrazaca). Neki memi prezivljavaju bolje od drugih, i skupljaju se u komplekse mema, tvoreci tako organizirane sisteme vjerovanja, poput religija ili naucnih teorija. Neki memi se transformiraju u potpuno pogresno shvacene ideje (tradicije, ponavljajuci obrasci razmisljanja i ponasanja koji nemaju svrhu u danasnjem zivotu, cak do mjere da su kontraproduktivni i stetni). Ideju memetike i mema prvi je uveo Richard Dawkins u posljednjem poglavlju svoje genijalne knjige "Sebicni Gen". Kasnije se ideja mema prosirila i donijela mnoga nova saznanja, cak i matematicke modele sirenja mema u odredjenim populacijama i kulturnim sredinama. Preovladavanje odredjenih mema na odredjenim podrucjima, kao i u odredjenim nacionalnim ili kulturoloskim skupinama je sada mnogo jasnije, i ne mora se pripisivati genima, zlom ili dobrom srecom, 'ukletoscu' itd, ako se uzme u obzir da se u zatvorenim sredinama, gdje su razvijeni odredjeni memeticki kompleksi, neki memi lakse prihvacaju i sire od nekih drugih. Na taj nacin se stvara karma i privlace samo odredjeni rezultati. Niza razina shvacanja katolicanstva je rezultirala memom "patnja je dobra", kao i mem zrtvovanja i klanja. Rezultat imamo - Meksiko, Brazil i slicne zemlje koje su poznate po erupcijama nasilja. Takodjer imamo zajednicku osobinu - prigovaranje i zaljenje, dok je recimo u Juznoj Aziji preovladavajuci mem da gubis obraz ako se zalis - i zbog toga ljudi iz tog dijela svijeta, nikada nece nekoga opterecivati svojom patnjom, niti nekome pokusati nametnuti osjecaj krivice za svoje nedostatke. Mogli bi sortirati najutjecajnije meme odredjenog prostora, osvjestiti ih i svjesno ih ici mijenjati, da bi dosli do zeljenih rezultata. Upravo zbog toga sam uvjeren da su kreatori nekih religija i ideologija namjerno ubacivali odredjene meme na kljucna mjesta, znajuci da ce nesvjesne mase pasti pod utjecaj i biti podlozne manipulaciji i prihvacanju patnje kao jedinom vidu zivota na Zemlji. Richard Brodie je podijelio utjecaj mema na 3 faze: 1. faza - kada se rodimo, mem za memom nas zavodi, memi koji su prisutni tisucama godina u ljudskom rodu. Nasi prvi memi ulaze u nase umove. 2. faza - mozak nam je pun raznih mema, i stvaramo mapu zivota koja nam se cini smislenom. Jezik, geometrija, boje, fizicki koncepti, price i mitovi koji nam daju sistem vrijednosti - mapa zivota i svijeta stvorena od mema koji se krecu tisucama i stotinama godina oko nas. 3. faza - kada memi sute, onda osjecamo da imamo svrhu zivota, i osjecamo kada zivimo smisleno ili besmisleno. Smisao nisu ciljevi. 3. faza dolazi kada (ako) postanemo svjesni da nam se u glavi nalaze tisuce i tisuce mema, koji se medjusobno bore za utjecaj na nas um, javlja se svijest o mogucnosti da mozemo utjecati na ishod te borbe. Dok ne postanemo svjesni postojanja mema, ta mogucnost ne postoji, i zivoti su nam predani na milost i nemilost memima, odnosno onima koji su nam ih usadili. Utjecaj na bitku mema u nasem umu se moze postici u 3 koraka: 1. uocavanjem mema 2. odvajanjem od njih (emotivno, mentalno) 3. dolaskom do saznanja o svrhi naseg zivota Kada se ta tri koraka ostvare, tada mozemo birati meme svjesno. I to one meme koji nam pomazu da ostvarujemo svoju svrhu, i to je treca faza utjecaja mema. Birajuci meme koji su u skladu sa nasom svrhom postojanja, biramo meme koji nas cine snaznima, ispunjenima, zadovoljnima, jer osjecaj smisla zivota objedinjuje sve te osobine. Na prvom nivou - nismo svjesni utjecaja mema (koliko je takvih ljudi oko nas, tragedija) Na drugom - svijet vidimo kao cvrsto, razumno tijelo sa kojim vrsimo interakciju shvacajuci pravila Na trecem nivou - shvacamo da je svijet slika koja moze biti obojana, instrument na kojem se moze svirati, komad kamena kojem mozemo oblikovati, sve u skladu sa nasim smislom zivota. Mozemo ga koristiti u dobre ili lose svrhe. Ako biramo dobro, dobro nam se vraca, ako biramo zlo, zlo se vraca. Prvi nivo - nerazumijevanje i strah Drugi nivo - razumijevanje, ali i granice, jer mapa svijeta nikada ne moze biti tocna kao svijet. Treci nivo - imamo viziju i primjenjujemo je na svijet oko nas. Kad dostignemo treci nivo, pocinjemo shvacati da svijet nije labirint kroz koji trebamo navigirati, vec beba koju treba odgojiti. Dajemo li joj ljubav, jasnocu, mogucnosti, stvaramo od nje osobu koja ce biti zadovoljna, velikodusna i uspjesna osoba. Dakle, osvijestimo meme koji nam ne dozvoljavaju da ispunimo svrhe nasih zivota, a primjenimo one koji su tu da nam pomognu u tome. Lista stetnih mema bi trebala biti javno objesena kao sto je i Martin Luther objesio svoje teze kada se bunio protiv dominacije Pape :-) Selfish Gene - Richard Dawkins Virus of the Mind - Richard Brodie |
