Danas sam se udala

Danas sam se udala u Draškovićevoj.
Nakon tri mjeseca poznanstva itiga hodanja
Iz Preradovićeve, iznad pekarnica, iz stana moje gospođe Rukavinke kod koje
sam provela zadnju godinu studija spavajući na nekakvom kožnom ležaju
ispod četvrtog prozora ogromne sobe, crnog Bidermajera , dok je ona imala
krevet u drugom uglu.
U trećem uglu je bio rešo na struju na kojem je kuhala sebi biljčice a nama kavu
uz obavezni upit : "Gospodična Ana, vi ne bute kavu " ?
Po sredini ogroman ovalni stol za 12 osoba .
Učila sam na jednom uglu, na drugom dijelu ona bi peglala -ali kako ?
Poslagala nekoliko komada robe i s dva - tri zamaha peglom sve odjednom !

Nad Zagrebom je rominjala ledena kiša U bijeloj minici i sivom kaputu s kragnom od umjetnog krzna
i malim buketićem od bijelih ružica.
Na glavi prekrasni svileni bijeli turban bez ikakvih ukrasa.
Od moje obitelj tata i brat
Od njegove najuža rodbina -stari deda najstariji svat sa seoskim šeširom i nečim zelenim, zabodenim.
Moja tužna svekrva u 44. godini života, bez osmijeha .
Večera u restoranu Kornat , na katu, hladno i prehladno.

Udala sam se, velim i prespavala u Njegovoj studentskoj sobici u Petrovogorskoj pod Sljemenom.
Sutradan smo ispratili moga oca na vlak, družili se s kumovima i sljedeći dan vlakom do njegovog sela.
Dva kilometra od stanice do kuće. Hladno i sniježi.
Ja u studentskim čizmama a stopla ovijena najlon kesicom prepolovljenom na pola jer su propuštala vodu, snijeg

Tu me -iza velike lese dvoršine- dočekalo kolinje.
Tri svinje obješene naopako a krvi svukuda : prvi put sam vidjela kolinje , ušla u kuhinjicu u kojoj je bilo svega od rajngli punih mesa, sala, krvi , sjela uz peć i zaplakala tiho.

Bilo je to u prošlom stoljeću u mojoj 23. godini i Njegovoj 25.
Krvavo mi je počelo, jel' se i vama čini ?