sensualissimo

Kada razmišljam o konobarima prvi izraz koji mi pada na pamet je MRCINE,
divan starinski sleng koji savršeno opisuje njihova najčešće napuhana,istrenirana tijela,praznoglavce u kolutovima bestidne drskosti i prištovima prljavih nakana,kojih se ne mogu okaniti ni kad su uhvaćeni na djelu:eto neko veče promiče jedno ni po čemu posebno veče,jedna djevojka pije martini bjanko,ja pak pivo po mjeri,ceh je već par puta isti(5,5 eura) ali pošto smo promijenili rejon,istog fuckin jebenog lokala u kom nikad ružnijih faca više na jednom mjestu(al moram ispoštovat mladu rodicu),
naplaćuje nam mrgud 6 ovlaš-malo tiše to izgovara-i odnosi 10,naravno eura.ž
Lik se ne pojavljuje desetak minuta sa kusurom,već sam nervozan,rođaka časti turu,
ona je zabrinuta.Vučem frajera za kragnu i on se NARAVNO iznenadi i KAO samo treba da usitni,donosi 3,5 posle par minuta i progovara NEMAM TI JA VIŠE...
Pa šta čovjek da učini hajvanu,već da ga objesi!
Ali kakva je to samo bezobrazna gestikulacija,odsustvo bilo kakvog stila,šarma,
kakva prepotentna samouvjerenost brava koji dere sve oko sebe bez pardona,bez milosti.Valjalo bi ga stući motikama,u nekoliko navrata,i očitati lekciju finog ponašanja,ali i to bi bilo uzalud-konjušar je to,al ne bečke škole,kara nas sve u šesnaest,
bez izvinjenja,poput mnogih kolega.
ZVIJERI,zvijeri su to,kao kakve hijene koje se obrušavaju na plijen,otvorenih usta i iskolačenih očiju,grubo i osorno,prgavo i prostački,fukara.
Navodim tek primjer al skoro svaki put je ista priča u diskotekama i prepunim klubovima,ovdje u crnoj Crnoj Gori,gdje mušterijama gori pod nogama-svaki put uzimaju bez pitanja,i to ne 50 centi već euro,dva-KAO DA SE TO PODRAZUMIJEVA.
I izgledaju nedodirljivi,nepobjedivi,sve ih je više i sve su više nadrkani,ako i s mukom vratite SVOJ novac,nikakva je to satisfakcija,jer nije stvar u parama,već u stavu-dajem bakšiš kad želim(vrlo često) i koliki želim,al što je previše previše je-jesmo li stvarno ovce za šišanje,već toliko puta šišane?Jesmo li stoka za žigosanje,već žigosana?
Ne kapiram ni logiku,da li biste poručili PONOVO od konobara koji vas je upravo zakinuo za 2 eura(što je skoro jedno piće)????
Nema tu inteligencije,samo bezobrazluka,luka i praziluka,i perverzne pohlepe za novcem,koji je tako jeftina stvar,naročito zarađena na tako prljav,nitkovski način.
Ne bih da probam,hvala,niti bih obraza imao ikada...

Nećete mi vjerovati koliko cura iz Zagreba sretoh
na EXITu-
čak tri,al to je itekako puno na metodi
slučajnog uzorka tokom anketiranja 40 od 40 000
posjetilaca Petrovaradina(dnevno!)...bilo je stranaca
odasvud a najsimpatičniji mi je bio dečko iz Čikaga,crn kao
gar(aža u Bronksu),ništa ga nismo razumjeli,te ni preveli u montaži
(reportaža je u pitanju)...
Egzit dakako nije samo vrhunska muzička trpeza
servirana na sada već prevelikom broju bina,od
gitara do hipa hopa do regea do etna do elektronike,
nego je čudesan izlet u jedan drugačiji svijet u kom su ljudi
nasmijani(mlađahni i zreliji),puni neke neobjašnjive energije
i želje za životom,kreativnošću,druženjem,zabavom.
Fun indeed,but fundamental,što bi rekli Pet Shop Boys,
jedne od zvijezda,beskrajno vizuelno impresivnog nastupa i
savršenog glasa Nil Tenanta.A ako je neko još dobro pjevao
onda je to sada već stari heroj svih senzibilnih adolescenata,
dječaka i djevojčica,uključujući i ovog autora-Morrissey.
Moz je moguće razočarao mnoge koji su žudili za THE SMITHS
klasicima,al nekoliko nam je i priuštio,uključujuću uvodnu
HOW SOON IS NOW,a nikad,NIKAD nije prekasno vidjeti genija....
i vjerovatno najvećeg pop pjesnika ikada!
Njegov glas zreo je poput sazrele lubenice,slasne i prvoklasne,
njegov nastup i dalje šarmantan,iako mi je malko i smiješan,
gledan kroz oko kamere..valda jer ostario je...
A i razočarao je jer nije davao intervjue i ne samoi to nego je ,na neki čudan način,
potpuno postao otuđen od one prvoBITNE prirodnosti i OBIČNOSTI iz
osamdesetih-on danas insistira da se vozi u limuzini sa
zatamnjenim staklima i NE ŽELI da dođe u dodir sa svojim
obožavaocima,od kojih ga mnogi smatraju svojim,NEOBIČNO
dragocjenim,prijateljem...tako paradoklsalno,zar ne?

S druge strane(balade),oduševio me je Aleks Kapranos,i ostali momci iz
FRANZ FERDINANDa,ne samo eksplozivnom,esencijalnom,energičnom
tačnije furioznom svirkom,nego i svojim cool stavom...ugodno su
i POTPUNO opušteno proćaskali sa obožavateljkama,što smo
iskoristili kao TV ekipa i postavili mu par pitanja na koja je tako
rado,učtivo i uslužno dogovorio i nije nam bilo ni zeru žao
što ih čekali sat vremena na ulazu,iaz scene.
Potvrdio je moje riječi da je bend njegove drage dragane,Eleonor(kojoj je posvetio pjesmu i na albumu i na novosadskom,antologijskom,koncertu),
FIERY FURNACES veliki,
veliki bend (za mene trenutno možda i najveći na planeti).

Bili Ajdol je iznenadio sve pa i samog sebe-taj rockandroll freak nije mogao
vjerovati što mu se događa,na licu mu se čitao izraz prezadovoljnog geaka
koji je ovacije pošteno zaradio,a šta tek reći za njegovog monstruozno
maestralnog gitaristu Stiv Stivensona...obojica pak vjerovatno nikad u
životu nisu svirala pred većim brojem fanova(oko 25 ooo,na MAIN STAGE-u),
to jest siguran sam makar ne u poslednjih 20 godina...

Masimo je bio tako dobro raspoložen,Rambo Amadeus takođe,
makedonska alternativna scena je daleko najjača,ako mene pitate,
u cijeloj Istočnoj Evropi(preporuka naročita za BLAH BLAH BLAH),
a The Cardigans moguće najveće razočarenje Exita uopšte-
uživo zvuče skroz bezveze(mada,da budem objektivan,imali su peh da im je ozvučenje prslo),a poželio bih im da se što prije raspadnu-tako smoreno i nervozno
su djelovali na konferenciji za štampu(a i Nina nije TOLIKO slatka riba,budimo iskreni,
ili su mi jednostavno slađi oni njihovi prvi albumi,zaključno sa
FIRST BAND ON THE MOON)...

Legendaran provod,povratak,itekako moćan,kultnih THE CULT,Morrrisssey
na pedesetak metara dalje(što me je malko ometalo da se uživim u stihove,
briljantne i besprekorno razgovijetne),FF furije(jedaN OD NAJBOLJIH GITARSKIH BENDOVA TRENUTKA),slatka mala Mia,pametnica i zavodnica,preslatke EXIT TEAM
djevojke,skupo piće i hrana te novinari tretirani kao vaškice,eto
po čemu ću pamtiti EXIT 06,a ako niste bili propustili ste
više nego što se da zamisliti,zavirite zato na PLAYLOUDER
,ti su ih fini Britanci pratili,a još su mi neki simpa momci
iz Londona kazali da je EXIT bolji od svih britanskih
festivala zajedno(dakako,itekako pretjeruju,iako bi bilo lijepo vjerovati u to) jer
-je ljepše vrijeme
-je pozitivnija atmosfera
-jer je prostor idealan
-jer su djevojke ljepše(e to teško da su pretjerali)...

Ništa onda,vidimo se sledeće godine...