[..Ili uzmimo covjeka koji sutke sjedi i duboko razmislja, bez ikakva cilja i svrhe
osim da dozivi samoga sebe i svoje jedinstvno sa svijetom - njega cemo smatrati *pasivnim*
zato sto on nista ne *cini*.
U stvarnosti je, medutim, njegovo koncentrirano meditiranje zapravo
najvisi oblik aktivnosti, jer je to aktivnost duse, koja je
moguca samo pod uvjetom postojanja unutrasnje
slobode i neovisnosti.]