Nakon dugo vremena vratih se na blog. Nakon ljeta sam se malo, priznajem, izgubio u tekućim problemima i krajnje nesportskom životu, ali opraštam si jer sam još jako mlad. Od pravog treninga prošao je i koji mjesec, a prisustvovah čak i jednom kolu Zimske lige ali samo kao promatrač, bilježio sam rezultate i pomagao Melezu.
... I tako sasvim neočekivano stigao mi je poziv za jedan treking koji mi se učinio vrlo zanimljivim... Vrlo brzo je oformljena ekipa „propalih“ Sibirskih Tigrova koji su i ovaj put ponosno stali na start i uputili se prema šumskim putevima i kontrolnim točkama Kozale,Rječine,Grobnika,Velog Vrha i Drenove. Radi se naime o trekingu koji se održava svake godine, poznatiji pod nazivom KITA – Kvarnersko-Istarske treking avanture. Odlučih se za najdužu dionicu koja bijaše nekih 15-ak km dugačka, u slučaju da se ne izgubite u traženju kontrolnih točaka kojih je bilo ukupno 10. U zadnje vrijeme moram priznati slabo trčim, ali se puno krećem, i iskreno volio bih napraviti bar 2-3 treninga tjedno, ali jednostavno nemam trenutno vremena za to. Trekeri svih generacija okupili su se oko 9:30 na Kozali gdje je bio i start Riječke KITE, a u 10:00 Sibirski iz prvog reda krenuše zajedno s ostalim trekerima put prve kontrolne točke(dalje KT), koja se nalazila u bunkeru na brdu Sveta Katarina. Prijašnja iskustva u proučavanju i obilascima podzemnih kompleksa i utvrda dala su nam čak i malu prednost na početku jer smo KT 1 našli odmah, bez orjentacijskih problema. Problem je za mene bilo trčanje i grčevi u mišićima, koji su bili prisutni na početku, ali su kasnije ipak nestali. Dalje se spuštamo do kanjona Rječine i brzinski rješavamo KT 2 koja je bila smještena kod stare tvornice Ruhr na samoj obali. Slijedilo je lagano trčanje do mosta u smjeru Pašca i prvi ozbiljniji uspon do vrha brdašca gdje se nalazila KT 3 koju smo relativno brzo locirali. I tu počinju prvi veći problemi. Uspon do KT 4 koja se nalazila na vrhu brda kod kapelice u blizini starog grada Grobnika. Nakon uspona i obilaženje KT 4 mali odmor, taman da dođem k sebi i nastavak trekinga u smjeru Rječine i brane gdje nailazim na probleme pri spuštanju niz nizbrdice, bez ikakvih stazica s vrlo nezgodnim terenom što rezultira s puno proklizivanja i prva 2 pada na trekingu. Pri jednom padu sam se lijepo razbio i uprljao se kao malo dijete. Srećom ništa ozbiljno i nastavljam preko malog mostića preko Rječine u smjeru KT 5 koju nalazim odmah. Tu treba napomenuti da su Sibirski Tigrovi nekoliko minuta držali prvo mjesto u trekingu, ali ipak su puno iskusniji i trkački jači trekeri ubrzo nakon KT 5 preuzeli vodstvo, iako je bilo jako gusto sve do samoga cilja, bar što se tiče borbe za 2. mjesto... I nakon KT 5 dolazi najveći uspon na trekingu, u smjeru Gornje Drenove do spomenika na brdašcu s kojeg se jasno vidi kapelica na Velom Vrhu. Kada smo obavili KT 6 krećemo nizbrdicom prema cesti gdje sam opet pao i razbio se, pa još više prljav i srećom bez posljedica nastavljam do Velog Vrha i KT 7 koja se nalazila u bunkeru koji gleda na stari grad Grobnik. Sibirski trkom nastavljaju prema starom groblju na Drenovi gdje se nalazila KT 8. I tu naše trkačke sposobnosti pomalo odumiru jer je doza umora već i previše prisutna. Nastavljam prema Kozali i prilikom preskakanja ograde param donji dio trenerke, tako da me bilo malo sram onako poderan i blatan s kartom u ruci po kvartu trčati. Predzadnja KT 9 bila je u podhodniku na Kozali, i tu je još uvijek bilo moguće doći do 2. mjesta u ukupnom poretku, ali jednostavno je ponestalo snage i trčanje više nije bila opcija. Posljednja KT bila je smještena u parku Vladimira Nazora, a cilj na istome mjestu kao i start, na Kozali kod pizzerie Do-it. Umoran, napol mrtav, blatan i rasparan uspio sam se dovući do cilja nakon nešto više od 3 sata odličnog trekinga. Ekipa Sibirskih Tigrova osvaja 5. mjesto u ukupnom poretku od ukupno 28 ekipa koje su se uputile na najdužu dionicu trekinga. Treba još reći da smatram da je to odlična stvar, super osvojeno mjesto, praktički bez treninga, a treba još napomenuti da su ekipe od 2.-5. mjesta došle u samo 4 minute razmaka. Za otklanjanje fizičkih bolova dobro je sjela jedna hladna piva. Odlazak na ovaj treking bila je izvrsna ideja i stvarno je bilo fenomenalno. Nadam se da mi ovo nije zadnji treking, a i nadam se da se uskoro vidimo na kojoj utrci. Još sam prisutan i Učitelj me nije zaboravio, Istina leži u šumi i do nje se može samo trčanjem i Velebnom Pokorom...


karta koju smo dobili prije starta s kontrolnim točkama


pogled prema Učitelju


posljednje pripreme za start


start utrke


kontrolna točka br. 4


pogled na Veli Vrh