Kad su možda neki od vas i pomislili da je zov noćnoga života i partijanja bio jači od mene Učitelj mi ukazaše na Istinu, pa je stoga dobra stvar da nisam zaboravio lozinku svoga bloga...(zamalo) Prvo moram reći da mi je jako žao što sam propustio Riječki polumaraton za koji sam se spremao(li-la), ali još mi je više žao što nisam bar sudjelovao na Homo si teću, u utrci građana. Razlog tome je što je noć prije utrke bila luda, a bome i jutro kada sam sa prvim zrakama sunca došao doma. Bilo je krajnje vrijeme da se vratim na stazu i osjetim čari dobre utrke pa je studentsko u atletici došlo kao naručeno. Nakon dugo vremena osjetio sam već pomalo zaboravljeni miris tartan staze podno legendarnih hridi Kantride. Na rasporedu za mene 3 discipline: skok u dalj, 800 metara i štafeta 4x100m. U dalju nisam čak bio na zadnjem mjestu koje sam očekivao, dok sam na 800m osvojio 2. mjesto s kojim sam jako zadovoljan s tim da me dečko koji je bio prvi pošteno oprao. Kombinirana štafeta pravno-pomorskoga faksa bila je na 3. mjestu, a ja sam bio na zadnjoj izmjeni. Jedan vrlo ugodan sportski dan, ali opet moram priznati da je dan prije bio sve samo ne sportski. No odustati neću sigurno, trčim konstantno i forma je bez obzira na sve u laganom usponu. Sezona povratka na trkačke staze je u tijeku, a sa sljedećom Zimskom ligom počinje sezona u kojoj želim nešto više... U subotu se vidimo ispod Crekvine, trčimo, Istina je u nama!!!


Vječni trener Leši i učenik


Start-nakon dugo vremena...kraljica atletike


finiš štafete


jedna zajednička