Samo retki nađu retke.

15.12.2013.

Barem jedna pjesma za tebe
jer si zaslužio
jedini od svih.
koji bi okrenuo svijet za mene da te trebam
i pomaknuo ulice i trgove ispod snijega što vijori iznad neba.

Boljima se teško prašta
ja se nadam da sam ti uspjela oprostiti
nadam se da se ponosim tobom i da ti želim sve najbolje
obiteljsko veče badnje i poklone od srca, ne igrarije
ali želim ti igranje,
s loptom, bez nje, samo da se uspiješ opustiti
vratiti u vrijeme kada nisi bio stijena nego šljunak
kojeg je oblikovalo more,
strasti i mirnoće vrtuljak...

Svako djelovanje samo s pokrićem

12.12.2013.

Kvalitetno sam umorna.
Čilam na kauču s laptopom u krilu i bez inspiracije,
jer sam umorna,
ali pozitiva mi pokreće prste preko ovih slova i nadam se da sam sposobna napisati nešto konstruktivnije od recimo, današanjeg čudnovatog dana.

Kaže serija da se prošlost treba raščistiti
pokupi metlom te svoje odumrle stanice kože...nije to obična prašina niti će ikada biti
što se može, što je živjelo jednom zauvijek će živjeti

samo je pitanje gdje; to nek srce odredi


stići će te kad tad prljavština neopranih ruku
žalost što se nisu poštovale poslovice starijih mudraca
"Ne idi čovječe, malen ispod zvijezda" zvijezde su kao domine
kad se igraš s jednom poremetiš ih sve
zaboraviš da su one vodilje ljudskih života
malo su drugačije od prskalica s nove godine

malo je nas koji smo upravljali zvijezdama
misleći da one upravljaju nama


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.