dijalozi

Mario: U Ustavu piše da su ljudi jednaki u svojim pravima i dostojanstvu, te da su jednaki pred zakonom, ali to je mrtvo slovo na papiru, eksploatacijski (klasni) sustav je osmišljen tako da ljudi u svojim pravima ne smiju biti jednaki, čemu onda taj članak u Ustavu?

Goga: Očito iz iste potrebe kao i svi drugi zakoni i pravilnici koji bi nam trebali jamčiti "nešto", a u stvari ne jamče ništa jer nema njihove provedbe. Očito je da se danas ma koliko živjeli u socijalno i tehnološki naprednom svijetu krše prava koja bi trebala biti baš poput disanja, dio nas, samim našim rođenjem.

Mario: Nedvojbeno je da se krše, jer u Ustavu i zakonima piše jedno a čini se sasvim drugo, čemu onda svi ti propisi koji bi trebali jamčiti ljudska prava ako se ne provode, to je krajnje licemjerje, donijeti propis koji se ne provodi, a još gore donijeti propis koji je nemoguće provoditi, po mom skromnom mišljenju ideal jednakosti u ljudskim pravima koji se formalno unosi u svaki Ustav služi samo za bacanje pijeska u oči, ono kao - pa u Ustavu vam piše da smo svi jednaki kaj bi vi htjeli, a to kaj to u praksi ne postoji nije važno, važno je da piše. Država je ta, odnosno njene institucije koje su krajnje licemjerne po tom pitanju.

Goga: Slažem se, jer imam osjećaj da baš ti kojekakvi zakoni i prava pobuđuju neke ljude da ulaze u tuđi prostor, oduzimaju slobodu, osuđuju različitost i igraju se velikih i moćnih, ali isto tako smatram da je u svakome od nas nestalo one prave životne vrijednosti za ljudski život ma kakav bio.

Mario: Nije im problem odvojiti milijarde za naoružanje, a problem im je npr. omogućiti građanima koji su fizički i mentalno sputani, ili osobama drugačije seksualne orijentacija da ostvare svoja prava kao i ostali građani, što bi koštalo puno manje nego nabava novih tenkova ili vojnih zrakoplova.

Goga: Novac ide tamo gdje ga se može množit, građani kojima treba pomoć i podrška društva upravo da se izjednače njihove mogćnosti samo su nepotreban trošak.

Mario: Ali to je nacistička filozofija, Hitler je prije Židova optužio mentalno retardirane i osobe sa fizičkim nedostacima kao i homoseksualce da su krivi za gospodarsko stanje u zemlji, trebamo se takvih riješit, oni su trošak za državu, tako da su u plinske komore prije išli građani Njemačke koji nisu bili fizički i mentalno "potpuni" i kao takvi beskorisni u zajednici. Dok god živimo u društvu koje smatra da je bilo koji njegov član nepoželjan zbog tko zna kojeg razloga živimo u teško bolesnom društvu koje treba liječiti.

Goga: Bolesno je društvo koje ne zna omogućiti svakoj takvoj osobi da sama zarađuje i živi od svog rada, a danas je to itekako moguće. Samo naša država je i inače u banani, pa se onda onima koji su još ranjiviji članovi društva zbog svojih različitih karakteristika lako mažu oči i gura ih se još više na dno. Samo, oduvijek me fasciniralo kako imamo razne grupe tih manje „vrijednih“ i različitih skupina koje se bore za svoja prava, kao npr. LGBT osobe, međutim jako malo se priča o osobama s invaliditetom, često mi se čini da su i oni sami već navikli da ih se tlači i prihvatili se kao neko zlo ovog društva. Iako nijedna osoba s invaliditetom nije sama izabrala svoj invaliditet.

Mario: Da, homoseksualci jesu stoljećima bili zlostavljani i marginalizirani, proganjani i kažnjavani zbog toga što jesu i njihova borba za jednakost je shvatljiva i poželjna, a isto tako bi recimo osobe s invaliditetom možda mogle bit malo agresivnije u ostvarivanju svojih prava, jer nitko ti neće pomoć ako se sam ne izboriš, ja sam za to da se osnuje invalid pride.

Goga: Invalidski pride?

Mario: Tak je.

Goga: I sam naziv invalid je toliko pogrdan, tipa osoba s greškom.

Mario: Jest, in valid znači ne valjao.

Goga: Ajd ak imaš muda reci mi da ne valjam.

Mario: Ne valjaš.

Goga: Dok god u društvu imamo stupnjeve vrijednosti koje dijelimo između sebe na temelju nekih različitosti, te osuda i neprihvaćanja zbog tih različitosti, društvo smo koje nije dovoljno osviješteno i senzibilizirano za svakog svog građanina.

Mario: Tako je.

Goga: Dakle, nema tu napretka ni razvoja u bilo kojem smislu.

Mario: Nema. Treba mijenjati odnose u društvu. Moramo učiti djecu da nema manje i više vrijednih ljudi, da nema ljudi koji su neprirodni, nepoželjni ili kakti izrod, što npr. propagira crkva za neke skupine i onda im se još dopusti da vjeronauk uđe u škole koje su javne, državne institucije i koje ne bi smjele biti poligon za vjersku ili ideološku indoktrinaciju. Dopušta im se da truju umove djece tako što ih uče da postoje ljudi koji to nisu samo zato što su iz nekog razloga drugačiji. I u ovakvoj situaciji u društvu teško je mijenjati odnose jer se djecu od malena uči da nismo svi jednaki iako u Ustavu piše da jesmo.

Goga: Djeca su toliko iskrena i toliko tolerantna da su spremna sve prihvatiti. A mi to iskorištavamo da ih učimo mrziti ljude zato što su drugačiji.

Mario: Jest, ubijamo dječju nevinost, njihovu iskrenost, empatiju, i učimo ih da moraju iskorištavati druge da bi preživjeli, ili da moraju dopustiti da budu iskorištavani, vrijednosti u društvu temelje se na eksploataciji čovjeka nad čovjekom, i prava ljudi uvijek su u drugom planu, odnosno borba za ljudska prava u biti je nuspojava takvih društvenih odnosa, žalosno je društvo u kojem se ljudi moraju izboriti za svoja prava da budu ljudi.

Goga: Ali još je žalosnije to da ljudi koji nas okružuju iz raznoraznih razloga krše ljudska prava, prava onih drugih, onih tik do njih, svojih najbližih.

Mario: Da, to nije samo karakteristika odnosa na nivou države, odnosno šire društvene zajednice, već mi zadiremo osobno kao pojedinci u slobodu drugih pojedinaca jer si uzimamo za pravo da sudimo drugima, da im namećemo svoju volju, a sve to zato što smo tako naučeni. Velim, odnosi u društvu upravo se na tome i temelje, netko je uvijek iznad nekoga, netko uvijek odlučuje o nečijoj sudbini, nažalost...