Ružičaste cvike

Kako da žena bude zadovoljna u svome tijelu bez obzira na vanjski izgled?Bila lijepa ili ružna,crna ili bijela,sa karijerom ili bez;puno je segmenata koji se vežu na zadovoljstvo jednog čovjeka ili žene.Moje životno iskustvo me dobro naučilo kako je biti dolje sa cvikama ili bez,sa zidom ili bez njega.Kada imaš nekoga uza se koji ne cijeni tvoje mišljenje,tvoj trud,rad,pljuje svaki tvoj pokret..Uistinu nije lako držati se iznad situacije u svakodnevnim izazovima koje život nosi.Zahvalna sam na svemu što ja predstavljam,zahvaljujem sebi svaki dan kad se pogledam u ogledalo.Poljubim se u odraz ogledala,pomilujem sama svoje tijelo.Dovoljno da bih imala prelijep početak dana.
Želim početi odnekud.Počela sam da pišem i iskreno sam zahvalna sebi na tome.Želim da podijelim sa vama svoja životna iskustva i moje svakodnevne životne pobjede i poraze.Želim podijeliti sa vama svoj pogled kroz ružičaste cvike.
Bilo koji problem da mi se dogodi smatram da je rješiv jer ne postoji nijedan problem da živ čovjek ne može da prihvati.
Prihvačanje problema onakvim kakvim jest to je zapravo početak rješavanja istog.Zamislimo se na sekund.
Koliko puta dođete u poziciju da niste i ne možete da rješite tekući problem i spremite ga u bocu,začepite ju i spremite u frižider.Čekajući hladnija vremena da bi taj isti tekući problem izvadili iz boce i progutali ga da se osvježite.Dakle,uvijek postoje veći problemi.Uvijek postoje stvari koje i ne možete sami rješiti.Za takve stvari imamo sebe.Onoga sebe kojega skrivamo u sebi,ne puštamo ga vanka jer smatramo da je to zloduh koji nam na neki način želi još više otežati.Smatram da taj zloduh nije uistinu zloduh,nego naši neostvareni ciljevi,i one stvari za koje nismo sanjali da će nam se dogoditi u životu,a dogodile su nam se,spotakli smo se o sami sebe.Prepali se vlastitih snova.Ja sam jedna kap u moru,a more je veliko."Nova mora ćeš vidjeti tek kad iz vida izgubiš obalu."Ova poslovica mi je jedna od najdražih poslovica na svijetu.Stoga,zašto se ne maknemo sa strane,negdje na brdo i pogledamo zaista čega se bojimo da krenemo prema svome cilju?Čega nas je strah?
Dođem do ogledala,pogledam se,umijem se,našminkam se.Trag ruža sa mojih usana pozdravljam dok izlazim u stvarnost.Univerzum me zove.Uzmem svoj popis najskrivenijih tajni i želja te sjednem na kauč uz svoj vruči tek skuhani Nescafe.To sam ja.To sam mogla biti ja.Suočavam se sa onim što sam uspjela i sa onim što nisam.Brišem one stvari sa kojima se više ne nalazim,godine idu,a nije da baš više želim imati orgije.Križam besmislene tajne koje mi više ne znače ništa jer sa godinama dolazi i ta mudrost.Kažu da živjeti punim plučima je najbolji život.Što više godine lete to više vidim da je svaki čovjek došao negdje gdje ga je dovela okolina,poznanstva.Ljudi koji su bili tik uz tebe dok si se borio i živio i udisao isti zrak kao i oni.Da skinem svoje ružičaste cvike odmah?Da zaplešem ples pobjede i pokažem sebi koliko se uistinu volim?Smatram da sam to zaslužila.Ta nisam sve ove godine gledala u prazno.Otkrivala sam svoje tajne.I kada ti je najteže,kada si u najvećoj komi,kada disati ne možeš,to je ono što te gradi.Svako gubljenje daha je udisanje novog zraka.Novog sebe.One stvari koje skrivaš duboko u sebi,to si ti.Ono što sakrivaš to jesi.Nemoj se varati ako misliš da nitko ne zna tvoje najdublje tajne koje skrivaš se ne pokazuju u momentima kada se baš ne bi smjele pokazati.Ti misliš da ne utječu na tvoju karijeru,obitelj,poslovne odnose,obiteljske odnose,na ljubav... O,itekako se sve to vidi!Ono si što dišeš.
Ta greškica koja se istakla iz dubine tvoje duše izbaci iz takta.Vratiš se automatski jedan korak natrag jer te ta ista nepravda što skrivaš i tvrdiš sebi da to nisi ti,boriš se sa sobom,koštala te jednog koraka natrag u bilo kojem od gore navedenih odnosa.Opet stavim ružičaste cvike i krenem koračati hrabro naprijed.Nitko ne može da vidi da je mene pogodilo ono što ustavri jesam.Čovjek.Svaki dan nam je borba sa samim sobom.Radi ono što voliš.Ne boj se onoga što sakrivaš.To svaki čovjek nosi u sebi i ne pridaje neku važnost tome.Svaka osoba ima izbor da svoje najskrivenije tajne pretvore u stvarnost.Sve te moje tajne ne utječu direktno na moje odluke i izbore u životu,ali indirektno mi čine zastoj i smetnju u mojim sljedećim koracima.
Zašto nosim ružičaste cvike?
Nosim ih jer prema sebi ne mogu biti samokritična u objektivnom smislu.(Nije bez raloga tajna.)Sebi treba oprostiti ,priznati sebi da si uistinu kreten jer si nekad mislio da je u redu raditi nešto ili zamišljati nešto tako apsurdno,kamali dozvoliti sebi da napraviš isto.Ovo bi bilo dosta za prvi blog,a nastavak slijedi za one što su uživali u otkrivanju sebe zajedno sa mnom.Napišite mi u komentare vaše viđenje o istome. Pozdrav!

Oznake: Cvike