Nije sreća para puna vreća

30 prosinac 2022

Evo nas.... Ova je godina na izmaku. Svi elaboriraju pa da i ja dam svoj skromni i kratki doprinos. Ukratko, nemam nikakvih želja za '23. Samo da nam je zdravlja a ostalo lako ćemo! Dakle, svim ljudima dobre volje, koji zalutaju u ovaj skromni kutak, čiste duše želim sve najbolje u godini koja nam dolazi!

Mojoj B.

27 prosinac 2022

Moja najmlađa danas je napunila četiri godine! Po običaju, u čestitki pjesma:

Tičica i ja

Kukmica mala na glavi,
drobni koraček sim, tam,
ali kad krila raširiš,
čisto pod nebom si mam.
Tam je za vsakog sunca,
tam je veselja za vse,
briga te, kaj je tu dole,
gdo ti tam gore kaj sme?

Vsejedno, kaj si tak mala,
tvoja popevka zvoni
dalko čez brege i dole,
če te nit videti ni.

Kukmica tebi na glavi,
meni na vuhu škrlak,
kaj nas je briga za koga,
pak si popevamo tak.

Dragutin Domjanić
Iz zbirke: Po dragomu kraju

Oznake: moja crvenokosa

Božić (Dragutin Domjanić)

24 prosinac 2022

Posipal bi snegom
vse pute
i spunil z veseljem
vse kute,
da smeh i popevka zvoni,
da brigah i tugah ni,
da suza već oko ne muti,
da vsaki si v srcu
oćuti:
Božić je došel nam vesel,
vsakomu sreće donesel
v sela i grade i gaj,
meni takaj!

Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.

Sretan i blagoslovljen Božić svima!

Rođendan

20 prosinac 2022

Moj srednji unuk danas navršava 6 godina! Mali veliki dječak s najljepšim očima na svijetu! U čestitki uz poklon (snaha čuva sve čestitke) piše:

Kad se nasmeješ (D. Domjanić)

Rosne se rože budiju,
v tihoj toj noći su spale.
Kad se nasmeješ, su v licu
sladke ti jamice male.

Nebo je v jutro tak jasno,
prešle su sence iz noći.
Kad se od srca nasmeješ,
tak su ti vesele oči.

Sunce vsi imaju radi,
tiči mu tak žvrgoliju.
Kad se ti meni nasmeješ,
v srcu popevke zvoniju.

Oznake: oko bakino

Griješna ljubav - Fran Galović

15 prosinac 2022

Ja mramor ljubim, hladan kao snovi,
Što umorne ih noći stvaraju,
Ja ljubim krila, što me varaju,
I oči Vesne, dušu usta ovih.

Ja mramor ljubim, ures star i novi,
Što caruje u mome saraju.
Ja ljubim ruke, te mi čaraju
Svu raskoš vala, kuda samac plovih.

I zelen sjaj se već pod zavjes vuče.
Ja ležim kraj njeg, dok je mrtav dan –
U hladnih žila vrućem varanju.

I mislim naći mojih tajna ključe.
Ja ne znam što je: život, ludost, san?!
Al kraj će doći mome čaranju.

Samo jedan pozdrav; odmaram nakon koronarografije i ugradnje stenta!

Oznake: bol bolujem

Strah

03 prosinac 2022

Strah
A.B.Šimić

U parku je glazba. Pjano je veselje
Razastrlo svoja namamita krila.
Sve izgara, mrije od strasti i želje;
Djevojčice vitke šeću poput vila.
Sjaji se odijelo od snijega bjelje.
Smješkaju se usne. Šušti meka svila.
Dok miriše cvijeće i opaja grudi,
Od strasnoga vonja duša da poludi.

– Dođi, dođi!… sjena javi mi se neka,
Pa se opet sakri među mnoštvo tamo.
Ne, ja ne smijem doći. Crna Žena čeka
na vratima parka, pa se smješka samo,
kada tkogod uđe. Njena halja meka
Mene straši jako. I kad glednu amo
Njene svijetle oči, moje srce trne.
Ne, ja ne smijem doći! Strah me Žene crne…


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.