VAŽNO:
*Najprije vam moram reći da mi je žao što dugo nisam pisala post, ali ovaj blog otvoren je za sve moje depresivne trenutke bilo da je riječ o pjesmama, tekstovima ili pak slikama. A takvi trenutci ne događaju se baš prečesto pa stoga nema ni novih postova. Nadam se da ćete me shvatiti i razumjeti. Unaprijed hvala!
*Danas ću vam predstaviti pjesmu svoje stare prijateljice, a sudeći po ovom djelu i buduće književnice, koja s tolikom iskrenošću progovara o svome životu i negativnim mislima. Ovo je jedna od rijetkih pjesama koja me rasplakala i za koju mogu istovremeno reći da je jedna od najboljih pjesama koju sam ikada pročitala. Cijenit ću vaše komentare!


Moj juriš na vjetrenjače
(Cervantesom inspirirano)

Moja vjetrenjača ima četrdeset i osam godina. Ima crvenu kosu i smeđe oči. Anoreksična je i meditira. Kad ne meditira onda viče. Kad ne viče onda meditira. Rodila je jedno dijete i požalila. Astralci su rekli da je dijete ljubičasto. Vjetrenjači to ne odgovara. Indigo dijete ima neke prohtjeve. Želi ručak i struju. Ponekad se zbuni i leluja okolo. Sluša groznu glazbu. Vjetrenjača "odvaljuje" na ove zahtjeve. "Što će ti struja? Za tu lovu možemo do Indije.... i do Sai Babe! Ako nas posluži sreća možemo do Tibeta na samospaljivanje!"



Dijete pokaže nezadovoljstvo idejom o smrti na Tibetu.
Vjetrenjača proklinje dan kad joj je palo napamet razmnožavati se.

Vjetrenjača ima dečka iz Ukrajne.
On sluša rock'n'roll.
Ima sto kila i novce.
On plati struju.

Dijete upisuje Medicinsku školu.
Vjetrenjača leži dva mjeseca u krevetu u velikoj depresiji.
Sine joj ideja.
Kupuje mačku.
Mačka ima petnaest kila.
Mačka je ružna.
Dijete je alergično na mačke.
Vjetrenjača je zadovoljna. Prekida sa Ukrajincem. Nestaje struje.

Dijete pita Vjetrenjaču zašto se ne ode sama spaliti na Tibet.
Vjetrenjača povrijeđeno odgovara da je to trebalo biti nešto što bi ih povezalo.

Dijete jede pistacio.
Vjetrenjača kaže da ide spavati.
Dijete kaže da zlo nikad ne spava.
Nema više pistacija.

Vjetrenjača i dijete žive na trinaestom katu.
S njima živi mačka.
Mačka nema ime.
Dijete zamišlja Vjetrenjaču s druge strane balkona.
Vjetrenjača jede pistacije.
Opet nema struje.

Dijete se zove Gayetry. Ali to nitko ne zna. Djetetov niš-korisni otac ju je krstio i nadjenuo krsno ime Katarina.
Vjetrenjača se odaziva na ime Lidija.
Lidija je budiskinja.
Niš-koristi je katolik.
Dijete je suicidno.
Dijete, Katarina, odrasta i odluči ići u Keniju volontirati. Lidija opet leži dva mjeseca u krevetu. Niš koristi ili Goran počinje slušati rock'n'roll.
Katarina počinje govoriti u prvom licu.
Ja.....................
Katarina prestaje govoriti u prvom licu.
Lidija nalazi Katarini posao.
Katarina plati struju. Čita Cervantesa. Cervantes je glup. Čita Castanedu. Castaneda je narkoman.

Katarina pošalje zahtjev za literaturom o "liječnicima bez granica" u UN.
Literatura dolazi.
Katarina ide u Keniju.
Vjetrenjača joj ne da.
Katarinin san je Kenija.
Kenija je zapadno.
Katarina počinje govoriti u prvom licu; "Jahali smo prema zapadu moji snovi i ja. Kao u Afričkom vesternu. I više nije bilo bitno 'ko je tu konj i 'ko koga jaše. Pravac nam je ionako bio isti".

autorica: Ivana Mezić