by:plushydesign. picture:deviantART. host:imageshaCk.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




O MENI...

hmm...pa zovem se Matea
prezime znaju oni koji tribaju znat...
idem u 1.c razred ekonomske skole,

tako ako zavrsim sve 4godine bicu ekonomist...haha....
ako zavrsim te 4godine znam da necu nastavit sa ekonomijom...
zivim u Makarskoj, nije da se žalim ali mogla bi bit i bolje ode...hehe

volim: obitelj, svoje prijatelje, rukomet, setat po kiši, lito, zelenu
i ljubičastu boju, izlazit suboton vanka, kaktkad i malo popit...hmm...
volim laganu i tužnu muziku, nekad volim plakat onako bezveze kad sam sama u sobi,
volim se isto tako i smijat pogotovo glupim ljudima oko mene iako je
malo njih glupljih od mene...hehe... zatim volim spavat, puno...
obozavam citat knjige, pogotovo volim knjigu "Mi djeca s kolidvora Zoo" (
btw pročitajte tu knjigu ako već niste), volim životinje, isto tako bi jednom
volila imat psa i to aljaškog malamuta... i još mnogo toga...

ne volim: laži(na prvom mistu), dvolične ljude, umišljene osobe,
horore(bolje reć bojim ih se), školu, uciti, svađat se s ljudima
(iako priznajem nekada zna bit zabavno), tuci se s bratom, ljude koji ubijaju
životinje, ohole ljude, škrte ljude, ... ... ...

bojim se: kako sam već rekla horora, smrti tj. toga da cu umrit mlada..
uglavnom samo to dvoje...

nadam se: a da ce bit bolje općenito u svemu...

cilj: hmm... postat vegeterijanka tj. to znam da ocu ali mi mater jos neda,
kupit si psa naravno aljaškog malamuta, a e bilo bi lipo kad bi i skolu i faks završila,
... ... ...

LINKOVI

DAKY
MARIJA
NINA
ĐOLENKA
LENDA
VEKIĆ, ANTUNOVIĆ I BAJA
PAULA
MALA JOSIPA
ZVONČICA

... ako sam nekoga zaboravila nek mi se javi... hihihi...










Dear Mr. President
P!nk

Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.

What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?

How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why?

Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.

What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.

How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?

Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh

How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?


Varalico
Colonia

Sve neprospavane noci
oprostit' ti necu moci
ni za brdo zlatnih dukata
valjda hoces da poludim
sta mi treba, da mi ljudi
kada prodjem pogled spustaju

I nakon svega opet lazes
da je sve to ljubav, kazes
reci cu ti sta me muci
ljubav te trebala vratit' kuci


Varalico, nek te druga ima
samo priznaj tu pred svima
da li si me ikad volio
varalico, siroka ti polja
sta je ceka ne zna ona
case tuge, noci muke
a nigdje tvoga ramena

Na krevetu bijelom, mekom
zaprlj'o si ruke grijehom
njene kose ti si raspleo
sad pogledaj u oci moje
to sto vidis, suza to je
ne sto moje srce voli
nego sto me dusa boli



You and me always and forever

The Wannadies

Always when we fight, I try to make you laugh
until everything's forgotten, I know you hate that

ba ba ra ra ba ba ba ba
ba ba ra ra ba ba ba ba

always when we fight, I kiss you once or twice
and everything's forgotten, I know you hate that

I love you Sunday sun, the week's not yet begun
and everything's quiet and it's always

you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always

you tell me I'm a real man, and try to look impressed
not very convincing but you know I love it

then we watch TV, until we fall asleep
not very exciting, but it's you and

me and we'll, always, be together
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
it was always, you and me, always, and forever
ba ba ba ba ba
ba ra ra

hmm...hmm... opet priča...



Pogleda u nebo. Bilo je puno zvijezda. Sjedila je na prozoru. Promatrala je zvijezde i zamišljala je svakakve slike, uglavnom njegov lik, dok joj je povjetarac mrsio kosu. Godilo joj je to. Sitne kapi kiše spuštale su se na tlo. Pokoja kapljica pala i ja njeno lice. No, ona se osjećala kao da po njoj padaju biseri. Napokon je bila sretna. Uistinu sretna. Više na njenom licu nema lažnog osmijeha. Sada je to pravi osmjeh. Ipak, imala je najboljeg dečka na svijetu. Prvi put u životu je voljela i bila voljena. Imala je osjećaj da živi u nekoj bajci. Nekoj prelijepoj bajci. Sve oko nje je bilo šareno, iako je bila zima. Ipak, ljubav čini čuda.
Na prozoru joj je ubrzo postalo prohladno. Uvukla se u krevet pod topli pokrivač i usnula u san.
Bio je mrak. U parku pod stablom čekala ga je. Već dosta dugo. On inače ne kasni. Sve to bilo joj je jako čudno. Kroz glavu su joj prolazile svakakve misli. Bojala se. Kud god bi se okrenula vidjela je samo šumu i mrak. Od visokih stabala što su je okružila nije mogla vidjeti ni mjesec. Bilo ju je sve više strah. Što zbog toga što je sama, i zbog toga što On nikad ne kasni. Prolazili su je trnci. Napokon se pomakla. Odlučila je krenuti putem kojim je On trebao doći. Lagano je koračala. Kroz tijelo su joj prolazili trnci. Odjednom su joj suze krenule niz lice. Ni sama nje znala kako ni kada. Jednostavno su joj se kotrljale niz lice. Jedna za drugom. Cijelim putem se nadala da će ga sresti. I da mu se ništa nije dogodilo. Hodala je. Sve brže i brže. I onda dvije ulice dalje od njegove prepoznala je njegov lik. No, nije bio sam. Lik neke cure odmah je uočila. Bila je to neka vitka i zgodna cura. Morala si je priznat da je zgodnija od nje same. Ali zašto joj je to učinio? Kako? Što je krivo napravila? Zar on nju ne voli? Zna li on da ona njega voli? Pitanja su joj navirala u mozak. To više nije mogla podnijeti. Jednostavno je pala na zemlju. Počela je plakati. Nije se ni pokušavala suzdržati od plača. Ipak, cijeli svijet joj se srušio u trenu. Samo tako. Nije to mogla ni naslutiti. Samo je plakala.
Jecala. I postavljala si već po stoti put ono pitanje Zašto??? Ništa joj nije bilo jasno. Nakon dugog vremena uspjela se ustati sa zemlje. I sva onakva nikakva krenula je doma. Ni sama ne zna kako je uspjela hodati. Jednostavno je bila shrvana. I onda nakon duge šetnje, susrela ga je. Nije mogla vjerovati očima. Stajao je ispred nje. Smiješio joj se. A iz nje je izvirao bijes. Pa on je bio pijan. No, on nikada ne pije. Što mu je bilo? Ipak, bio je toliko pijan da nije ni zapazio da je ona shrvana tugom. Još uvijek joj je lice mokro od suza. No, on se samo smiješio i onda tiho rekao: « Oprosti mi što malo kasnim, problemi s starcima!» Ona nije mogla vjerovati svojim ušima. Sad joj još i laže u lice. I to da malo kasni. Pa on i su se trebali naći prije negdje oko dva sata. On s se i dalje smiješio. Krenuo je prema njenim usnama. No, ona ga je preduhitrila. Bila je toliko bijesna da je zamahnula rukom prema njegovom licu toliko snažno da ni sama nije znala od kud joj tolika snaga, a maloprije se nije ni sa poda mogla podignuti. I onda je odjednom začula nekakvu buku. Sve joj je odzvanjalo u ušima. Najednom se probudila. Čula je da netko zvoni. Točnije netko joj je sjedio na zvoncu. Ubijalo ju je to. Onako cijela pospana otišla je do vrata. Otvorila ih. I ugledala Njega. Samo je lagano prošaptala: « Uh, smo san!». Popela se na prste i svoje usne prislonila na njegove. Bio je to jako nježan poljubac. Sladak. On se nasmiješio i rekao: «Dobro jutro i tebi!»

THE END



| kOmEnTs. (19) | pRiNt. | * |

SORRY

Iako bi sad tribala ucit ne mogu…jer sam previše živcana… i to me ubija… planirala sam da nakon prijašnjeg posta napišem neki veseli post… ali ovih dana sam bas nikakva… ni sama ne znam zasto… cas sam srina cas sam pretužna… ovih dana sam najviše bila sritna zbog kike… i sad mi je drago zbog nje…sritno kike…hihihi…i fala ti na prekrasnoj, najslađoj pigici... kiss... ali nije mi jasno zasto sam svako malo u kurcu… tuzna… živčana… i slično… i tako mi je krivo zbog toga… prvo zato sta se prema ljudima oko sebe ponašam grozno… ne mogu to ni opisat rijecima… i zato im se ispričavam… stvarno mi je žao i žao mi je zato šta vam ne mogu rec da se to nece ponovit… kad znam da oce, iako to nebi tila… i to me ubija… jer tek poslije skontam koliko sam bila odvratna prema vama… oprostite… nadam se da cu uskoro bit normalnija… raspoloženija… uistinu se nadam… a nemam više sta ni pisat… uskoro ce bar se nadam neki bolji post… zanimljiviji…

APOLOGIZE

I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground
And I'm hearing what you say
But I just can't make a sound
You tell me that you need me
Then you go and cut me down
But wait...
You tell me that you're sorry
Didn't think I'd turn around and say...

That it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late

I'd take another chance, take a fall, take a shot for you
And I need you like a heart needs a beat
(But that's nothing new)
Yeah yeah

I loved you with a fire red, now it's turning blue
And you say
"Sorry" like the angel, heaven let me think was you
But I'm afraid...

It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
Woahooo woah

It's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, yeahah
I said it's too late to apologize, yeahah

I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground...



| kOmEnTs. (9) | pRiNt. | * |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>