globabloga

27.06.2007., srijeda

KAD SE SPOJI VIKEND NAJVIŠE NASTRADA ZDRAVLJE

Produženi vikend bio je pun iznenađenja, neočekivanih poziva na kavu, izlazaka, zabave, ali i nekontroliranih emocija pa sve do svađanja s određenim osobama. Bila sam na Jarunu, kupala sam se, slabo se sunčala jer još uvijek se sramim svojih blještavo bijelih nogica u odnosu na potamnjeli trup, pilo se sve u šesnaest, divljalo, vozilo s biciklima, ali najviše mi je žao što nisam otišla na nijedno dešavanje, kojih hvala Bogu u posljednje vrijeme ima na pretek. Naravno, svo to divljanje donijelo je svoje. Bol u leđima nesnošljiva je, bol u trtici, bol u koljenu, bol u vratu, ali i jučer friško zadobiveni žulj na peti od hodanja po vrućem asfaltu, zbog čega sam sam danas otišla ranije doma pošto sam došla s biciklom, a najvrijeme se spremalo pa eto na lijepe oči i dobar govor ipak se izvuče i ponešto dobro. Krenula sam i kod doktorice, koja mi se ne javlja na telefon da se naručin već dva dana, pa sam nervozna pohitala k njoj, a ona mene naruči tek u petak. Stara vještica! Idem po uputnicu za fizioterapeuta, okulista i naravno već za dugo planirani ginekološki pregled...da, sramota, ali eto...moji doktori uvijek se prebace na neku drugu lokaciju, a onda tek počinje potraga za mojim kartonima. Stvarno mi nešto nije u redu u posljednje vrijeme sa zdravljem. Ne spavam duže od 3 sata već mjesec dana i osjećam se iscrpljeno, ali ne stajem sa svojim pothvatima i zamislima. Još nikada mi se nije to dogodilo da ne mogu spavati nakon dana i dana neprospavanih noći. Kad jednom sad zaspem, nemojte se čuditi ako ne postam dulje vrijeme, sigurno spavam.

Napokon nas je i kiša ohladila i nije mi više takav pritisak u glavi, zbog kojeg sam svako malo mijenjala raspoloženje i bila živčana i smotana ko sajla. Nemam vam što pametno reči, osim da pripremam veliko rekonstrukciju cijele sobe, sljedeći tjedan mi napokon stiže klima, pa ću moći spavati u svojem najdražem krevetiću.

Pa onda da još spomenem kako je mali Dodo uspio dobiti smještaj u Križevcima u vrtiću, a ona loša je vijest da se tata vraća kući i da će tu u Zg-u i ostati jer sad Dodu nitko ne treba čuvati, ali če svraćati u Majurec kako bi pokrenuo traktor kojeg šogor ne zna ni upaliti i obaviti ostale nužne seoske poslove. Za vikend smo imali i bebu srnu, malog Bambija. Ubili su mu mamu, pa smo ga mi samo pričuvali, a kako je protuzakonito držati divljač u kućnom dvorištu, morali smo je riješiti tako što smo je odveli jednom čovjeku koji je dalje valjda znao što uraditi. Dobili smo i mačku, sivo-crno-bijelu, čupavu, tek se okotila, a zove se ...........hm, ne mogu se sjetiti tog čudnog imena. Uglavnom cijelo selo puno životinja, prava mala seoska idila.

Jučer smo imali feštu na mjestu na kojem radi zbog proslave jubilarne godišnjice postojanja. Dobro smo se najeli, oni koji su ostali duže su se i ponapijali, naslušala sam se dosadnih govora i predstavljanja starih djelatnika, ugl. brzo sam sve svršila jer sam htjela što prije doći doma i leći odmoriti se pošto noć prije nisam oka sklopila od vrućine, a dan prije su me dvije muhe izmaltretirale i zujale mi sve do jutra dok ih nisam klepila po glavi.

Mislim da je ovo dovoljno....nemam inspiracije....hvala na komentarima!!!

- 17:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.06.2007., četvrtak

ČOVJEČE, ETO MENE NA FLASH LISTI

Zabezeknuta sam ostala kad sam svoje ime vidjela na naslovnici blog-a. Iznenadila sam se i čudila ko pura dreku. Mislila sam da nešto nije u redu s mojim očima ili da si jednostavno to toliko želim (mada mi to nije cilj) pa eto želja mi se ostvarila, ali kad sam napokon shvatila da nije riječ o šali, postala sam nekako važna ali zatečena............očima sam zujala po sobi i imala osjećaj kao da me prati oko "velikog brata". Da li za mene sad znaju, moram li paziti što pišem, da li sam sad stavljena na pano za streljanje kako bi me ostali mogli kritizirati???

Nekako sam to spomenula svojoj mami, a ona je odmah pohitala da provjeri koja je moja adresa i da što brže-bolje sazna nešto o onome što pištem, a ja još kažem da nije ništa posebno, ali ona i dalje vjeruje u mene i jako je ponosna. Mislim da to njoj više znači nego meni samoj, ionako znam da se moji tekstovi ne mogu mjeriti s nekima sa cool ili almost cool liste. Svejedno mi, ali opet drago, nekako me potaknulo i dalo mi temu upravo za ovaj post.

..................ma, vrućine su nesnosne. Upravo sam se vratila s jedne bike-vožnje i poprilično sam iscrpljena. U jednom trenutku shvatila sam da mobitel nije kod mene i da bi mi to mogao biti već drugi igubljen u kratko vrijeme, ali nisam dizala veliku halabuku, ionako mu je ekran puknut, nije mi drag i tako to, premišljam se oko novog. No, ipak će pričekati pošto sam shvarila da sam ga ostavila u kafiću. Konobar ga je našao i ugasio ga kako bi me preplašio s ciljem da malo pripazim na svoje stvari.

Radila sam skraćeno, što nisam ni slutila pa me ugodno iznenadila vijestu u 12,59 sati da možemo marširati laganini prema doma. Na putu sam srela frenda koji je svake godine, još od prije rata, ljetovao s roditeljima i mojom obitelji zajedno u Tisnom. Stala sam nakratko da popričamo, mlađi je od mene, danas mu je bio zadnji dan škole pa se dječak veselio. Uvijek mi je drago sresti neke ljude koje povezujem s nekom drugom dozom životne radosti.

Također, danas sam višestruko bila ugodno iznenađena pa mi je bila prilikom, reda redi, poklonjeno zvonce za bicikl (žaba zelena gumena koja trubi) i torbica za ispod sica. Taman sam si planirala kupiti takvo što, kad eto Djed Mraz uranio ili me Bog za moju dobrotu nagradio. Hahahahahaha.....

Nekako mi se smraćuje, pa odo nakratno ubit oko.........pozdrav svima, i redakciji koja me napokon primjetila i učinila me sretnijom zbog tako malog koraka****

smijeh

- 12:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.06.2007., utorak

MUKE PO MEDVEDGRADU

Ako se ikada odlučite otići na kakav izlet dobro provjerite stanje vašeg auta, natankajte ga dobro benzinom, opskrbite se tekućinom, informirajte se o mjestu koje ste odlučili posjetiti i tek onda postoji ono malo 1% šanse da nešto pođe po zlu.

Tako samo se jučer odlučili malo prekasno sjetili da odemo u posjet Medvedgradu, pošto već dugo nismo tamo bili. Neboder je uspio uzeti auto od starog, natočio ga je (ali naravno cicija je dao samo 30,00 kn) i krenuli smo put pod kotače. Uzeli smo deku da ju stavimo na livadu blizu zidina, nešto vode, jednu pivu i ostatak sitniša za svaki slučaj. Vrućina je bila paklena, ali raspoloženje dobro. I eto da spomenem, i prošli vikend smo odlučili ići na Jarun odigrati badminton (koji se raspao nakon samo dva servisa) i auto nam je stao kod Prečkog tako da smo bili prisiljeni ostati tamo neko vrijeme uvjereni da se radi o ventilatoru koji je vjerojatno pregorio ili tko zna što. Isti slučaj jučer na pol puta prema Medvedgradu. Spomenuli smo kako bi se smijali da nam se baš sad to dogodi, i eto dogodi se, ali se nismo smijali kao što smo mislili, nego smo živčanili i udarali glavom u vjetar. Da smo se barem mogli spustiti niz nizbrdicu, ali smjer je bio suprotan, pa smo nekako morali doći do gore - silom ili milom. Tako smo odlučili malo kročiti nogom po šumi zapalici cigaru, isprepadati se čudnog liša u strahu od krpelja i spustili smo se zatim opet do auta provjeriti situraciju. I uspjeli smo krenuti, nekim čudom. Nismo išli skroz do gore, ali smo stali na izletištu kod jedne crkve i naučili koje životnje haraju šumom i koje gljive su smrtonose, koje su jako smrtonosne a koje žestoko smrtonosne (mada ne kužim razliku). Vrijeme je bilo prekrasno, ali smo dosta produljili te probleme s vožnjom. Ubrzo smo krenuli za Zagreb, i opet isti peh stao je. Ni natrag ni naprijed. Nervoza me pucala jer kod kuće nije bilo sve kako treba, a stara samo što nije stigla iz Majurca. Bog nam se smilovao i pogurao nas niz nizbrdicu.

Kasnije smo otišli na svježe pečenu ribu (pastrvu kalifornijsku crvenu koju do jučer nisam nikada probala i strašno mi se svidjela) i krumpir salatu. Sve je bilo u slast za prste polizat. Uglavnom nedjelja je bila zanimljiva.

..........evo me nakon par sati.....ovo prethodno pisano je na poslu, a eto sad je sat poslije ponoći i nastavljam nedovršeno.....

U petak smo išli u Best i dobro se proveli, napili naravno (bez pohvale), isplesala sam se jer već stvarno dugo nisam bila nigdje vani, sve su to zlo i naopako izlasci neplanirani, nedomišljati, ali većinom uspješni preživjeli. Subota je bila kobna stoga, pa nisam nigdje bila.

Danas smo brali višnje iz mog dvorišta, nabrala se poprilična količina, tko bi rekao da tako mlado drvo može biti tako rodno, kao nikada do sad. Do možda čak prošle godine nisam voljela ni trešnje ni višnje, nekako su mi uvijek bile odbojne, ali sada su mi fine. Mama će složiti višnjevac, sirup i štrudlu, pa kasnije i džem ako nabavim voćni šećer na vrijeme. Valjda ću se sutra sjetiti da pogledam u Konzumu ima li ga.

Inače, trebala sam ići danas u ZOO, ali pošto prijevoz nije bio moguć a vrućine su bile nesnosne ipak nije ništa ispalo od toga, no ima dana. Lijepo vrijeme je na usluzi, čak i prelijepo, dobro bi mi došlo neko rashlađenje kišom i grmljavinom cijeli dan, no to će izgleda još pričekati.

Nemam više snage, sutra je novi dan, svima želim laku noć i sucem obasjani dan* zijev

- 00:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.06.2007., utorak

U KRIŽEVCIMA BIJAH NA SPRAVIŠĆU PRE/VELIKOM

Pišem netom poslije nego što sam smazala svoju njami pizzu s gomilom paprike u svim bojama, sireva svih okusa i stadija pljesni i naravno hrpicom origana, a da sve lakše prođe i nepce ne zapeče zalila s doslovno litrom mlijeka, i sad i mi je onaj predio kućne haljine oko struka nešto zategnutiji, pa idem otpustiti malu tu vezicu jer ako ovako nastavim disati, neće mi još puno života ostati. njami

Kad sam već spomenula život, ovih dana razmišljam o mladim ljudima (mlađim od mene barem po godinama) koji svoj život odlučuju uništiti do te mjere da na kraju zaista dobe tu priliku provozati se bespovratnom kartom što vodi ravno u smrt. Naime, svi mi volimo isprobavati raznolike supstance u mlađim danima, no nekima se ne posreći zadržati kontrolu nad svim tim opijatima koji nam se nude na crnom tržištu, i to je ono u što bi se svatko od nas prevario, ili tvrdio drugačije i vjerovao u snagu svoje volje više nego što sam sebe poznaje, pa neograničeno uživao tu "predsmrt". Frend iz osnovne škole, godite 1983. - kao i ja, zgodan dečko, mlad, predozirao se. Ne znam kakve su bile okolnosti, da li je imao razloga, da li je imao izbora da to učini ili ne, jesu li mu podvalili (a jesu, davnih dana još kad je prvi put naivno krenuo tim putem i počeo se drogirati).........žao mi je, prerano je otišao, a nije trebao....pa stoga ovom prilikom nekad školskom prijatelju, posljednje zbogom!

Malo ću presjeći ovaj prethodni dio i reči vam da sam ovu nedjelju bila u Križevcima na KRIŽEVAČKOM VELIKOM SPRAVIŠĆU pa i u Majurcu kod tate, šogija, seke i Dode. Kako vjerojatno ne bi otišla da nije bilo pratnje samnom, zahvaljujem na ugodnom društvu. Krenuli smo na rani jutarnji vlak koji je kretao oko 9 sati ujutro tzv. "zagrebački purger", besplatni s povratnom kartom. No kako je ipak ispalo prekratko vremena za vidjeti sve i popričati sa svima, ipak sam se vraćala s onim vlakom u 20,30 sati navečer s mamom (naglašavam, ona je častila kartom). Vrijeme je bilo prekrasno, možda čak i prevruće, ali bolje sunce nego kiša. thumbup

Najprije smo otišli do Majurca gdje smo odmah pošli voziti se traktorom. Stari mi je išao pokazati livade koje kosi jednom mjesečno, prevrće ju, balira itd. za životinje. Traktor je mrak, dao mi je i da ga probam sama voziti....jeeeeeeeeeeeeeeee....i vozila sam...ko velika....na nekom od puteva uočila sam neki bljesak, skočila s kotača i podigla pločicu sa urezanom plavom zvjezdicom i odmah je spremila u čarapu (nisam imala đepove) kao uspomenu na taj zanimljivi pustolovni put. Sunce me toliko opeklo po leđima da sam tek kasnije predvečer skužila da su ultra crvena. I sad me peku, al bolje je nego jučer. Tata kaže da ima i srna pa čak i zmija poskoka. Postoje i jeleni lopatari, ali kad čuju buku traktora odmah uteknu.

Na povratku smo lijepo pričali i uživali, vidjeli svakojake vidikovce, čudne kučice stare gradnje, stari i novi običaj uzgoja vinove loze, a najviše nas je iznenadio onaj dio šumice gdje smo ugledali popriličnu količinu smeća, izgleda prvu jer do tada tata nijedno takvo odlagalište nije primijetio u bližnjim šumama. Svaki put kad mu je dosadno on sjedne na traktor i prolazi putevima kroz šumu i ispituje teren, kao da je na mene, samo njuška i mudruje.

Kasnije smo otišli ručati, ali prije toga sam se dobro izabavljala s Dominikom. Od vožnje na skejtu, do skakutanja po dvorištu, skakanja na balonu i jahanja gumenog konjića, udaranja nekakvog čudnog napuhnutog stupa koji se uvijek vraća u prvotno stanje...pa sve do valjanja po krevetu. Mama je spremila ručak. Osobno nisam bila s njima za stolom jer sam se dobro debelo najela kad sam stigla.

Napokon smo krenuli u Križevce na spravišće. Grad je bio prepun, pretrpan štandovima sa plastikom, igračkama, glupostima, ničime pametnim, ali s obzirom da je to bio posljednji dan a k tome i nedjelja, nisam se ništa čudila. Sve mi je nekako bilo naporno jer sam bila fakat umorna i nije mi se dalo šetakati gore-dolje i pratiti želje malog Dode koji je toliko neumoran (a nije ni spavao popodne pa ga je držala nervoza) htio proći svaki ugao, bježao je i nije se nikako dao izvući s trambolina i tobogona. Sa sestrom sam se provozala na vrtuljku u luniću i skoro mi je pozlilo, ali ne....uvijek ću sjesti i provozati se. Svaki badnjak na Velesajmu obiđem sve što se nudi i isprobam sve igre od prve do zadnje, pa sam tako i sad morala se zguštati.

Otišli smo i na cugu, u par navrata i do tete u blizini da ostavimo malog Dodu, ali tata se nije vraćao u drugom navratu s mamom, pa smo ga opet poveli sa sobom jer ga nitko nije mogao pričuvati. To nam je pomutilo neke planove, ali šta se može, ja fakat više nisam mogla, a i izuzetno sam nešto živčana u posljednje vrijeme, protrnem na brzinu, raspalim još brže, šoraju me osjećaji a ja ih ne mogu kontrolirati.

Brzo je došlo vrijeme za polazak na kolodvor i na vlak, pa smo se svi pozdravili u nadi da ćemo se uskoro brzo vidjeti. Put je bio naporan jer je u kabini toliko zagušljivo, a k tome jedna vrlo antipatična suptunica nije dala ni da se prozor otvori, pa se mama naravno pokačkala s njom (kratko je trajalo ali sam je zato cijelim putem prostrijeljivala pogledom....mislim da me tu noć sanjala). Dočekao nas je spran grad Zagreb, pun ljudi u bilo koje doba dana ili noći, dugi tramvaji bez mjesta za sjedenje, zakašnjele linije autobusa na Remizi, a nisu me bome ni iznenadile natečene noge koje su što je vrijeme više prolazile izgledale sve sličije balvanima hrasta lužnjaka.

Dobra mamica ispekla je za kraj palačinke skoro pa već u 23 sata za što slađu noć i ljepši sutrašnji dan. Bila je to točka na I. Lijepo, dug vikend, svakakva zbivanja, priče i ugađanja. Stvarno super, od sad češće.

Ubrzo ovaj tjedan planiram skoknuti do Zoo-a vidjeti životinje pa i Botanički pogledati cvijeće, nauživati se prirode i njezinih čari. Nadam se da i vi uživate u ovim proljetnim danima, pa makar i u dvorištvu svoje kuće i na predivno uređenom balkonu svoga stana. Da sam na moru, sad bi umrla od sreće, vjerojatno.

wave

- 18:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.06.2007., petak

ZALIVENA

Maca mi je popapala jezik. Već par dana ne mogu nijednu složenu rečenicu izgovoriti. Smotana sam i sve rušim okolo sebe i stvari mi ispadaju iz ruku. Najradije bi se prekrila plahtom preko glave i bila u krevetu od 0 do 24. Pucaju me i neki živčeki, tako da lako planem na neke komplicirane izjave bližnjih, pogotovo kad trebam još objašnjavati neke svoje postupke, sve me to umara nakon čega brzo uslijedi napad PMS-a.

Spremam se otići u Križevce na 40. godinu obljetnice Spravišća. Bit će svakakvih manifestacija, degustacija, koncerata, priredbi, izložbi, natjecanja, likovnih grupa i sl. U nedjelju kreće vlak iz Zagreba (besplatni naglašavam) "Zagrebački purger" za Križevce i natrag, pa svi koji su zainteresirani neka se upute u taj predivan povijesni gradić. Dakako, nisam baš voljna provoditi se na neki ludi način, noge su mi teške, misli zakrčene, no što se obeća mora se ispuniti. Kupila sam bratiću USB kabel i moram mu ga donijeti, a i sa sestričnom sam se dogovorila kako ćemo se vidjeti. Dodo već poprilično žudi zamnom i jedva me čeka vidjeti.

Totalno sam bez inspiracije, kliknite na sljedeći svoj omiljeni blog jer tu kod mene nećete naći skoro pa ništa.

wave

- 14:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2007., utorak

UNUTARNJI NEMIRI

Otkako sam bila na godišnjem kao da me zmija otrovnica ugrizla i ispustila svoj otrov koji se sad polako širi mojim krvnim stanicama. Potpuno sam nemirna, javljaju mi se bolovi u leđima zbog kojih već danima ne spavam kao ljudsko biće. Sinoć je bila prva mirna noć (donekle, možda sam se tek 2 puta okretala). Noge mi rade gore-dolje, lijevo-desno, uvijam stopala, tresem se, ugibam vrat kružnim okretima, pa spuštam prema prsima da izdužim očito zakržljalu kralježnicu. Do neki dan sam se isforsirala na biciklu (točnije jučer, da) i ugrozila kičmu još više. Ne mogu se smiriti i biti na jednom mjesto dulje od 2 minute. Taman se namjestim, kad već sljedećim treptajem uviđam da to ipak nije savršeni položaj pa sve ispočetka. Naravno znojim se ko bik, možda neki preuranjeni valunzi, tko bi to znao, svašta se meni dešava, i što treba i što ne treba. Čudno bi bilo da nisam katkada shrvana od svog ludovanja.

Možda moj nedavni san ima veze s mojim nemirom. Naime sanjala sam da je umro onaj mornar/morž u plavo-bijeloj t-shirt koji reklamira proizvode EVA. Strašan je bio san, a sjetila sam se tek kad sam vidjela reklamu. Hmmmmm, stvarno čudno, zabrinjavaju me moji snovi koji katkada mogu biti toliko zastrašujući da se bojim da ću izluditi (ili ako već nisam luda). Ono, haluciniram, od sjena po zidu pričinjavaju mi se svakakve spodobe, a kad zažmirim kao iz voska se izlijevaju neka čudna stvorenja i nakaze. Npr. jučer sam imala hal da sam vidjela velikog monstruma iz čijeg lica su izvirivale stotine malih zmijica sa velikim zubima i hoće me pojesti.

Ludilo brale....

Odo ja sad pravac posao-doma, pa na kakvu kavu, pa kratak odmor na garnituri, pa lagani ručkić (vjerojatno cikla kuhana s nekim drekecom još kaj ga nađem u fričkasu), pa onda kod Nebodera. dead

Ajd, bok*

- 15:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.06.2007., subota

DODIRI VREMENA

Znam se probuditi u nekom prošlom vremenu. Svaki odsjaj sunca na mom prozoru, svaka pjesma na radiju, baš sve što uradim, podsjeća me neko mirno vrijeme. Možda je to onda kada još nije bilo bitno tkome sam tko i da li uopće nekome trebam biti bilo što. Čak se pojave i neki mirisi u prolazu dok obavljam neke rutinske kućne poslove. Poželim ne stati udisati sve što me podsjeća na vrijeme kad sam se sigurno osjećala dobro. Toliko plaho i tiho ušuljava u svaki dio moga tijela, vibrira mi misli svojim pojavljivanjem. Ma, baš je lijepo jutro, tako mirno, nježno i nevino...ne mislim na sutra, moje vrijeme je upravo sada. Uživam.

Samo to...

cool

- 14:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.06.2007., petak

MALE STVARI

Zadnji vikend od ostatka godišnjeg. Vrijeme stvarno brzo prolazi, pogotovo kad ima onih kao i ja pa nemate financijskih prilika da si uplatite neki zasluženi odmor na Jadranu, ili uplatite kakv wellnes u našim prelijepim toplicama ili barem jednom tjedno odete na kakvu pristojnu večeru koju bi zaokružili jednim velikim izlaskom u stilu "doma prije nego što se tulim završi" i legnem u svoj krevetac krilima slobode nošena...eh, da....

Ovako ili onako, uvijek odabrem onaj jednostavniji način korištenja takvih dana, od odlasaka na kavu, vožnje na biciklu po jednim te istim turama i ostalim lunjanjima po gradu. Danas sam s Nurijom skočila do City centra da si pogledam neke tenisice i štogod još zanimljivo, ali očito je već pred ulazom bilo da nisam bila danas spremna na jedan takav pothvat, potpuno nespremna, nemotivirana, umorna, u debeloj trenici sve više znojnija od neklimatiziranih dućana....ubrzo smo krenuli doma i to pješke, jer za kartu nisam imala sve do Prečkog gdje smo ušli u jedan koji je otvorio sva vrata. Skočili smo do Mc-a i pojeli cool pitu od jabuke i čokolade, a mami sam uzela ice coffe za iznenađenje kad se vrati s posla i izađe iz prevrućeg autobusa.

Evo, otišla je u Majurec. Ja idem slijedeći vikend kad će biti Spravišće pa ćemo da tulumarimo po Križevcima. Jučer je bio mali Dominik kod mene, sestra i tata...dobro sam se nasmijala malom Dodi, doslovno do suza, sretan je bio što me vidi opet i što će moći provesti vrijeme sa svojom tetom. Al nam je bilo dobro, zakasnili smo opet doći doma, pa su sestra i stari pošizili.

Upravo slušam Daleku obalu i uživam u tim starim dobrim pjesmama koje me uvijek nanovo vrate u neka bolja stara vremena puna smijeha i ispunjenih iluzija, točnije stvar DI SI TI???

Idem se otuširati sad nakon kratke biciklističke ture i lagano se pripremiti za izlazak. Opskrbila sam se nekom cugom (power up + votka = dobitna kombinacija) i slutim da bi možda otišli danas u Best, jer fakat već dugo nisam baš negdje otišla van (nitko me neće rolleyes