ponedjeljak, 04.05.2009.
I feel so untoched.
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Welcome...
- Tko je tu sa vama:
Još sam djete. Imam tek 12 godina. 17.6 ću navršiti 13.
Cijeli je život pred menom. Samo ga moram naučiti poštivati.
Don't hate me. I'm just a kid. =)
..Pravilo..
Zamolila bih da mi ne ostavljate komentare,
poput: "Ejj, cool blog, svrati i komaj" jer ću inače ignorat
takve komentare i to. Što uopče i vidite u tim komentarima?
Voljela bih da pročitate i post, te da mi nešto kažete,
svoje osobno mišljenje. Samo to tražim. Ništa više.
Dijelovi postova =)
"Te oći,
ta koža,
to lice.
Poput anđela bez krila.
Taj anđeo. Eh. Toliko rjeći. Toliko tih rjeći, te prekrasne rjeći koje te opisuju.
Zašto žudim za tobom više nego narkoman za drogom?
Zašto si heroin, kojeg baš ona mora imati?
Zašto ne mogu vječno gledati te smeđe oći koje toliko toliko privlače?
Zašto ne daš narkomanu malo droge?
Koliko žalim što nisam osjetila okus tih usana, ili tvoje tjelo na svojem, ili tek na trenutak osjetila miris tvoga tjela."
Možda jednom uspijem doći do njegovih usana, koje izgledaju toliko sočno, ili biti toliko blizu njgovim prekrasnim oćima, ili osjetiti njegov tajnsteni miris, ili možda i jednom osjetiti njegovo tijelo na mojem...
Ali to je samo san.
Lažem kada kažem da nisam zaljubljena u njega,
lažem kada kažem da nisam ljubomorna na nju
kada ga zagrli, lažem kada kažem da sam najbolja,
lažem kada kažem da sve imam, lažem kada kažem
da sam sretna, ležem kada.... I onda? Što? Samo praznina.