The Girl Who Loves Blood

Zbunjena sam. Hladna. Čudna. Uplašena.

Iako je u početku sve bilo dobro, osječam da me nešto ruši.

To nešto maleno. Neznam. Jesi li to ti, ili tek ona prokleta kurvetina koja se spetljala sa mojim starim, koja mi razara moju drugu obitelj?

Ona meni kaže:

"Hočeš nam doći na vjenčanje" (onako otresito, bezobrazno).
A ja joj odgovorim:
"Doči ću da ti zabijem koji kamen u glavu, možda prestaneš hodati ulicom ko zadnja fufa".

Iako je htjela dignuti ruku na mene, znala je da bolje da to ne čini, jer
je dovoljno svjesna što joj ja mogu napraviti. Pa ako je i potrebno, da i ja
dignem ruku na nju, neču ju žaliti. Jer , ipak, govna nemaju života.

----

Žao mi je što nisam odgovara na komentare, windowsi su mi prešli

----

Vise neznam tko sam. Izgubila sam se.

Nakon one budale koja se pojavila, sve je naopako.

Danas sam bila sa Ivanom pri LeBaronu, ili kako se sada zove Slatinski Gaj.

I pošto Andrijana nije htjela ić unutra, mi smo joj išle po sladoled. (i sebi, of cors). I dođe neki pedofil iz nas i kaže:
Ja ču sladoled i ove dvije ljepotice.
I lijepo prime Ivanu oko struka. A Ivana me samo gleda, sa strahom.
A ja lijepo mu u oči kažem:
Pedofil.
JBT, šta se usrao i ošo.

Zašto ja uvijek moram biti ta koja uvijek se izbavi iz problema?

Neznam.

Valjda zato jer se ne bojim. Stara će mi nabaviti sluzavac u prečkom.

Msn mi ide na živce.

Ljudi su tako površni.

A ja sam samo zrak.

Biće bez srca. Samo što sam zaljubljena. Daleko, u nekoj rupi u svojem svijetu.