ponedjeljak, 06.04.2009.

Poput anđela bez krila.

Te oći,
ta koža,
to lice.

Poput anđela bez krila.

Taj anđeo. Eh. Toliko rjeći. Toliko tih rjeći, te prekrasne rjeći koje te opisuju.

Zašto te ne mogu pustiti?

Zašto žudim za tobom više nego narkoman za drogom?

Zašto si heroin, kojeg baš ona mora imati?

Zašto ta dragocijena 2 školska sata ne traju viječno. Kada sam toliko blizu.

Kada te nasmijem.

Kada bih i poletjela zbog tebe. Zašto ljubav boli?

Zašto te trebam?

Zašto bi dala život za tebe?

Zašto mi ogovore da nisi za mene?

Zašto ne mogu vječno gledati te smeđe oći koje toliko toliko privlače?

Zašto si slađi od mačeta?

Zašto te ne mogu zaboraviti?

Zašto nikog nisam voljela poput tebe?

Zašto kvragu ne mogu dobiti tek mrvicu pažnje, ljubavi od tebe?

Zašto ne daš narkomanu malo droge?

Droge zbog koje plačeš?


Koliko žalim što nisam osjetila okus tih usana, ili tvoje tjelo na svojem, ili tek na trenutak osjetila miris tvoga tjela.


20:07 | Komentari (11) | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.