|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Došao je i taj dan! Dan kada završavaju i ovu školsku godinu,. . . Napokon! !
Sms poruke su stizale an sve strane. . . Naravno nisu mogli ni dan jedni bez drugih, bila je to odlična ekipa. . . Nisu išli u iste škole ali bili su jako povezani, možda i previše, ali za prijateljstvo to je bilo savršeno! Dogovorili su se da će te večeri slaviti uspješnu školsku godinu, iako im ocijene nisu bile pretjerano dobre! Bližila se večer a oni su već trpali potrebne stvari u torbe. . . Svi su se žurili kako ne bi došli zadnji. . . Počelo je!
Sjeli su oko vatre koju su upalili „kako ih ne bi komarci grizli“.
Točili su vino i sok u čaše, jer što je fešta bez malo alkohola! Nevjerojatno je kako su svi bili sretniji i zabavnije nego prije! Nije dugo trajalo!
Došao je Dario. Nitko ga nije podnosio zbog svoje umišljenosti kako je savršen, i naravno zbog ostalih stvari koje je učinio, a pogotovo Mariji! Ona je u trenutku kada je došao ispustila čašu. Svi su zašutjeli a on je pogledao prema njoj. Upitao je dali mogu popričati. Svi su u iščekivanju gledali sljedeći korak. Ustala se i krenula prema njemu. Rekla je samo na kratko!
Otišli u sa strane i počeo je onaj bolan razgovor. . .
Kao i inače govorio joj je kako želi ponoviti sve ono što je bilo. Onu savršenu vezu koju su imali obnoviti i krenuti dalje. Blijedo je gledala u njega, u njegove smeđe oči! Znala je da su to samo prazna obećanja. On je kao i inače htio biti dio tog savršenog društva a znao je da mu je ona ulaznica, jer tko je sa njom upada u taj kako su nazivali „klub“.
Slušala je njegove riječi i znala je da može reći ne. Po prvi put osjećala je ponos od boli koju je prije doživjela. Znala je da ima podršku od Marka koji je nažalost bio odsutan te večeri.
Vatra je sve jače gorjela a svi su iščekivali sljedeći korak. . .
Odbila ga je. Njegov ego bio je povrijeđen. Nije mogao dopustit da ga ona za koju je mislio da je može imati kada se sjeti odbije. Uh kako je to boljelo. . .
Vratio joj je! Otišao je, a ona se nije vračala. Ivan se ustao i krenuo da vidi gdje je ali pojavila se. Laganim koracima stupala je prema njima. . . Oči su joj sjale kao krijesnice u noći! Sjela je na mjesto pored vatre koje je bilo hladno! Pitali su što je, a ona je šutjela.
Nešto nije bilo u redu. . . Spustila je glavu, a Ivan ju je podigao. Bila je uplakana. Na licu imala je mrlju krvi. Gledali su u nju i pitali što je bilo ali on je šutjela. Nasmiješila se, što nitko nije očekivao. Usnica je bila rasječena. Nije htjela popustiti nije htjela a ovako je završila. Nije joj ljubav ništa značila. Rekla je i da me udario pred svima ne bi boljelo. Htjela je po svome ma koliko boljelo i koštalo tako je i učinila. . . Svima se vidio sjaj u očima.
Okupili su se oko nje, i zagrlili. Voljela je ali nije htjela patiti.
Dečki su međusobno šaputali. Dogovarali su se kako će ga uništiti,ali ona ne smije znati. Javili su Ivanu. Bio je ljut kao nikad, htio je biti pored nje ali . . .to nije bilo moguće. Dečki su sjeli na motor krenuli su za Dariom. Marija je shvatila što se događa, ustala se i počela bježati. Mislila je ako nestane da se neće dogoditi nešto što bi moglo povrijediti bilo koga.
Ana ju nije mogla zaustaviti. Primila je mobitel i čula glasan zvuk guma koje su u velikoj brzini naglo zakočile. Pao joj je mobitel iz ruke, i potrčala je prema cesti. Molila se samo da to nije. . .ali . . . Također i dečki su se vratili i krenuli istim putem.
Dotrčali su, nije se ništa vidjelo. Krenuli su pred auto a tamo . . . tamo je ona ležala. Mrtva!
Stajali su nepomično, zaleđeni. Krenuli su prema njenom nepomičnom tijelu ,dozivajući njeno ime, ali nije ih čula. Dario se vratio. Zaustavio se da pogleda što se dogodilo. Krenuo je k Mariji da ju traži za oprost, a vidio ju je kako leži. Svi su se ustali i pogledali ga svojim očima koje su izgarale mržnjom. . .
Okrunio se i otišao. . . Noć koja je trebala biti nešto jako ljepo, provedene u druženju. . .postala je tragedija! Došao je i pogreb. Svi su stajali u crnome uplakani, a Dario je stajao iza drveta i promatrao kako je spuštaju u hladan grob. Htio je da je on bio na njenom mjestu, ali sada je sve već bilo gotovo. Više nije bila ona ekipa kao nekad
