Novi blog…novi početak…i obrada mog starog(ujedno i prvog) teksta….
Živjela je u meni nekada davno djevojčica. Tiha, plaha djevojčica, naivna, čije je veliko srce bilo otvoreno svima. Godinama su kroz to srce prolazili ljudi, nepoznati ljudi koji su zalupljivati vratima njenog srca. Prolazili su njoj dragi ljudi sa kojima je to srce dijelilo sve no I oni su zalupili vratima.
Danas u meni I dalje živi djevojčica ali slomljena, ranjena srca….Možda je izgubila vjeru u ljude, obične ljude koje ni ne poznaje ili je jednostavno prestala vjerovati u sebe…..Možda je predobro upoznala svijet oko sebe koji je guši, ruši njenu osobnost u gomili koja je želi uništiti. Zašto??? Zašto jednostavno ne možemo živjeti sretno, radovati se uspjehu drugih I ne zalupljivati vratima njihovih srca. Trenutno stojim sama ali pored sebe imama drage mi ljude kojima sam se potpuno predala…činim li istu pogrešku??...nadam se da ne…
U prošlosti često su me puta vraćale na dno ljubavi u koje sam samo ja ulagala ili vezice koje su bile nezrele….sada sam ipak malo opreznija….ne želim plakati sama i gušiti se suzama koje ostavljaju duboke rane…želim pronaći osjećaje koje još nisam doživjela i ljude koje još nisam susrela….želim živjeti život, pomagati drugima i dobro se osjećati…sama sa svojim prijateljima….a ljubav??...doći će ona sama i nepozvana kada će htjeti…ma nije i važno jer ne želim biti ovisna o ljubavi jednog muškarca….u životu ima i važnijih stvari od toga «svidjeti se nekom»…..
|
