|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovdje je malo mjesto koje će biti podsjetnik na sve dobre i loše dane...
ovo je mjesto na kojemu su ljudi koje volim i cijenim i ljudi koji će tek doći...
mjesto na kojem svatko može reći svoje mišljenje...
mjesto za mene ...
Nešto o meni :
Zovem se Ivona
Idem u treći razred gimnazije
obožavam glazbu, osobito Mansona
cijenim svoje iskrene frendove
volim vikende
volim crnu boju
Sve ostalo ćete saznati čitajući moje postove ...
''Od novog jada stara bol će proći.''
''Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli,
Uzmete li moju čast, moj život niste spasili.''
''Smijem sve ono što dolikuje čovjeku;
Tko smije više od toga, nije čovjek.''
Lucija
Petra
Marija
Vanja
Spoiled bitch
Sučić
Ines
Mates
Lola
Keki
Anita
Nyka
Domenika
Dani
Anonimna brineta
Marko
Matta
Robi
Anchie
Matea
angel_of_darkness
Silly thing
Čohan
ludha mala
mala frčkava
Power Trip
Any
Valida
Sophie Wolf
Haba
Maja
Rosemary
.DevilRed.
sk8bail
saint616
Luciferčica
Juwica
tear-of-blood
...to sam samo ja...
Woodlands
dEgAnEgaNe
×silent scream×
amaryllis
the crow...
Moja ljubav
If I Was Your Vampire
6 a.m. Christmas morning.
No shadows,
No reflections here.
Lying cheek to cheek
In your cold embrace.
So soft and so tragic
As a slaughterhouse.
You press the knife
Against your heart.
And say,
"I love you, so much you must kill me now."
I love you
So much
You must kill me now.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire,
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face,
Because I think
Our time has come.
Digging your smile apart
With my spade-tounge.
The hole is where the heart is.
We built this tomb together,
And I won't fill it alone.
Beyond the pale
Everything is black,
No turning back.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire,
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face,
Because I think
Our time has come
Blood-stained sheets
In the shape of your heart,
This is where it starts...
Blood-stained sheets
In the shape of your heart,
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
6:19 and I know I'm ready
Drive me off the mountain.
You'll burn,
I'll eat your ashes.
The impossible wheels seducing
Our corpse.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face
Because I think
Our time has come.
Beyond the pale
Everything is black
No turning back.
Beyond the pale
Everything's black
No turning back.
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
Here comes the moon again
Here comes the moon again
"Angel With The Scabbed Wings"
He is the angel with the scabbed wings
Hard-drug face, want to powder his nose
He will deflower the freshest crop
Dry up all the wombswith his rock and roll sores
Dead
Is what he is, he does what he please
The things that he has you'll never want to see
What you're never gonna be now
Sketch a little keyholefor looking-glass people
You don't want to see him
You only want to be him
Mommy's got a scarecrow, gotta let the corn grow
Man can't always reap what he sow
"He is the maker"
(He is the taker)
"He is the saviour"
(He is the raper)
Tainted Love
Sometimes I feel I've got to
Run away I've got to
Get away
From the pain you drive in the heart of me
The love we share
Seems to go nowhere
And I've lost my light
For I toss and turn I can't sleep at night
Once I ran to you (I ran)
Now I run from you
This tainted love you've given
I'll give you all a boy could give you
Take my tears and that's not nearly all
Tainted love... oh
Tainted love
Now I know I've got to
Run away I've got to
Get away
You don't really want any more from me
To make things right
Need someone to hold you tight
And you'll think love is to pray
But I'm sorry I don't pray that way
Once I ran to you (I ran)
Now I run from you
This tainted love you've given
I'll give you all a boy could give you
Take my tears and that's not nearly all
Tainted love... oh
Tainted love
Don't touch me please
I cannot stand the way you tease
I love you though you hurt me so
Now I'm going to pack my things and go
Touch me baby, tainted love
ovo je jedan od prvih bandova čije sam cd-e dobila od starog i počela slušati...
stari me i usmjerio na pravi put, sada shvaćam kada mi je znao kao klinki govoriti da se prava glazba sluša zauvijek, nije prolazna kao današnja...
također jedan od prvih bandova koje sam slušala... još ih i danas volim...
u ruke sam ih dobila od jedne frendice kojoj se baš i nisu sviđali! imala sam sreće! 
ovo je čovjek koji mi puno znači u životu... ne samo on, već njegova glazba... i molim, bilo kakve predrasude i mišljenja zadržite za sebe.
Hendrix je za mene jedna velika legenda. način na koji svira, izražava svoj dar, pjesme... volim ga!
Shot at 2007-07-05
Bend kojeg sam nedavno intenzivnije počela slušati, a i dosta mi znači zbog jedne osobe...
obožavam njihove stvari... jednostavno njihove pjesme dođu do tebe, osjetiš ih... i like it...
najsavršeniji čovjek na svijetu ...
ok, od kuda da krenem??
možda od subote... hm, da... 
našla se ja s svojim pucama- Lucijom, Dinom, Marijom i Gogom kojoj je, btw, danas rođendan. 'draga moja, sve najbolje i nadam se da ćemo još dugo, dugo fafat skupa, zajedno tugovat i zajedno se veselit...
'
i tako nas pet, krasnih djevojaka, sjele kraj puteljka u šumarskoj. naravno dofurale si tekućine kojom smo se, pa mogu reći pošteno razveselile,
no nije bit u tome. da zbilja želim da znate što se sve događalo napisala bih, al vjerujte ne želite znati, niti ja želim pisati o tome.
nije se ništa tužno ili loše dogodilo, samo naše gluposti i zajebancija koja ipak nije za sve.
i tako mi prošle oko 9- pol 10h na koncertić. he, tamo je bilo super. Lucija i ja se rasplesale, srela sam ostatak društva, vidjela mnoge ljude koje nisam srela već par mjeseci, pa i vidjela sam svog profesora s kojim sam imala prisniji razgovor,
al ok. nije bed.
uglavnom bile smo do kraja koncerta, došla sam kući živa i sretna, i to je to.
u školi je naporno, sami testovi.
ali izdržat ćemo nekako.
normalno, nije to sve. kada ti krene malo nizbrdo uvijek se pojavi još novih problema. pa gdje ima dima ima i vatre.
tako stojimo pred školom moje puce i ja . zapalile si prije njemačkog 
, pisali test tada.
bezbrižno pričamo, držimo pljuge u rukama, prolazi vrijeme.
i tad izleti profesor iz biologije. vidi nas tri, samo pogleda i ode.
ok, kaj sada. vidio nas je. ali zašto baš on??!
vidjelo nas je dosta profesora i neću se skrivati. zna i razrednica pa kaj.
al on je najveći borac u vezi tog i užasno je protiv pušenja u školi.
i naravno, dođe on do nas. samo je rekao: 'djevojke, pošto sada učimo biljke iz biologije, vidim da se s jednom vrstom posebno družite. e pa... sada ćete napraviti izlaganje o duhanu. molim lijepo, sve pojedinosti o toj biljci, morfološki izgled i sve karakteristike.'
ok, kao neam pametnijeg posla nego njemu pisat referat o tome. pa poludila sam!!
i toliko imam za učit preko vikenda, sada još moramo u knjižnicu i sve ispisivat.
jer kao što mi je rekao frend- kod njega su referat živa koma. sve mora biti savršeno. morale bi znati apsolutno sve.
ali Lucija je na sve to samo pitala- 'oćemo dobiti ocjenu??'
ok, još i to... 
ali dobro. tješim se. sad će vikend. iako još sutra moramo preživit sat biolgije.
ma hoćemo. sve je lakše kada nisi sam.
polje duhana, za moje djevojke! 
e da... jučer je bio ok dan. nekako je bilo pusto u školi, ipak maturanata više nema. baš mi je žao zbog toga. ne znam, al nekako je drugačije. ne čujemo više zviždanje po hodnicima niti bježimo od manijaka koji nose bočice pune vode spremni na paljbu. ovaj tjedan mi je bio super. gotovo da i nismo imali nastavu, maturanti su upadali po učionicama, zalijevali nas, pjevali... ali zadnji dan je bio najbolji. koliko ih je samo došlo pod gasom, upadalo na satove, jedan je srušio ploču u našoj učionici, ostali su brali cvijeće i nosili razrednicima... s jedne strane bila sam ljubomorna no opet ne bih mjenjala sadašnju situaciju. svjesna sam situacije da smo mi sljedeći za dvije godine, to mi je zbilja prebrzo. pola srednje škole mi je proletjelo, ne želim to. slušajući druge kako komentiraju da je srednja škola najljepši period života, nisam spremna prihvatiti kraj toga. i ne želim kao mnogi napuniti 18 god. ne znam zašto, ali taj događaj ne budi u meni euforiju kao kod mnogih. imam dojam da time završava jedan period mog života. a smeta me jedino to što je sve nepovratno. a vrijeme prolazi i prolazi, sve brže... sve odlazi i nestaje, prijateljstva, ljubavi, škola, bol,... i sve je nepovratno. to mi je užasno teško za prihvatiti. opet, samo čekam praznike, a znajući da u desetom mjesecu ću opet biti godinu starija, čini me nervoznom. ok, nisam stara, imam još velik dio života pred sobom, ali ne želim pustit ove godine i ovo što sada imam. a svakom godinom dolazi nešto novo, ljudi se mjenjaju i ja sama to osjećam. a ne mogu spriječiti sve spomenuto... i znam što ćete pomisliti. moj odgovor je: ja jesam zadovoljna svojim životom dok će on biti kakav je sada!! i to što svaka godina nosi nešto drugačije nekima je bolje. ali ja to ne prihvaćam.
možda se bojim promjena, mislim da je to...
ali definitivno sada uživam.
i danas idemo van, naravno. koncert je na Korani. bit će dobro, znam...
ljudi, vidimo se
pusica mojim pucama: Dini, Luciji i Mariji
Jesu li vas ikada oteli vanzemaljci?
Nisu?
Tststststststs …
Iz dana u dan se sve više iznenađujem što su ljudi zbilja spremni učiniti da dođu u središte svih zbivanja...
Fenomen vanzemaljskih otmica je opet 'in'. Jedno vrijeme je bilo 'out' pričati o tome ali sada je opet 'in'.
Postoje milijuni ljudi koji su bar jednom bili oteti od strane vanzemaljaca.
O tome su napisane gomile knjiga, snimali su se filmovi, serije a čak se održavaju i kongresi na temu otmica.
Neki ljudi su toliko kul da su ih vanzemaljci otimali na desetke puta.
Što rade vanzemaljci s otetim ljudima? Koliko sam ja shvatila rade im pretrage.
Ono .. eritrociti, hemoglobin, razina šećera u krvi, pretrage urina .. standardna sranja.
No ako ste dovoljno kul onda vam krišom šibnu pod kožu malešne implantate.
I onda vas prate odozgo, godinama, desetljećima.. nešto kao 'big brother'.
Ima jedan doktor koji se usko specijalizirao samo za vanzemaljske implantate.
Napisao je i knjigu – “Vanzemaljski kirurzi” ili tako nešto.
Međutim sve je to ku***. U Hrvatskoj živi žena koja je definitivno kraljica otmica. Ona je toliko obljubljena od strane vanzemaljaca da su je zaposlili. I to na neodređeno.
Zamislite vi kako smo mi sretni. Jedna tako mala zemlja a imamo toliko uspjeha na raznim područjima života.
Nema veze što nas ima šačica, vanzemaljci su od svih predstavnika ljudske rase i naroda našli baš u malenoj Hrvatskoj ženu koja će ih predstavljati na Zemlji.
Ima par mjeseci kada sam gledala emisiju “Na rubu znanosti” gdje je dotična gospođa gostovala. Tema je bila – Vanzemaljske otmice.
Nakon uvodnog slova voditelj se obratio gošći rekavši “Vi ste sve to prošli, vas su nekoliko puta otimali. Imate i raznih drugih iskustava, recite nam nešto o tome”.
Onda je kamera odšetala do gošće. Zaboravila sam kako se žena zove ali nema veze.
Ona je rekla: “Da, imam razna iskustva ali naravno ne mogu ništa o tome detaljno govoriti jer ne smijem”.
Onda se voditelj obratio drugom gostu. On je bio manje bitan, pričao je o nekim poznatim svjetskim slučajevima vanzemaljskih otmica.
Nas gledaoce jedva da je to zanimalo. Snimatelja isto, svako malo je u kadar postavljao našu junakinju.
I onda je ipak usprkos obećanju malo pomalo počela pričati.
Bila je to tragedija…
Ispostavilo se da gospođa ne samo da je imala tamo nekakva iskustva otmica nego je i ona sama napola vanzemaljskog porijekla.
Govorila je to mirno i staloženo.
Prvo je rekla da su joj vanzemaljci pokazali u jednoj prostoriji (gore negdje) njenu kćerku za koju nije znala ali je to odmah povezala sa svojom prvom trudnoćom u 16. godini.
“Naravno, ja tada još uvijek nisam imala spolne odnose” – rekla je. Zanijela je po duhu svetom ili ako vam je draže – zanijela je s nekim od vanzemaljaca otimača.
To nije bilo dosta pa je priznala da je ona ovdje na Zemlji u jednoj vrlo posebnoj Misiji.
Mir u svijetu i slična sranja (ko da je misica jebote, one se uvijek zalažu za mir u svijetu).
Na kraju, nezadovoljna valjda reakcijom ove dvojice koji su je samo blijedo gledali, naša je junakinja izvukla i posljednjeg aduta.
Priznala je da je i ona sama dijete iz miješanog braka – pola je ljudsko biće a pola je vanzemaljac.
I sjede oni tako u studiju, ona polu vanzemaljac a oko nje dva obična dosadna Zemljanina.
Ne možeš vjerovat!! 
Upozorila bih one koji su skloni ismijavanju tuđih misli, nedvojbeno misle da su ovakvi postovi teška propaganda da dospijemo u centre tuđih života, neka ne čitaju dalje. Ovo nije jedan od postova u kojem ću navoditi da bih rezala žile, da me otac ne voli, da mi nitko ne pruža sreću. To su gluposti. Ali jednostavno ću napisati nešto o meni bliskoj osobi.
Ona se zbog ovog okrutnog svijeta osjeća izostavljeno. Ne vjeruje više ljudima koliko je prije. Par puta je bila izigrana, a tko nije od vas?? Svi smo bili, svi smo htjeli nešto učiniti, svi smo se osjećali usamljeno. No nju je vodio prije svega zdrav razum. Držala je do nekakvog kodeksa časti, trudila se analizirajući tuđe i svoje riječi, poštivala je vrijednost žrtve, ustrajno se borila protiv onih koji to zaslužuju. Ma bila je ponosna na sebe. Smatrajući da je karakterno jaka, druge je tješila i izokretala mnoge stvari na smijeh. Čemu? Tko je to ikad njoj vratio? Da, tada je bila sretna, uz zdrav razum imala je dozu neke sile koja je uz razum uključivala i osjećaje.
Danas ne. Danas prevladava razum. Ja kažem, nitko više neće izigrati tu djevojku, koja je bila karakterno jaka, a nigdje nisam spomenula da je prestala biti. I dalje cijeni žrtvu, dobre ljude, ali život te tjera da budeš kurva. Jer sam život nije samo sreća i veselje. Moraš se boriti. Na koji način i koliko dugo, ti biraš!
------------------------------------------------
If you die when there's no one watching
and your ratings drop and you're forgotten
If they kill you on their TV
You're a martyr and the lamb of God
------------------------------------------------
Ja biram lakši put priznajem. Rijetki će shvatiti na što točno mislim ovim postom i tko je ova djevojka s početka. Možda sam i pomogla, sada…
Misleći si kako svi mogu gledati svoju korist i izvlačiti ono najbolje iz tebe, spremni da te iscijede kao limun, prihvaćam igru!
Možda je ovo samo još jedan od postova koji izazivaju pomutnju, ali i na takve dođe red.
Olakšala sam dušu, sada krećem dalje…
Ali pitanje ostaje- kakvi su to ljudi postali?!
----------------------------------------
Nothing's going to change
Nothing's going to change the world
----------------------------------------
Mrzim predrasude, konstantne poglede drugih, pitanja i osuđivanja, riječi čuđenja upućene meni, mojem društvu i osobama koje volim. Zašto jednostavno ne možemo prihvatiti druge kakvi zaista jesu? Ljudi se razlikuju, super. I drago mi je zbog toga. Ali zašto kad prolazim pored Ella bara moram čuti uzvike tipa- Sotonistice! Crne djevojke iz Zihera!
Pa evo što ja mislim- o seljačine! Kao što napisah, poštujem druge i njihove stavove dok oni poštuju mene. Što se mene tiče, neka ljudi idu u Ellu, neka se zabavljaju, neću analizirati zašto tamo vole biti niti zašto se sprdaju s svakim tko naiđe a da je drugačiji od njih. Ma ni ne zanima me, ali sada je dosta.
No, da ja ostavim te primitivne, zaostale Balkance, spomenuti ću nešto drugo.
Pisala sam prije dosta vremena o općenitom pojmu ''predrasude'', sada ciljam na drugo.
Nije mi jasno, ponavljam opet, ne trebamo svi biti za sve niti voljeti isto, ali zašto da slušam komentare drugih zbog toga što volim Mansona?!
E pa dragi moji, nije sada bitno niti ću spominjati imena, vrijeme i mjesto. Ali moja osobna stvar je koga slušam i koga volim. Kao što ću uvijek poslušati vaše mišljenje, spomenuto očekujem i od vas. Ali ljudi to ne cijene.
Čitajući mnoge blogove, razgovarajući s podosta osoba shvatila sam da Mansona mrze iz sličnih razloga. Zamjeraju mu sotonizam zbog kojeg potiče nasilje, provokativne pjesme i riječi, ubojstvo u školi koje se navodno dogodilo zbog njega, nastup u Puli i antičkim mjestima, izgled, te stav prema crkvi i predstavljanje krivih vrijednosti.
Ako se prepoznate u bilo kojem od navedenih mišljenja potražite odgovor, mogli bi shvatiti.
Prvo- i nogomet potiče nasilje, jebeni Thompson potiče nasilje pa nikome ništa. Manson je sotonista samo utoliko što na taj način želi i uspijeva (is)provocirati medijskim slikama i stereotipovima zadojene ovce (ili bi bolje bilo reći jarce) koji niti ne razumiju njegovu poruku i ne znaju čitati između redaka… I Manson je samo primjer jednog estradnog umjetnika s kontroverznim tekstovima.. jedan sotonist ne čini sektu
Drugo- njegove riječi pjesama su fenomenalne, naravno ne gledajte sve što vam se nudi na papiru, već čitajte i razmišljajte, sve je to metaforički. Ono, glazba je odlična, mada se ne mora svima svidjeti i to razumijem. Ali tada ne sudite.
Treće- Kada je Moore upitao Mansona sto bi on poručio učenicima u Columbine-u, on je rekao: "Ne bih im ništa rekao. Slušao bih što oni imaju za reći." Nenadjebivo.
Četvrto- S obzirom za što su se arene koristile onda je Mansonov koncert idealan za nju.
Peto- je li normalno da čudovišta iz katoličke crkve i oni "lijepi" jadnici opijeni nečim što vjerom nazivaju žele zabraniti ČOVJEKOV koncert samo zato što je "ružan" (za neke)??
Šesto- vezano uz crkvu- ako su vaša vjerovanja stvarno toliko krhka da se bojite kako bi ih jedna osoba, jedan umjetnik s bandom, mogao svojim dolaskom ugroziti, onda se dobro zapitajte u što i kako vi to zapravo vjerujete.- djelomično i njegova izjava.
Sedmo- Današnji moral utemeljen je na politici, pogotovo u SAD-u, ali ne samo tamo. Stoga ljudi vole koristiti Mansona kao alat za promoviranje svojih političkih ciljeva. Sustav koji se želi predstaviti kao moralan treba pronaći dežurnog negativca…
Voljela bih čuti i vaše mišljenje, kojih se nadam da će biti…
I'm just a little girl
Pseudo-morals work real well
On the talk shows for the weak
Selective judgements
goodguy badges
Don't mean a fuck to me
Get your gunn, get your gunn
Get your gunn, get your gunn...
Rudlava
Osjećate li se kad tako? Svi mi vjerojatno igramo različite uloge pred starcima, u školi, na faksu, na poslu, pred prijateljima, sa dečkom/curom...Za svaku od tih uloga postoji neko specifično ponašanje kojeg vjerojatno nema u nekoj drugoj. Da, nije to nikakva novost, to su proučavali i sociolozi i psiholozi i poznato je da pazimo na sliku koju drugi imaju o nama, pa u skladu s tim se ponašamo drukčije sa svakom osobom, točnije, onako kako mislimo da ona to očekuje od nas i da će nas lakše prihvatiti. Ne govorim sad o licemjerstvu i proračunatom ponašanju, to se dešava na nekoj nesvjesnoj razini. Licemjerstva ima i previše, to je razina koje smo svjesni, koju koristimo kao da time radimo dobro, pokazujemo kakav talent… No, daleko je to od talenta ili nečeg s čime bi se trebali hvalisavo šetati, gaziti po tuđim životima i bez srama gledati u oči nakon toga.
-----------------------------------------
Today I am dirty
I want to be pretty
Tomorrow, I know Im just dirt
-----------------------------------------
Ja zapravo mislim na nešto drugo. I pitam se je li to dio naše osobnosti?? Postavivši si pitanje, da li se uvijek ponašam isto i na jednak način prema svima, moj odgovor je definitivno ne. Zašto?! Jer znam neke granice, znam koje stvari i događaje smijem, a koje ne smijem reći. I ponekad me uhvati krivnja. Roditelji sigurno za svakog od vas misle da ste dobri, pouzdani, s velikim postotkom samouvjerenosti te da vas nitko i ništa neće i ne može navesti na krivi put. Koliko vas je priznalo roditeljima što radite svaki vikend vani? I da li vaši prijatelji znaju kakav odnos imate s starcima? Npr. da možda zapravo i ne mrzite starog što vas nije pustio van jedan vikend iako to uporno tvrdite. I ne, ovaj post nije nikako subjektivan, da, samo u onim dijelovima u kojima to navodim. Ovo je čisto objektivno razmišljanje. Vjerujem da je tako kod većine. No, život nas tjera da zbog samog preživljavanja prirodno stvorimo masku. I ne jednu, već 4-5 maski, ma i više ako je potrebno u različitim društvima i situacijama. Na nama je da kao obrambeni mehanizam uključimo sva osjetila, skupimo čitavo iskustvo i znanje, te da pokažemo koliko smo zapravo jaki da se odupremo parazitima koji nam svakodnevno ulaze u živote…
-------------------------------
We are the nobodies
We wanna be somebodies
When we're dead,
They'll know just who we are
--------------------------------
E danas je bio jedan tipičan dan koji mi se pojavljuje s vremena na vrijeme, dane koje mrzim i koje jednostavno ne podnosim. Ustanem se ujutro
, spremam za školu 
, dođem na dogovoreno mjesto gdje se uvijek nalazim s frendom, kad ono njega nema. Zovem da vidim gdje je, on zaspao. Pa krenem ja što brže do gimnazije, usput sretnem frendicu iz osnovne koja se raspričala
, a meni se žuri. Ok iz pristojnosti joj nešto kažem i puko mi film. Reko- idem!! Na pola puta do škole sretnem frendicu iz razreda, ok idem ja s njom. I pita ona mene kak sam se ja pripremila za današnji dan. I ja pričam kako ništa nisam takla, samo sam bila vani preko vikenda, itd. I tad ona mene pita zar nisam učila matematiku. Jbg, kakva matematika??! Kad ono dođemo u razred i svi kažu da odemo do Šokare (oni koji nisu upućeni: to vam je prostorija veličine 3 razreda u kojoj se pišu testovi i imate preko 30 klupa, tako da svatko sjedi sam. U pravom smislu, tamo je koma, osim pod matematikom). I kažu ljudi meni da se piše test danas… Ja nisam ništa ponijela, od formula, računa, knjiga. Ok, mislim si, ma prepisat ćeš ti nešto i molim se da dobim 2.
Are you motherfuckers ready for the new shit?
Stand up and admit it, tomorrow's never coming
This is the new shit
Stand up and admit it
Do we need it? NO!
Do we want it? YEAH!
This is the new shit
Stand up and admit it
Nisam sjedila na svojem starom mjestu iz određenih razloga, no nije bitno, snašla se ja. I od šest zadataka, prepisala apsolutno sve. Osim što me par puta primijetio da hvatam po zraku čudne papirnate objekte dok sam dobivala rješenja od ljudi s drugog kraja razreda, uspješno sam se i razgibala dižući se par puta ''po olovku'' koja je ''pala'' na pod jer leteći papirnati objekti, meni od velike važnosti, nisu uvijek sletjeli na pravo mjesto. No, uspjela ja nešto izmuljat po tom testu. Mislim si- ''Ivona, probaj sama riješit!!'' I uzmem ja bilježnicu iz torbe da si pomognem… Stavim je ispod stola i počnem pažljivo listati promatrajući sve zadatke koje smo pisali, a koje sam tad prvi puta zapravo i proučavala. I je li mi pomoglo?? Da baš. Ni bilježnica mi nije pomogla. Ne kužim, kak ću ja tu maturu položit??! Nekako, valjda…
Ostatak dana je prošao sasvim u redu. I razmišljala sam. Voljela bih studirati kemiju. Zbilja je volim i nije mi nikakav problem proučavat gradivo i te račune. Zapravo, to obožavam. Ali, na prijamnom je i matematika. Super, sad sam sigurna da neću upast.
Dobro, danas je srijeda, još malo pa petak. Jeeeeeeeee!!
Samo da ne bude bez veze kao prošle subote. E ta subota se zbilja može nazvati lošom.
Uglavnom, ni ovo nije jedan od dubokoumnih postova, takav ću napisati sljedeći put. Do tad, uživajte. 
