Motivacija je na nuli, ali ajde pokušati ću napokon nešto i napisati...a i objaviti ovdje.
Toliko tih misli u glavi, al' sve se raspletu prije nego li ih uspijem pretočiti u riječi, a kamo li napisati ih u obliku
smislenog teksta.

Otkada sam se vratio u Zagreb - nekako sam uspio ostati pribran cijelo ovo vrijeme - priviknuo sam se.
Učim, trudim se zabavljati, a jedino što fali sada je onaj osjećaj kada znaš da živiš sada i ovdje, kada si dopustiš
uživati cijelo vrijeme; u šetnjama, na partijima, u razgovorima, u čitanju i učenju, itd.

Fali mi još jedna stvar - slike - tj. uspomene na događanja u mom životu. Ja tako brzo zaboravljam...prebrzo, te za
3 mjeseca jedva da ću se sjećati ovoga - ali one mini uspomenice i slikice uspiju toliko toga otkriti da mi "sjećanje" kao takvo i ne treba. Jednostavno moram se potruditi raditi podsjetnike...lol.

Ne znam ljudi; ne želim pisati o ovome. To su gluposti. Želim pisati ako ne zabavne, barem kvazi-intelektne stvari.
Kako da zadržim misao o određenoj temi - tj. kako da pratim svoje misli kada se pojavljuju na totalno random mjestima i uvijek su semikomplicirane za napisati u natuknicama?

Pokušati ću pisati u Rijeci.
Do tada, neka ovo bude podsjetnik da je ne odustajem od pisanja.

Uživaj, dušo čitalačka, i hvala ti što postojiš. ;)
Papa.