pile :)
19.10.2010.,
Šugav dan, sve je mokro i hladno. Jedna velika lešina se rasprostrla po Zagrebu, izginut ću od vrućeg mirisa Istre.
uuu bejbe, zamisli da bar još jednu noć valjamo. Našli bi još neke zidine da šećemo tvoj novi kaput.

Cijeli dan sjedim pred kompom, pokušavam iščupat iz sebe neke riječi o tebi, o vremenu, o nama. Opisati šetnje i tanka držanja za ruku, napete dijaloge nepoznatih ljudi koji flertuju, savijaju leđa jedno drugome. Kako mi je lijepo s tobom, taj osjećaj koji b(d)etonira iznutra, gleta neravnine, zida obrambene zidove.. koju god da metaforu upotrijebim zvučat će ko najopsceniji klišej, jedino klišej može pokriti osjećaj kad te vidim i trzneš obrvom, obraz ti je obli i prelazi u vrat, bockav od brade, kako očita stvar, kako mila.
Pitaš zašto rjeđe pišem. Teže je. Osjećaje možeš usustaviti u riječi, prelomiti ih i presaviti u odlomke, mogu postati lijepim rečenicama. A ova moja supernova pola milimetra ispod kože čim se malo zamislim što mi sve značiš, ja je ne mogu kontrolirati... Iz takvih se eventualno rađaju djeca ili svemiri, tko sam ja prema njoj?

"Čuvaš?"

Čuvam. Čuvat ću, dat ću sve od sebe.
/ako to znači da ću morat zavrnut par ženskih vratova - bit će mi zadovoljstvo i čast ;)

Nekad kad te geldam... ne, to nije samo milina. To je zahvalnost. Kako ne vjerovati? Spašavaš me. Koliko god da žvačem govno svako jutro kad se probudim s pogledom na zid, imam osjećaj da se nisam prelomila samo zahvaljujući tebi.

Znam da bih trebala imat osjećaj da smo blizu, da je još malo i riješena stvar. Nemam. Uf, pojma nemaš koliko me to plaši. Užasava.
Ili si do mene, uživam halapljivo, nikad mi neće dosadit sve što dobivam od tebe, kao žedna na vrutku sjedim ti na vratu, milo moje dobro stvorenje, ili smo odvojeni, i nameće mi se mišljenje da si mi dalek. Da ne mogu ništa više napraviti od ovoga. Fuj.


Čuvaj me, ti, koji se nazivaš mojim čovjekom. Malena hodam pod zvijezdama i to što u sebi nosim gromadu od emocije je pogreška proizvodnje, slučajno ugrađen preveliki RAM u abak :) Trebam očvrsje, trebam tebe. Nikad nisi bio ovoliko potreban.
Sjeti se toga u slijedećem napadu grižnje savjesti da te netko treba.

Volim te.
17:17 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj