:)
27.08.2010.,
*

Hej :)

/pozdravi tiho i gurkne se u buket plahti, kože, kose. I ljubi Ga, neoprane kose i s još uvijek pomalo tinjajućom glavoboljom, po mekim obrazima i bradi – vrhnje na kruhu što se još puši, dječjim trepavicama – šećernoj vati nasmiješenog brkonje u lunaparku, ušima – laticama marcipana na rođendanskoj torti, cijelog Njega, prepunog slatkog nedoživljenog, tako mekog i pravog.

Vremenska me razlika probudila još u šest, probudi se ljepoto, DOĐI! Koliko te čovjek mora čekati… Kako mi fališ :) Slušam nešto slatko i viskozno, i muzika me guši, gdje si??
Trepavice ti drhte u snu, i imaš priotvorena usta da snovi lakše ulete, a ja sam oribala već pola stana, samo da vrijeme brže prođe i da te JOŠ grlim, da zalijepim rupe što ih je u koži probolo vrijeme bez tebe.
Slatki moj.

To posebno vrijeme nakon razdvojenosti. Kad oči gledaju a ne vide, ruke diraju ali ne osjećaju, sve dok minus ne dođe barem do nule, dok tijelo ne povjeruje da je takva sreća stvarno moguća.

Nisam znala >koliko< mi fališ dok te nisam ugledala. Zabrinut i snužden, najljepše biće na svijetu:) Prožmljen ljepotom, ljudi oko tebe su trčkarali s torbama i svojim brigama, stajao si bez prtljage i izgledao tako sam. Ne bih te mijenjala ni na šta, tako mojeg, tako bliskog.

Ajde, probudi se. Sunce se već podiglo, zove te, grije ti nogice, a ja te čekam od 6 ujutro!
Zlopile :)

11:01 - K ( 8 ) - * Drž/Nedaj