:)
Hej :) /pozdravi tiho i gurkne se u buket plahti, kože, kose. I ljubi Ga, neoprane kose i s još uvijek pomalo tinjajućom glavoboljom, po mekim obrazima i bradi – vrhnje na kruhu što se još puši, dječjim trepavicama – šećernoj vati nasmiješenog brkonje u lunaparku, ušima – laticama marcipana na rođendanskoj torti, cijelog Njega, prepunog slatkog nedoživljenog, tako mekog i pravog. Vremenska me razlika probudila još u šest, probudi se ljepoto, DOĐI! Koliko te čovjek mora čekati… Kako mi fališ :) Slušam nešto slatko i viskozno, i muzika me guši, gdje si?? Trepavice ti drhte u snu, i imaš priotvorena usta da snovi lakše ulete, a ja sam oribala već pola stana, samo da vrijeme brže prođe i da te JOŠ grlim, da zalijepim rupe što ih je u koži probolo vrijeme bez tebe. Slatki moj. To posebno vrijeme nakon razdvojenosti. Kad oči gledaju a ne vide, ruke diraju ali ne osjećaju, sve dok minus ne dođe barem do nule, dok tijelo ne povjeruje da je takva sreća stvarno moguća. Nisam znala >koliko< mi fališ dok te nisam ugledala. Zabrinut i snužden, najljepše biće na svijetu:) Prožmljen ljepotom, ljudi oko tebe su trčkarali s torbama i svojim brigama, stajao si bez prtljage i izgledao tako sam. Ne bih te mijenjala ni na šta, tako mojeg, tako bliskog. Ajde, probudi se. Sunce se već podiglo, zove te, grije ti nogice, a ja te čekam od 6 ujutro! Zlopile :) |
Opis bloga
Ljubavna pisma naša svakodnevna... AKO ZNAŠ BILO ŠTO Krdaševe stihoklepine (jbg, čovjek se navuče)
... Credits
duckdz. - xo xo xo
trenutna ilustracija: Krdaš
|