Tvrdo kuhane misli

30.04.2006., nedjelja

beba malena

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Cijelo jutro i dobar dio poslijepodneva provela sam sa malim Leom, dijetetom prijatelja mojih roditelja. Mali Leo je najdivnije stvorenje koje sam ja ikada uopoznala. S takvim divljenjem i čuđenjem promatra ovaj svijet, voli ga beskrajno, svaka mala, nama odraslima potpuno beznačajna stvar, u njemu budi divljenje i toliku sreću.
Nisam baš bila dobre volje, on mi je prišao, stavio ruke na moju glavu i rekao mi: »Ivana zašto si tužna? Nemoj bti tužna! Imam novi tutać! Dođi, pokazat ću ti ga!» Lice mi se ozarilo, bila sam sretna, tko bi pokraj Lea mogao ostati loše volje!! Obožavam tog klinca.
Slijedećih nekoliko sati provela sam u igranju s autima, pardon tutaćima, kako to kaže Leo. Bilo je super, ima i cestu i parkiralište, sve ima, sviđa mi se to. Kasnije smo se išli šetati. Znala sam da će šetnja dugo trajati, on vam jako voli travu, svo moguće cvijeće, a i po novom lokve! S obzirom da je danas bilo mokro, lokve svuda oko nas, a Leo je morao stati u svaku. Nije mi to pretstavljalo problem, skakala sam s njim, najveći pothvat nam je bila lokva koja se nalazila nasred ceste, bila je duboka, samim tim još zanimljivija!! Usput smo sreli 2 psa, s kojima je Leo bio oduševljen, nisam sigurna jesu li oni s njim jer ih je iz dragosti i veselja pre jako stiskao, i macu smo vidli.. Aha, i ono najbitnije, zaljubio se u curicu koju smo upoznali u parku!! Da, da! Stavila mu je žigić u obliku srca na ruku i to je to! Ljubav se rodila! Naravno da ruku nismo ni smijeli pomislit oprat, to je bilo STROGO ZABRANJENO!
Vrijeme je rastanka, ne želim ić, bilo mi je predivno, za taj dio dana vratila sam se u djetinjstvo! Bila sam sretna, vesela, ništa me nije mučilo, sve je bilo lijepše nego inače, bilo je puno više boja nego inače, zamjećivala sam sve...
Leo hvala ti, na najljepšem danu ikad!!

IvANA

- 21:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #

29.04.2006., subota

Bezki

Danas u mom Zagrebu gradu kiši. Uporno i sneno.

Volim, jako volim ovu kišu, baš ovu, današnju, baš onu što je pala jutros oko deset sati i dvadeset i četiri minute.
I jao, što volim svoj veliki tamnocrveni kišobran!

Hodao je malo ispred mene. Bezki Šobrana. Tako sam ga nazvala. Kiša je padala sve jače. Hodao je sve brže. Kiša jače, on brže, ja brže za njim.

Nisam sigurna zašto sam to učinila. Dotrčala sam do njega i bez riječi ga povukla pod svoj hvala-Ti-Bože-na-njemu-veliki-tamnocrveni-kišobran. Koračali smo tako zajedno, nismo hodali, nismo išli. Koračali smo, onako kako se korača samo u posebnim prilikama.

Došli smo do pothodnika. Znate, u pothodnicima inače ne običava padati kiša, pa tako nije ni jutros. Ali ipak, nisam zatvorila kišobran, niti se on odmaknuo od mene. Koračali smo, jedan pored drugog, sasvim blizu, ispod naše tamnocrvene gljive. Svativši čudnoću situacije, počeli smo se smijati, glasno, onako kako se smije samo u posebnim prilikama.
Ali ni tada nisam zatvorila kišobran, niti se on odmaknuo od mene. Sve do izlaza iz pothodnika.

Baš mi je došla četrnaestica. Potrčala sam. Doviknuo je „Ej, kako se zoveš?“. „Kristina!“ Nisam uspjela čuti njegovo njegovo ime. Za mene će uvijek ostati Bezki Šobrana.

Zašto ljudi uvijek tako žure?

KrisTINa

- 12:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.04.2006., četvrtak

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga:
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

DOBRIŠA CESARIĆ

- 20:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

"Being deeply loved by someone gives you strength; loving someone deeply gives you courage."
LEO-TZU

"Love is like a butterfly, hold it too tight, it'll crush, hold it too close, it'll go away."
netko pametan tko nije želio biti otkriven

.... i naravno na samom kraju SHAKESPEARE
"Doubt thou the stars are fire, but never doubt my love."

......i naravno jedna prijateljska:
"We do not so much need the help of friends as the certainty of their help."
EPIKUR

Nisam htijela narušit Kikin post, zanimljiv je i lijep, ali isto tako nisam mogla odoljet...

IvAnA

- 20:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

mercury rev - deserter's songs

HOLES
Sve počinje jednostavnim riječima. Teškim kao kamenje. Glas, koji ona toliko voli, neutješno se pita How does that old song go? I želi mu odgovoriti ali se ni sama više ne sjeća.

TONITE IT SHOWS
Zatim mala muzikalna čarolija, dječja i nevina, kao što su i oni nekada bili. Into your soul I tried to climb, but found the hole to high.

ENDLESSLY
Zvuči tako neugodno i strašno. Jer znaju da je istina… If the armies of her soul take you by suprise and flee leaving you again endlessly And the darkships of her eyes surrender to you suddenly leading you again endlessly.

I COLLECT COINS
Pokušava ne disati tih minutu i dvadesetšest sekundi. Možda i on čuje…

OPUS 40
U jednostavnoj melodiji duboko su sakriveni stihovi koje želi vrištati. Somewhere out there across the moonlit sands there's a line drawn like the lines on her own hand

HUDSON LINE
Tako drugačija, odmaknuta od svega, pomaknuta u paralelne misli gdje tiho i sramežljivo sanjaju kako daleko odlaze zajedno.

THE HAPPY END
Sve što ojeća, svi oceani i valovi izljevaju se iz njezine posude. A njegovu je posudu već ispila do kraja.

GODDESS ON A HIWAY
Apsolutno jedna od najjednostavnijih i najljepših pjesama ikada. Onaj osjećaj, tako prokleto kratak i dobar.

THE FUNNY BIRD
Muzika koja dolazi iz međuprostora, tamo gdje nikada još nije bio. A toliko znači, sve što joj je htio reći You are the only one I know!

PICK UP IF YOU'RE THERE
Samo želi da zauvijek sviraju te svoje lijepe male pjesme…

DELTA SUN BOTTLENECK STOMP
Baš kada je povjerovala da će ostati još uz nju, on iznenada upozorava da odlazi Waving goodbye, I'm not saying hello. I njoj nije teško još jednom potrčati za njim. Iako na leđima nosi tisuću tona tuge i ljepote.

Zapravo sam vam htjela napisati recenziju Mercury Reva, ali sam počela pisati o tome što osjećam dok slušam te pjesme i na kraju je sve ispalo jedan besmisleni bučkuriš. Hvala na razumijevanju…

krISTINA

- 16:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

EP O IRSKOJ U DVANAEST PJEVANJA

PJEVANJE PRVO

BEČ

Wir Wiener Wasche Weiber
Wurden weise Wasche waschen
Wenn wir wussten
Wo warmes Wasser ware!

PJEVANJE DRUGO

PUTOVANJE

Probudih se u tuđem krevetu.
Do mene dvije čudne glave,
Jedna nešto na švapskom priča:
Brzo ustaj, brzo doručak, brzo u auto.
I zatim spora, spora vožnja do aerodroma kroz gužvu Beča.
Za nas, dvije klinke iz sela Zagreba, bečki aerodrom se čini ogroman.
I šarena svjetalca, blještava slova, buka, glasovi…

Pozdravile smo svoje austrijske prijateljice i same (kao Pavle i njegov brat blizanac) zakoračile kroz prolaz za kontrolu putovnica.
S one strane svega što smo do tada poznavale…
U avionu sam se zaljubila u sedmogodišnjeg Austrijanca.
I on u mene.
Pogledavali smo se i namigivali si
(morali smo paziti da to ne primijeti njegova mama)

Sletili smo na sveto tlo.
Dublinski aerodrom, brzo na autobus za zapad, za Galway.
Putujemo. Ljudi se pitaju zašto vožnja autobusom toliko umara.
Zato što tada razmišljamo o svom životu. To iscrpljuje!

U Galwayu doček. Jedna Hrvatica i troje Njemaca.
Smjestili smo se u hostel u centru grada.
Nema gubljenja vremena, iako smo mrtve umorne odlazimo u pub na pivu, a nakon toga u odlični lokalni klub na također odličnu svirku mladog škotskog benda.
Upoznajem slatkog bubnjara. Ima lijepe ruke. Ima lijep naglasak.

Šećemo gradom. Kasno je. Jedva čekam neudobni škripavi krevet u hostelu.

PJEVANJE TREĆE

GALWAY

Ustala sam prva. Kroz prozor sunce.
Sobu dijelimo s dvije simpatične Kineskinje.
Doručak u bučnoj pretrpanoj kuhinji. Svi se smiješe.
Tisuću jezika. Kula babilonska.

Upoznajemo grad. Detaljno proučavam svaku uličicu.
Lijepo je. Sunce je i vjetar je.

Piknik na plaži. Jedemo konzerve.
Da, doslovno konzeve, ono metalno. Toliko smo gladni.
Gradimo kule od pijeska, umačemo nožice u more, skupljamo školjke, raskrvarujemo prste na oštrim stijenama.

U parku se upoznajemo s lokalnim žonglerima i gutačima plamena.
Šareni su i sretni. Zrače.
Vrijeme je da im kažemo zbogom. Ili doviđenja?

Putujemo u malo mjesto sjeveroistočno od Galwaya
Tuam. Usred ničega.
(Ako je itko gledao film „Fucking Amal“, zna o čemu pričam…)
Kuća koja bi nam sljedeće tri noći trebala biti dom je potpuno luda.
Čangrizava baba, njezin muž koji samo šuti i pjevuši, njihov sin kojeg nema, njihov drugi sin koji je retardiran i stogodišnja starica koja se gubi po kući.
Tuam izgleda kao mjesto u britanskim krimi serijama gdje se odvijaju mistična ubojstva.

Nespokojne odlazimo u hladni krevet.

PJEVANJE ČETVRTO

CONNEMARA

Ustajemo se rano i trčimo na prvi bus.
Da što prije pobjegnemo iz ove Nigdjezemske.

Putujemo do Connemare.
Vani se izmjenjuju krajolici:
Ocean
Pašnjaci
Jezera
Planine
Izmjenjuju se boje:
Plava
Zelena
Smeđa
Siva
Sve je čarobno lijepo. Tolkienovski.

Connemara je prekrasna.
Lutali smo planinama i izgubili se.

Zakasnili smo na povratni bus. U nevolji smo upoznale dvije simpatične Meksikanke koje su se ponudile da nas odvezu do Tuama.
Sedmero nas se uguralo u mali auto.
Pjevali smo putem.

PJEVANJE PETO

USKRS

Irci ne bojaju jaja.
Ne nose hranu na blagoslov.
I ne doručkuju jaja, šunku i mladi luk.

Misa na engleskom, i odlična propovijed.

Uskršnji ručak bio je mršav.
Smrznute pizze se nisu dovoljno ispekle.

Popodne provodimo sa simpatičnim Brazilcima.
Mali tečaj portugalskog: zajedno gledamo „Božji grad“ bez titlova.
Brazilci imaju četiri gitare u kući. Pjevamo.
Jedemo rižu s kukuruzom, crni grah i janjetinu.

Uskrs koji to nije…malo sam bila tužna.

PJEVANJE ŠESTO

DAN ODMORA

Slikala smo po Tuamu. Puno.
Onda sam malo ručala pa malo spavala pa smo malo išli do Brazilaca pa malo u pub.
Navečer smo upoznale dvojicu francuskih studenata.
Pričali smo do kasno u noć.

Bio je to najobičniji dan.
Ali ne manje lijep!!

PJEVANJE SEDMO

KILLARNEY

Odlazimo iz Tuama.
Ovaj puta zauvijek.
Čekamo bus, čitamo irske novine i pijemo vruću čokoladu.

U autobusu za Killarney nisam stigla razmišljati o životu.
Pričala sam s grupom mladih Njemaca.
Raspravljali smo o muzici…

Stižemo u simpatični Killarney.
Ručak (i opet konzerve) u parku,
Šetnja,
Bole noge…

Pravac hostel.
Stižemo usred prašume.
Tu je žuta kuća koja izgleda kao ludnica.
Siva kuća koja izgleda kao vojna baza.
Crna kuća koja izgleda ukleto.
Ispostavilo se da je naš hostel ovo posljednje.

PJEVANJE OSMO

NAJLJEPŠI DAN

Napokon sunce.

Za doručkom upoznajemo mlade planinare Litvance.
Smijemo se glupim irskim pipama: postoji jedna za hladnu vodu i druga, odvojena, za vruću vodu…što ako trebaš mlaku vodu???

Iznajmile smo bicikle.
Cijeli dan po nacionalnom parku.
Ta cijela ljepota ne stane u mene.
Ne stane ni na moju karticu od 128 MB.

PJEVANJE DEVETO

CORK

Jurećim korakom jedva stigosmo na autobus.

Cork. Možda najneirskiji grad koji sam vidjela.
Neobičan i lijep.
Izgubile smo se u malim uličicama.
Irska kiša.

Mokre utočište nalazimo u malom obiteljskom hostelu.
Igramo Monopoly s dva Australca, Židovom, Irkinjom, Slovakinjiom i psom Reillyjem.

Navečer ostavljamo našu maloljetnu suputnicu u hostelu i odlazimo u pub.
Tamo upoznajemo Poljaka i Čeha.
Zajedno organiziramo turu po pubovima.
Prvi, drugi, treći, četvrti, malo mi se vrti u glavi…

PJEVANJE DESETO

DUBLIN

Nekim čudom su me mimoišle posljedice prošle noći.

Putujemo u Dublin. Dugo.
Imam vremena razmišljati o životu.

Napokon. Sjećanja…
Šećem i prepoznajem ulice i uličice.
Temple bar – raj!
U opskurnim dučančićima kupujem jeftine second-hand cd-e.
Sretna sam kao malo dijete…

Navečer odlazimo u legendarni pub Mother Kelly's na karaoke.
Još uvijek isti debeli konobar.
Još uvijek isti veseli pijanci.
Guinness još uvijek gust i odličan!!

PJEVANJE JEDANAESTO

DUBLIN

Ustala sam se rano.
Želim što više Dublina.

Šećem, slikam.
Ručamo uz Oscara Wildea, doslovno.
S mladim Ircima igramo nogomet u parku.

Vrijeme je da im kažemo zbogom. Ili doviđenja?
Ipak doviđenja.
Doviđenja cijelom Dublinu.

Putujemo do aerodroma.

PJEVANJE DVANAESTO

POVRATAK

Spavam na aerodromu.
Zapravo ne spavam.
Buka.
Ljudi leže po podu.

Upoznajem aerodromskog policajca.
Zajedno bauljamo po aerodromu.
Ja, krmeljava i slinava (nije bilo vode u wc-u)
I on, na dužnosti.
Pričamo. Sviđa mi se.

Moram ići.

Ukrcavam se na avion.
Nešto nije u redu s glavnim motorom.
Čekamo.
I čekamo.
Do mene zgodni petnaestogodišnjak
Pričamo. I čekamo. Ali sada je čekanje puno lakše.

Sretno polijećemo i slijećemo u Beč.
Dočekale me moje austrijske prijateljice.
Čak su me i nahranile.

Kreće autobus za Zagreb.

I evo me u onom mojem.
U onom običnom.
U onom što volim najviše.

KRistINa

- 16:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

prijatelji moji dragi...

Ovu sam subotu shvatila nešto, znala sam i osijećala to oduvijek, ali... Kao po običaju bili smo vani svi zajedno i sjedimo mi tako i u jednom trenutku je sve stalo, gledala sam te ljude oko sebe i jednostavno sam bila sretna..Gledala sam ih kako se smiju, kako izvode gluposti, kako jedni druge gledaju, sve je bilo tako tajanstveno i tako lijepo. Shvatila sam kako bi život bio prazan bez tih ljudi , koji su uvijek tu, ljudi koji te vole bez obzira na tvoje mane, ljude koji te nasmijavaju, ljudi bez kojih jednostavno ne možeš... Bilo bi isprazno, ja bih bila isprazna, nebi bila osoba koja danas jesam... Toliko različiti, a toliko slični..

Jedino je u toj idiličnoj slici falila Kristina, koja se eto, hvala Bogu, sutra vraća, i onda ćemo biti potpuni.. Imam osijećaj kao da je nisam vidjela mjesec dana, a ustvari samo 10- ak dana... Jedva čekam!!! smijeh

Kažu da sam u nekim situacijama pekmezva, čini mi se da je ovo jedna od tih situacija, pa je vrijeme da stanem...

iVANa

- 22:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

IT's gonna be alright!!!

Htijela sam stavit jednu drugu pijesmu, no onda mi je ova zasvirla upravo prije nego što sam počela pisat i eto, nisam mogla odoljet, obožavam ovu pjesmu. Kad sam u najgorem mogućem stanju, upravo je ona ta koja me može izvuć, barem na 5 min... Zato sam je odlučila podjelit sa svima vama... smijeh

Don't worry about a thing,
It's gonna be alright,
Don't worry about a thing,
It's gonna be alright,
Don't worry about a thing,
It's gonna be alright,
Gonna be, gonna, gonna, gonna be alright,

Why must our children play in the streets,
Broken hearts and faded dreams,
Peace and love to everyone that you meet,
Don't you worry, it could be so sweet,
Just look to the rainbow, you will see
Sun will shine till eternity,
I've got so much love in my heart,
No-one can tear it apart,

Feel the love generation,
Yeah, yeah, yeah, yeah
Feel the love generation,
Ooohhh yeah-yeah,
vaša, ovaj put nasmijana IvANa!!! zujo

- 21:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Obuzelo me nešto, nešto loše... Ušla sam u neku crvotočinu lošeg raspoloženja, ravnodušnost...
Imam osjećaj da sve nekako prolazi, sve je tu negdje na dohvat ruke, ali opet tako daleko, mučim se da to zgrabim barem na tren, ali... I kad pomislim da je tu, da sam to napokon uhvatila, samo mi isklizne iz ruke, i tad shvatim da sam ustvari ja to pustila, da sam pustila to za što sam se tako grčevito borila...
I tako stalno i iznova, ponekad se pojavi nešto, neka svjetlost, ali isto tako brzo nestane. Sve mi je nekako isto, potpuno mi je svejedno.....

Ne volim ovkve trenutke, teško se iz njih izvuć, možda prođu sami od sebe, možda...
Možda ću ovaj put zadržat to što sam uhvatila, možda, a možda ne...........

Ma bit će dobro, osjećam to.... yes

IvaNA

- 18:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

Budapest...........

Kao što sam rekla, kratki sadržaj onoga što se događalo proteklih nekolko dana. Prijateljica Ivana (da, da isto se zove kao i ja, ne baš olakotna okolnost) i ja smo se zaputile put Mađarske, točnije do prijestolnice Budimpešte!! Krenule smo u subotu, u 7, autobusni kolodvor je bio pun, činilo se kao da svi nekamo putuju. Smjestile smo se i krenuli smo.. Put do tamo je bio okej, puno smo se smijale i izvodile gluposti kao i inače... zujo

Mučilo nas je samo pitanje zatvaranja dućana, no i to se brzo razriješilo, dućani su radili do 18!! Pri dolasku u hotel naišli smo na par SITNIH poteškoća, tehničke prirode, pa smo na sobu čekale dobrih sat vremena, no mlade smo mi, pa smo izdržale...
Budimpešta je jako lijepa, ima puno, JAKOOOOOO velikih građevina koje ne stanu u objektiv.. Najpoznatija, zasigurno najveća i najljepša građevina je naravno njihov parlament... Prekrasan je!! No, tu je i Trg Heroja i 8 mostova koj povezuju Budim i Peštu, i naravno Dunav. Jednu večer bila je organizirana večera na brodu koji plovi Dunavom dok vi jedete. To je bio doživljaj, bilo je i jako romantično, još da je neki dečko bio u blizini, mislim bio je, ali o tome malo kasnije...
Bili smo i na večeri u Csardi ( po naški Čardi), to je isto bilo dosta zanimljivo, ciganska muzika, njihova tradicionalna kuhinja, plesanje....

Hrana je bila dobra osim te večeri u Csardi, jer je glavno jelo bilo dosta masno, pa smo te večeri ostale gladne..
Da skratim bilo nam je jako lijepo, bilo je puno toga za pogledat, i nismo sve stigle ni vidjeti jer je 3 dana za Budimpeštu premalo... Svi koji su dvojili oko odlaska u Budimpeštu, neka ne dvoje već nego je posijete!!

Ah da, što se tiče onog gore spomenutog dečka... Hmmm, nije bio u mojem busu, ali je bio u istoj grupi. Primjetila sam ga prvi put u hotelu dok smo čekali sobe, ustvari i ranije, i od tada mi je sve više i više privlačio pozornost. Bio je s mamom, tatom i pretpostavljam bratom. Bio je jako, jakooo simpatičan!! Ali eto zbog moje sramežljivosti rolleyes

, i ne poduzimanja ništa po pitanju upoznavanja, sve je ostalo samo na tim pogledima!! ah, sumnjam da ću ga negdje sresti opet, al dobro..

Ako se neko prepoznao u opisu ili poznaje nekoga koji je bio na takvom nekom putovanju i odgovara opisu, neka se javi, bit će mi drago... smijeh

IvanA

- 14:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

previše umorna sam ja!!!

eto dragi moji vratila sam se iz Budimpešte, bilo je super i zanimljivo, puno slikica i svega, ali jednostavno sam previše umorna da danas to napravim, pa ću sutra..
pusa svima ...
ah da, SRETAN USKRS!!

ivANa

- 20:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.04.2006., petak

još malo irske...

burna večer

cijela četvrt samo sa pubovima

jedan od mostova

srdačna dobrodošlica u tvornici Guinnessa!!!! to ja zovem full service!!

razvoj Guinness piva...

irska je uvijek dobro došla, jel da? Da vam barem malo dočaram ljepotu te predivne zemlje!!
IRELAND!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
IVANA

- 13:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

putovanja, putovanja...

Kao što ste već mogli shvatit Kristina i ja volimo putovat. Kristina je otišla u Irsku, a ja ću u subotu u Budimpeštu... Znam da nije kao Irska, Irska se jednostavno ne može mjeriti sa ničim, ali ipak, bolje išta nego ništa!! smijeh

I kada se vratimo obećavamo da ćemo staviti slike!!
Moram priznat da sam malo izgubljena sad kad nema Kristine, pa ne znam niti što bih pisala...

Ali eto probat ću nekako!!!

Vaši komentari su uvijek dobro došli, iako ih baš i nema u zadnje vrijeme, ali probat ću to ne shvatit osobno!!

Ivana
mah

- 19:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.04.2006., srijeda

It’s a question of lust
It’s a question of trust
It’s a question of not letting
What we’ve built up
Crumble to dust
It is all of these things and more
That keep us together

DEPECHE MODE, A QUESTION OF LUST

- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

putujem..........

Zaista sam imala namjeru napisati neki lijep, smislen post (duži od četiri rečenice), ali čovjek se uvijek sjeti u zadnji čas da nije spakirao dovoljno rezervnih čarapa, pa plahte za hostel, pa kabanica za irsku kišurinu...
i tako, ja putujem sutra rano ujutro za Beč, pa za Dublin, pa Galway...
e da, i punjač za mobitel ne smijem zaboraviti!
evo i moje četvrte rečenice, dakle i posljednje.

pozdrav svima....

KrISTina

- 17:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.04.2006., ponedjeljak

SIMPLE MINDS!!

Tek što su se emocije donekle slegle od Depeche Modea, eto Simple Mindsa! Za moje slabo srce to je puno previše!! Što reći o koncertu, nego da je bilo super. Nije bio u Domu Sportova, pa je bio označen nekom prisnijom atmosferom. Bio je to susret generacija, od onih najmlađih, oko 9 godina, do onih oko 60 godina!! Bilo je zanimljivo vidjeti tatu i sina, kako zajedno uživaju, dok tata fanatično pjeva, sin s iznenađenjem gleda u tatu i ne vjeruje svojim očima!!
Pjevali su svoje najveće hitove tipa Love song, New gold dream, Don't you, Someone Somewhere, Alive & Kicking, Belfast child.... ima ih puno. No što je najbitnije jest da je mene Jim Kerr, glavom i bradom, vidio!!! Da ljudi to je istina!! yes

Reflektor koji je u početku predstavljao veliku prepreku mom slikanju, u jednom se trenutku pretvorio u prednost jer je naime, bio uperen ravno u moj dio tribine!! S obzirom da je oko mene bio pozamašan dio starije publike, i samo sam ja stajala!!
I tada!!!!! Približio se tribinama i uočio mene koja se pretrgavam od mahanja, poslala sam mu pusu, i on je počeo mahat isto kao i ja i radit sve isto ako i ja .... i naravno poslao mi je pusu!! Jeste li svjesni kako sam ja samo sretna bila??? JOŠ UVIJEK JESAM!!!!!!! I stalo se vraćao i opet mahao i radio sve što i ja!!
UZBUĐENJE!!!

Eto ovo je bilo sve samo ne objektivno opisivanje događaja, ali to se i nije tražilo!!!!

When my love said to me
Meet me down by the gallow tree
For it’s sad news I bring
About this old town and all that it’s offering
Some say troubles abound
Some day soon they’re gonna pull the old town down
One day we’ll return here,
When the belfast child sings again
(BELFAST CHILD, SIMPLE MINDS)

ivana smijeh

- 15:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.04.2006., subota

Danas mi je sretan dan....

Već mjesec dana živim u neizvjesnosti.

Bilo je napeto. Bilo je suza. Bilo je urlika, stenjanja, plača, vrisaka, deranja, lupanja vratima, moljenja, zapomaganja, krvi, znoja, jauka i boli.

Danas je došao dan odluke.
Vijeće se okupilo. Donesen je spasonosni zaključak.

IDEM U IRSKU ovu srijedu i ostajem 12 dana...

KriSTinA nut

- 16:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

HOME!

I eto tako u nedostatku inspiracije i u suvišku bolesti, materijala za pisanje novog posta nema puno... I tako sjedim ja doma, kao i inače bavim se važnim filozofskim pitanjima koja se tiču naše egzistencije (moš mislit) i slušam Depeche Mode. I od jedanput prosvjetljenje, emanacija! Poslušajte:

And I thank you for bringing me here
For showing me home
For singing these tears
Finally I’ve found that I belong here! yes

Zar to nije predvno! Pronaći ono mjesto, onaj osjećaj koji te potpuno ispunjava i usrećuje. Ne znam gdje je to, niti s kim je to, al znam da je zasigurno lijepo!! I svim srcem svojim, svom dušom svojom , TO ŽELIM DOŽIVJET!

Joj obuzima me sreća!! Ali istovremeno si zvučim poprilično patetično, zato dok je sve još lijepo i dok smo svi u zanosu, povući ću se i zaželjet vam svima "taj osjećaj", a svi oni koji su ga nekim čudom već pronašli neka se jave i podjele s nama svoju sreću!

Feels like home
I should have known
From my first breath. (ista ta pjesma, Depeche Mode, Home)

još uvjek bolesna IvAna cerek

- 14:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

bolest..

I eto sjedim ja doma, za kompijutorom, i gledam kroz prozor, a vani.... A vani je tako lijepo, a ja moram biti doma! Ne znam što mi je draže, da nisam bolesna , pa da mogu na neki dobar način iskoristit ovaj predivan dan, ali... Uvijek postoji neki ali! Tu je ta škola u koju mi se jednostavno neda ići. Ili da jednostavno budem sretna i zadovoljna što ne moram ići u školu, ali nesretna jer ovaj dan mogu promatrat samo iz kuće... ahh, to vam je mač s dvije oštrice...

Neću dopustit da me jedna obična viroza dotuče, zato joj objavljujem rat!!! Skuhat ću si čaj i sjest na balkon, uživat u danu a istovremeno ne razmišljat o školi!!!!
Odoh uživat kolko mogu i dok mogu!

iVAna thumbup

- 15:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.04.2006., četvrtak

The Day I Tried To Live

Pitam se je li moglo biti gore.

K vragu i moja glupa ideja da prošećem do škole.

Sve je počelo tako lijepo, napravila sam si dvije pletenice i poskakivala sam (dječjim poskokom) kroz Trešnjevku. Pratili su me leptiri i slavuji su mi slijetali na rame, cvrkutajući melodiju iz „Moje pjesme, moji snovi“.

I onda je krenulo krivo.

Na zelenoj livadi ugledala sam polje malih bijelih tratinčica. Sjetila sam se one dosadne igre „Voli, ne voli“ za koju nikada nisam imala živaca. Pomislila sam kako imam viška vremena pa bih mogla iskušati sreću. Posegnula sam za jednom tratinčicom, ubrala je i ustanovila da je mokra. Ne, ne može biti. To je ranojutarnja rosa. To je kiša. Nakon što sam sa zaprepaštenjem ustanovila da nije moguće da je rosa, pošto je već prošlo podne, a nije ni kiša, jer nije padala, bila sam prisiljena pomirisati svoju ruku. I daaa, ipak. Bila je to pišalina, i to posebno intenzivnog mirisa.
No dobro, nije kraj svijeta. Još.
Zbog tog nemilog događaja morala sam kupiti vlažne maramice što je onda rezultiralo nedostatkom novca i nemogućnošću da si kupim veliki King s bademima, pa sam se morala zadovoljiti kornetom od vanilije.
I tako sam, sa sladoledom u ruci odlučila još jednom riskirati. Ubrala sam još jednu tratinčicu (ionako sam imala viška mokrih maramica). Ovaj puta nije bila namirisana. Igrala sam „Voli, ne voli“. Već pogađate, ispalo je da me ne voli. Ne znam tko, nisam ni na koga posebno mislila. Ali me ne voli i sada sam tužna.
E sad, znate one krajeve korneta koji su zbog nekog, meni nepoznatog, razloga ispunjeni čokoladom? Ja to ne volim. Uopće. Ali jučer se moralo dogoditi da je ne samo kraj, ne samo četvrtina korneta bila napunjena tom gorkom čokoladom, nega cijela cijelcata trećina mrskog mi sladoleda bila je njome ispunjena!
No, djeca u Africi gladuju i ja sam se prisilila da pojedem tu odvratnu tvrdu masu do kraja.
Kada sam na mostu ušla u tramvaj, ljudi su mi se smješkali i gledali me. Mislila sam kako sam slatka s pletenicama. Tek kada sam došla do škole, shvatila sam da imam proklete čokolade oko ustiju.

Na kraju svega mi je prijateljica rekla da s pletenicama izgledam kao Marisol.

(kad se već potpisujemo)
KriSTinA

- 12:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

CRTIĆI NAŠI DRAGI!!!

Tko ne voli crtiće? Pitam se postoje li takvi ljudi uopće? Ako postoje žalim ih, jer su lišeni nečega stvarno vrijednoga! Lišeni su onog pravog i istinskog smijeha. Sjećate li se mlađih dana i išćekivanja novih zgoda junaka tipa Pčelice Maje, Štrumfova, Cipelića, Letećih medvjedića i dr. ? Sjećate li se one radosti i onog osmjeha kad biste čuli najavnu pjesmu? To je ta neopisiva radost koju mogu izazvati ti predivni critći... Ti crtići su nam tada značili više nego išta na ovome svijetu. Meni najdraži su bili već gore spominjani Cipelići, Pčelica Maja na čiju sam odjavnu pjesmu plakala kao kišna godina iz nekog meni nepoznatog razloga, zatim Leteći Medvjedići, neponovljivi i uvijek orginalni Majstor Fantač... Jao da idem nabrajat, popis bi bio predug. Što se tiče likova najdraži su mi bili nespretnjakovića iz "A je to", a pjesma koja se vrti u pozadini gora je od neke droge, jer kad ju jednom počneš pjevat, ne prestaneš nikad... Sjećate se Graškograda? Možda ne, ali pijesme sigurno:
U jednim vrtu među cvijeeeeećem,
sićušan grad se sakrio,
u njemu žive mala bića,
kažu da Graškograd je tooo!!!
......
Do nedavno sam gledala Pingua, malog pingvina i njegovu obitelj, no kao i sve drugo što je dobro, televizija ga je maknula!
Zato bi ovim putem uputila apel svim televizijama da nam vrate naše CRTIĆE! Mislim da nam je svima dosta Dadilje koju gledamo po 15 put, umjesto toga predlažem pola sata SMIJEHA I VESELJA! nut

Nemojte zanemarivat ono malo dijete koje čući u vama i neka vas ne bude sram gledati crtiće!
Za sve one koje ne vole gledati crtiće preporučam terapiju od par crtića na dan a ako i to ne uspije, onda ....... headbang

IVaNa

- 10:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.04.2006., srijeda

Humor na mozgu

Volim biti vesela i smijati se, a najviše se smijem kada…

…nas San grupno vozi u autu i onda slušamo muziku glasno (po mogućnosti radio Kaj) i pjevamo glasno (i loše) i onda San ne pazi kako vozi i onda se skoro nasučemo na rinzol ili sudarimo s nekim tipom koji nas onda bijesno gleda i ljuti se.

…u autobusu na povratku iz škole valjamo glupe fore i smijemo se jako glasno (Ce, Žnj i ja) ili bezglasno (Zoka, Nixa, Hrvoje) i onda nas svi ljudi u busu čudno gledaju i kada prelazimo preko mosta, tamo se u daljini preklapaju natpisi Billa i M od McDonald'sa i onda mi igramo onu super igru (Mbilla, Bmilla, Bimlla, Bilmla, Billma, Billam) i onda se gušimo od smijeha jer to nam je super.

…idemo zajedno van i svi pijemo Guinness i onda se prisjećamo zgoda i nezgoda s maturalca i onda smo veseli jako a nakon tog Guinnessa smo još veseliji.

…pričam onu priču kada sam bila mala i slučajno sam si nagurala spužvu u nos i to je tamo stajalo više od tjedan dana, i tako pomješano sa sluzi i svim nosnim izlučevinama nakon nekog vremena je istrulilo i onda je moja mama pitala mog tatu „Jel tebi Kristina smrdi?“ jer da, smrdila sam, i to iz nosa.

…Hrvoje provali neku štrebersku foru.

…Zoka provali neku glupu-teško shvatljivu-kao nije intelektualna ali zapravo je samo on to ne kuži, foru.

…posjetim najzabavniju i najstrašniju internetsku stranicu i čitam komentare i gledam slike i onda ponovno vjerujem u ljudski rod.

…slušam snimku sa Silbe, što su dečki snimali na diktafon pretprošlo ljeto i onda oni valjaju jako puno smiješnih fora i zabavni su jako i to mi je super.

…sam umorna.

- 11:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

Jedan misaono - refleksivni...

One male stvari. Tako male da ih ne primjećujemo.

Shvativši pored koliko vrijednih sitnica svakodnevno slijepo prolazimo, Ivana i ja smo odlučile to promijeniti. Treniramo.

Trener nam je ponekad moj mali bratić Lovro koji nas sa svojih godinu i pol iskustva ima toliko toga naučiti o oduševljenju životom. „Au, au!! Auutooo!!“ – ponekad se i guši od uzbuđenja, doslovno, ne može disati. I sve to zbog jedne izgubljene kvačice ili otpalog ptičjeg pera na podu.

Ili Jerry Seinfeld. Jeste li ikada primjetili da udaljenost možete mjeriti vremenom („Koliko je daleko to mjesto?“ – „Oko dvadeset minuta“), ali ne može se obrnuto („Kad ćeš doći po mene?“ – „Za tri kilometra“)? Vjerojatno niste. E vidite, on je!

Ili neka lijepa muzika s tisuću tihih i bajkovitih zvukova koji te naprosto tjeraju da izoštriš svoje osjetilo sluha do krajnjih granica.

Ti dobronamjerni treneri su svakodnevno oko nas, na svakom koraku. Ali mi ne želimo njihovu pomoć. Jer smo snažni. Jer smo buntovnici. Jer smo odrasli. Jer smo dosadni.

- 21:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

Sjećanje na Irsku 2

Danas ne znamo što bi (pametno) pisale. U takvim situacijama stanemo, uputimo sjetan pogled u daljinu i sa zavidnim zanosom krenemo pričati o Irskoj. Patite smrtnici!!!

- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sjećanje na Irsku 1

Dajte da se vratimo u Irsku!! party

Kako?

Novaca nam dajte!!!! yes

- 09:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.04.2006., nedjelja

Young Blood Brass Band

Limeni puhači i bubnjevi!!!

Rezultat?
Gomila malih eksplozivnih vatrometa, muzika šarena i glasna!

Young Blood Brass Band su mi jučer pokazali kako je dobra muzika često puno više od dvije gitare i bubnja. Nearogantno su poletjeli visoko i poveli me sa sobom, iznad svih granica u mojoj glavi. Jednostavni i iskreni, ali sa stavom, jednostavno oduševljavaju. I opet! I opet! Sa svakom novom pjesmom, bila ona kratki biser ili instrumentalni ep, sve sam više bila uvjerena da je to točno TAJ sound.

Pozitivan, ljudski i razumljiv. S porukom. Ispravnom!

- 13:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

NAGRADNI NATJEČAJ!!

Mi se volimo smijati, i zato otvaramo ovaj natječaj... nagrade su naravno vrijedne... Ovako, da krenemo na posao. Naime, vicevi koji su nas potakli da raspišemo natječaj su veoma kratki i jednostavni i baš zbog toga, jako smiješni. Prosudite sami:

1. Leži Jacques Houdek na plaži,
dođe Greenpeace i vrati ga natrag u more!

2. Dođe Jacques Houdek u restoran,
dođe konobar i donese Menu,
a Jacques kaže MOŽE!

3. Dođe Jacques na stadion i sjedne na sve četiri tribine!

Nama je to smiješno! A sada ono što ste svi čekali. Onaj koji napiše najbolji vic na ovu zadanu temu, a to je naravno naš prijatelj, gore spomenuti, Jacques, dobiva.........
Malo iščekivanja.....
Dobiva................ poklon bon za odjel Grincajga i Mladih Lukova, 2. red, treća kumica desno, zvana Štefa, na trešnjevačkom placu!!!

- 16:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30