 U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Al oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari. I svak je išo svojim putem: Za vlašću, zlatom il za hljebom, A on - krvareći ljepotu Svojim nebom. I plovio je sve to više, Ko da se kani dić do boga: Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga. DOBRIŠA CESARIĆ |
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kristina
koje više nema ovdje.
Ivana
koje isto tu više nema.
ako vam je sve ovo glupo i dosadno, uvijek se možete igrati s gugijem
Neke baš ljetne slike da budu dok se ne počne stvarati pred ulazom lokvica od kiše koja je znak da je jesen
