HOME!
I eto tako u nedostatku inspiracije i u suvišku bolesti, materijala za pisanje novog posta nema puno... I tako sjedim ja doma, kao i inače bavim se važnim filozofskim pitanjima koja se tiču naše egzistencije (moš mislit) i slušam Depeche Mode. I od jedanput prosvjetljenje, emanacija! Poslušajte: And I thank you for bringing me here For showing me home For singing these tears Finally I’ve found that I belong here! Zar to nije predvno! Pronaći ono mjesto, onaj osjećaj koji te potpuno ispunjava i usrećuje. Ne znam gdje je to, niti s kim je to, al znam da je zasigurno lijepo!! I svim srcem svojim, svom dušom svojom , TO ŽELIM DOŽIVJET! Joj obuzima me sreća!! Ali istovremeno si zvučim poprilično patetično, zato dok je sve još lijepo i dok smo svi u zanosu, povući ću se i zaželjet vam svima "taj osjećaj", a svi oni koji su ga nekim čudom već pronašli neka se jave i podjele s nama svoju sreću! Feels like home I should have known From my first breath. (ista ta pjesma, Depeche Mode, Home) još uvjek bolesna IvAna |